Sociolog Dražen Lalić je u programu N1 televizije komentirao Torcidin korteo prije utakmice s Ajaxom. Rekao je kako su dva razlog zbog kojih se do sada nije oglašavao - zdravlje i zasićenje.
'Čovjek postane dosadan drugima kad osjeća da je dosadan samom sebi. Ima niz tema o kojima bih ja mogao nešto reći, ali to je valjda Pavlovljev refleks novinara da se mene sjete', govori Lalić o razlozima svoje gotovo tjedan dana duge šutnje.
'Sad sam pristao i zbog razloga koji mi je posebno važan, a koji je vezan uz mog dobrog prijatelja koji je preminuo, Ivana Gudelja. Nisam mogao ići na utakmicu zbog zdravstvenog stanja, inače bih išao. Gledao sam na televiziji i bilo mi je čudno da stavljaju preko cijele istočne tribine lik Ivana Gudelja. To su stavili nakon što su skandirali one odvratne, užasne, gadljive, ne znam koju riječ da upotrijebim, poruke, pjesme. Naslušao sam se užasnih stvari u našim medijima, ali rijetko kad sam čuo tako nešto gnjusno kao ono što su pjevali o Ani Frank. Kad sam vidio Ivanov lik, a on je jedan od najboljih ljudi koje sam znao u životu, bila mi je takva mučnina zbog povezivanja lika velikog Ivana Gudelja i tih gnjusoba...
Lijepo je što su pokazali Gudeljevu veliku sliku, ali Ivan Gudelj bi dao sve za Hajduk, a tim ljudima koji su prekinuli utakmicu, njima Hajduk nije najvažniji', govori Lalić.
'Ta grupa je postala sama sebi najvažnija. Bilo je gorih situacija, ja sam bio navijač, ja znam, bengalke se pale u slavlju. Ovo, obrnuto, to je pokazatelj da su se odmetnuli od ljubavi prema klubu, da igraju svoju igru, to je 'natjecanje', međunarodno čak, navijačkih skupina. Oni žele pokazati da su oni glavni akteri, ali svi nek se upitaju što bi oni bez Hajduka. Hajduk je veći od svih nas. Citirat ću velikog Miljenka Smoju, to svi navijači znaju. U Velom mistu je ustvrdio 'oni moredu krepat, i kraljevi i carevi i predsjednici, al' Hajduk će ostat'. More krepat' i Torcida, a Hajduk će ostati. Ovakva Torcida po meni može krepat, to ću otvoreno reći i nisam jedini. Mnogi ljudi s istočne, zapadne i južne tribine su zviždali i negodovali kad je prekinuta utakmica', govori Lalić.
'Ja više Torcidu ne poznajem, ja imam 66 godina, oni imaju 20. Puno je vremena prošlo, kad sam radio istraživanje, pomogao mi je puno Žan Ojdanić koji je poginuo u skoku padobranom. Žan Ojdanić bi se gnušao ovoga. Znam, imam njegove izjave zabilježene, on je bio protiv ovoga. Sjećam se njegove akcije oko majica Hajduk Jugend, da se one ne nose više', prisjeća se Lalić jednog od najvažnijih ljudi u povijesti Torcide.
'Ja Torcidu ne poznajem, ali poznajem fenomen. Logično je da izražavaju provokaciju, da skreću pažnju na sebe, to rade vizualnom ekspresijom i ekspresijom tjelesnog nasilja, to nasilje je uglavnom simbolično. Ono nije maligno. U Hrvatskoj, stalno to ponavljam, još nitko nije poginuo u navijačkim sukobima. Za razliku Srbije i Bosne, mi nemamo da je netko poginuo u Hrvatskoj. Imamo tog grčkog navijača, ali u Hrvatskoj nije pala navijačka glava, ali u ovoj utakmici je prijeđena granica', zaključio je.
