Kriminalist Željko Cvrtila i neuropsihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić nakon što je uhićen 50-godišnji Kristijan Aleksić osvrnuli su se na njegovo ubojstvo 19-godišnjaka u Drnišu, referiravši se na pitanje propusta sustava - od policije i pravosuđa do psihijatrijske forenzike.
Cvrtila je kazao kako je ključno pitanje kako je osobi s takvom prošlošću i ranijim teškim kaznenim djelima uopće bilo omogućeno da ponovno počini ubojstvo. Dodao je da osobe koje ne mogu funkcionirati u zajednici treba izdvojiti iz nje.
Naime, Aleksić je za prvo ubojstvo osuđen početkom 2000-ih, kada je iz zasjede sa 17 uboda nožem ubio 24-godišnju djevojku. Sada se dogodilo novo hladnokrvno ubojstvo - 19-godišnjeg maturanta, i to na vlastitom pragu. Ima još četiri kaznena djela, od prijetnje do držanja ilegalnog oružja, za koja još nije stiglo niti suđenje.
'Još jedanput pokazuje se zapravo da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Jedino je što je korisno da za društvo razmislimo što smo mogli bolje napraviti, uključujući sve komponente koje sudjeluju u ovakvom jednom slučaju. Očito je da je osoba antisocijalno nastrojena i da je to težak poremećaj ličnosti kao i puno više od toga - radi se zapravo o jednoj sociopatskoj ličnosti, vjerojatno s elementima shizofrene strukture ličnosti. Takva osoba, ako se pokaže da je u strukturi ličnosti promijenjena i da nakon zapravo toliko godina napravi ponovno jedno ovako svirepo ubojstvo, znači da smo trebali kao društvo biti puno oprezniji, promatrati je i zaštititi društvo od agresivnih, ovako destruktivnih nasrtaja', naveo je Urlić u razgovoru za HRT.
Naveo je kako forenzička psihijatrija pomaže sudu u procjeni, dok on ima konačnu odluku te da forenzički psihijatar objašnjava kako je došlo do djela i predlaže mjere liječenja kako bi osoba bolje razumjela i kontrolirala svoje postupke.
'Ovdje se očito nešto propustilo, odnosno nismo kao društvo sa svim svojim komponentama koje ulaze u kontrolu ovakvih slučajeva bili dovoljno alertni, dovoljno pažljivi. I kad se vidi zapravo da jedna osoba nema nikakav empatijski osjećaj, ne pokazuje nikakvo kajanje, ne može razmišljati o onome što je napravila i na koji način zapravo se odnosi prema drugima jer se drugi tako odnose prema njoj, postoji jedan strahoviti strah od nje', kazao je Urlić.
Cvrtila se ne slaže u potpunosti s tezom da je 'društvo zakazalo', ističući da odgovornost nije jednako raspoređena te da pojedini sustavi i struke imaju veću ulogu. Naveo je da sudske odluke uvelike ovise o vještačenjima, što može dovesti do puštanja osoba koje ne mogu funkcionirati u zajednici, te smatra da bi kazneni sustav trebao biti stroži, s višim minimalnim kaznama i drukčijim pristupom kažnjavanju, uspoređujući ga s anglosaksonskim modelom.
'Kod nas nakon što ste odslužili deset ili 15 godina - idete automatski van. Kod njih je situacija da vi dobijete 15 godina i svake godine ili svake dvije do tri godine idete ponovo na povjerenstvo koje odlučuje o vašoj situaciji. Tako možete provesti cijeli život u zatvoru ako stručnjaci procijene da vi niste sposobni dalje funkcionirati u zajednici. Kod nas, nakon 15 godina, on zdrav, živ, normalan, nenormalan - izlazi. Dakle, to su krucijalne pogreške.
Treba se procjenjivati ili treba dati mogućnost da kad osoba izađe pa sljedećih još pet do deset godina bude pod stalnim nadzorom stručnjaka, vještaka i tako dalje. I ako se vidi da ne može funkcionirati, da ga se vrati u zatvorsku ustanovu ili u psihijatrijsku ustanovu. Nije neizvedivo da osoba i cijeli život bude u psihijatrijskoj ustanovi', izjavio je Cvrtila.
Govoreći o neubrojivosti kao relativnoj dijagnozi u trenutku počinjenja ubojstva, postavlja se pitanje kako netko može biti neubrojiv ako je ranije planirao i počinio ubojstvo, odnosno kako osoba koja se danima raspituje o kamerama i kupuje hranu može planirati novo ubojstvo.
'Ako se pokaže da ove metode procjene nisu dobre, da nisu učinkovite, da se nakon što u dosta slučajeva psiholozi ili psihijatri procijene da je osoba za funkcioniranje u zajednici ona pusti van i nakon toga ponovno napravi ubojstvo..., moramo ih mijenjati. Recimo, imate Srđana Mlađana koji je isto tako pušten van iz zatvorskog sustava jer je procjena bila da on može funkcionirati u zajednici. Nakon toga on ode van, napravi dvije pljačke, uslijed toga što ga policija traži - ubije policajca. Moramo postaviti pod upitnik sve te procjene kao takve, jesu li one uopće relevantne da bi se na temelju njih sud donosio odluke da ih se pušta van', izjavio je Cvrtila.
Na pitanje treba li razmišljati o povremenom stručnom nadzoru takvih osoba i redovitim provjerama kod forenzičara ili neuropsihijatra, Urlić je odgovorio da bi to svakako imalo smisla. No ističe kako je u konkretnom slučaju počinitelj već bio dvaput vještačen, proveo 12 godina u zatvoru i bio pod nadzorom zdravstvenih službi pa su već postojale procjene njegove ličnosti. Dodao je da, s obzirom na ponovljeno ubojstvo s predumišljajem nakon toliko vremena, to upućuje na određenu strukturu ličnosti.
'Ta osoba ne može vladati svojim porivima, svojim agresivnim, destruktivnim porivima. Ne može razmišljati o značenju svoga djela, ne može potražiti nikakvu pomoć, nego na ovaj način demonstrira temeljnu poteškoću da se ponaša u skladu koliko-toliko sa zahtjevima okoline. I onda zapravo što može napraviti forenzička psihijatrija, koja, slažem se, ima tu jako veliku ulogu i povremeno i ključnu ulogu, da ukaže da takva osoba ne može se tek tako vratiti u među stanovništvo i sijati strah', naveo je Urlić.
