Ono što je trebalo biti još jedan znanstveni članak tijekom višegodišnjeg istraživanja postupno je preraslo u monografiju od dvjestotinjak stranica.
Izv. prof. dr. sc. Ivana Čapeta Rakić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu u svojoj znanstvenoj monografiji 'Između pobožnosti i politike: Ikonografija Ružarija prije i poslije Bitke kod Lepanta u venecijanskom kontekstu' donosi rezultate koji bi mogli iznenaditi i dio stručne javnosti. Knjiga u čijim se koricama nalazi njezino opsežno istraživanje predstavljena je večeras u Muzeju grada Splita.
– Rad je počeo pisanjem jednog znanstvenog članka, a knjiga donosi čitav niz novih interpretacija ikonografske teme Gospe od Ružarija. Primarno mislim na protagoniste, odnosno figure koje kleče pred Bogorodicom, a koje su se čitale u ključu Lepantske bitke. Ova knjiga donosi nove spoznaje da to nisu predstavnici Lepantske bitke, a sada ćemo vidjeti kakvu će recepciju imati u stručnoj i široj javnosti. Ja se nadam dobru, budući da sam argumentirano i akribično nastojala dokazati ono što mi je bilo početno pitanje u mojim interesnim sferama – objasnila je Čapeta Rakić.
Knjiga je predstavljena upravo na dan kada se prije 455 godina odigrala Bitka kod Lepanta, u kojoj je kršćanska flota Svete lige nanijela težak poraz osmanskoj mornarici i zadala snažan udarac njezinoj pomorskoj premoći na Sredozemlju.
U bitki su sudjelovale i galije dalmatinskih komuna – šibenska, trogirska i hvarska, kao i galije Krka, Cresa i Raba – pa Lepanto za dalmatinske gradove nije bio tek daleki sukob velikih europskih sila.
Lepantska pobjeda ima i snažnu religijsku dimenziju. Bitka se odigrala 7. listopada 1571., prve nedjelje u mjesecu, kada su bratovštine, prema ranije donesenim dominikanskim naputcima, održavale procesije u čast Gospe od Ružarija. Ta je podudarnost pridonijela pripisivanju pobjede Bogorodičinu zagovoru.
Na molbu dominikanaca, papa Grgur XIII. 1573. ustanovio je blagdan Ružarija za prvu nedjelju u listopadu, u spomen i zahvalu za pobjedu kod Lepanta. Time je povezanost bitke i ružarijanske pobožnosti dobila institucionalnu potvrdu, a odrazila se i u likovnoj umjetnosti.
Brojni dalmatinski prikazi Gospe od Ružarija desetljećima su se tumačili kao spomen na pobjedu kršćanske flote nad Osmanlijama kod Lepanta 1571. godine. Među vjernicima koji kleče pred Bogorodicom prikazani su i crkveni i svjetovni vladari, u kojima su istraživači prepoznavali konkretne protagoniste Svete lige.
No analiza profesorice Čapete Rakić pokazuje da na istraženim ružarijanskim slikama u mletačkoj Dalmaciji ti likovi predstavljaju opće kategorije duhovne i svjetovne vlasti, a ne portrete protagonista lepantske pobjede.
Prof. dr. sc. Joško Belamarić, emeritus Instituta za povijest umjetnosti, pojasnio je zašto se takvo tumačenje toliko dugo održalo.
– Svi smo nekako podlegli fascinaciji ovom bitkom. Lepantska bitka ostavila je stvarno dubok trag u kulturi i duhu cijele Dalmacije. Naravno, jer su svi zapravo na neki način bili involvirani. Žrtava je bilo strašno puno. I nije nelogično da su se slike Gospe od Ružarija - a to je jedna od najpopularnijih ikonografskih tema uopće, praktički nema crkve u kojoj je nećete naći - zapravo uvijek čitale u ključu Lepanta. I to nije pogrešno – objasnio je Belamarić.
Međutim, upravo tu knjiga Čapete Rakić donosi važnu distinkciju.
– Knjiga kolegice zapravo govori o tome da postoje dva različita sloja te ikonografije. Jedan je, naravno, zaista u lepantskom ključu, u ključu propagande, ako hoćete, političke, u kojem imate sve protagoniste koji su bili dio Svete lige. Međutim, postoji zapravo cijeli jedan krug slika, a to su praktički sve one koje vidimo u našim crkvama, koje se naslanjaju na jednu puno raniju tradiciju. Tradiciju koja je krenula još u ranom srednjem vijeku, koja se transformirala tijekom vremena i koja je zapravo bila živa i u 15. i u 16. stoljeću – objasnio je.
Drugim riječima, dodaje Belamarić, u likovima prikazanim na tim djelima ne treba nužno tražiti povijesne protagoniste Lepanta.
– Na tim slikama koje gledamo ne trebamo tražiti ni dužda, ni Juana Austrijskog, ni, dakle, sve one koji su obilježili samu bitku – kazao je.
No dok knjiga donosi novo čitanje ikonografije koja se desetljećima povezivala s Lepantom, upravo je 455. godišnjica bitke prilika da se prisjetimo njezina povijesnog i simboličkog značaja za Dalmaciju i cijelo Sredozemlje.
– Bitka je prvi put zapravo pokazala na tom Mediteranu da Turci nisu nepobjedivi. Donijela je stanovitu nadu, ako hoćete, i našim krajevima, koja se, naravno, kasnije u opipljivom obliku mogla pokazati, osobito nakon Kandijskog rata i dalje u 18. stoljeću – istaknuo je Belamarić.
O značenju Lepantske bitke govorio je i Željko Primorac, pročelnik Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Splitsko-dalmatinske županije.
– Jedan je to od najčuvenijih i najvećih pomorskih sukoba još od Bitke kod Akcija 31. godine prije Krista. Lepantska bitka, možemo slobodno kazati, za sljedećih je 300 do 400 godina odredila sudbinu Sredozemnog mora. Uvelike je utjecala na religijsku, kulturnu i etničku kartu Sredozemlja – kazao je Primorac.
Naglasio je kako je bitka došla na vrhuncu osmanskih osvajanja te je zaustavila njihovo napredovanje na Sredozemnom moru.
– Lepantska bitka dala je priliku kršćanskom Zapadu, Svetoj ligi, da se organizira, da zaustavi turska osvajanja prema Zapadu i da dovede do boljeg organiziranja kršćanskih snaga, što će se uskoro prenijeti i na kopno te doprinijeti ponovnom oslobađanju brojnih krajeva u Srednjoj Europi, pa i na Sredozemlju, od osmanske vlasti. I onda je, poput Vukovarske bitke, dala priliku da se naoružavamo i da se pripremimo – rekao je Primorac.
Iza dvjestotinjak stranica monografije ostale su godine rada, putovanja i odricanja, pa Čapeta Rakić na kraju večeri nije skrivala emocije.
– Zaista je bilo emotivno. Čak sam samu sebe iznenadila emocijama na samom kraju. Napisati jednu knjigu zbir je životnih okolnosti, među kojima je jako puno odricanja, putovanja, požrtvovnosti, rada, da ne nabrajam dalje… Večeras je kruna svega toga. Bila sam počašćena prisutnošću jako velikog broja dragih lica koje sam vidjela u publici, zbog čega mi je srce preplavljeno emocijama. Sretna sam da je knjiga vani, da ona putuje i ima svoju sudbinu neovisno o meni – zaključila je Čapeta Rakić.
