Liječnica koja je bila prisutna tijekom nasilnog postupanja prema Kristianu Josipu Perišu (32) u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru, a koja je danas uhićena, u bolničkom je izvješću detaljno opisala njegovo ponašanje, pokušaje smirivanja i lijekove koje je primio. Međutim, u dijelu izvješća koji se pripisuje liječnici nema ni riječi o udarcima, pritiscima na tijelo i jastuku kojim su medicinski tehničari Perišu pritiskali glavu.
Riječ je o liječnici specijalizantici koja se u službenom bolničkom dokumentu navodi inicijalima L. M. Š. Dokument je 7. studenoga Ministarstvu zdravstva uputila tadašnja ravnateljica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Majda Grah, a u posjedu je Indexa. U njemu se detaljno opisuje postupanje liječnice tijekom večernje intervencije, uključujući Periševo ponašanje, pokušaje smirivanja i primijenjenu terapiju.
Međutim, u dijelu izvješća koji se pripisuje specijalizantici nema spomena udaraca, pritisaka na tijelo ni jastuka kojim su medicinski tehničari pritiskali Periševu glavu, iako se na snimci nadzorne kamere vidi da je liječnica tijekom nasilnog postupanja bila prisutna u sobi.
Liječnica detaljno opisala kako se Periš ponašao
Prema bolničkom izvješću, liječnica je tijekom večernje vizite došla na muški odjel Zavoda za integrativnu psihijatriju, gdje je zatekla Periša i medicinsko osoblje koje je pokušavalo provesti mjere njegova sputavanja.
U dokumentu se navodi da je pacijent bio 'izrazito psihomotorno agitiran, nemiran, glasan, razdražljiv i nesuradljiv'.
Liječnica je, prema tom opisu, pokušala razgovorom uspostaviti suradnju s Perišem i objasniti mu razloge zbog kojih se nastavljaju mjere sputavanja.
'Unatoč tome, pacijent je postajao sve agresivniji, pokušavao nasrnuti na osoblje, ugristi ih i odgurnuti te se snažno opirao i povlačio remenje', stoji u izvješću.
Navodi se i da su zbog snažnog opiranja i povlačenja remenja ispadali pričvrsni čepovi koje je osoblje pokušavalo ponovno postaviti. Prema tom opisu, Periševa fizička snaga i intenzivan otpor otežavali su sigurno provođenje medicinskih postupaka.
U tom se dijelu izvješća, dakle, podrobno opisuje ponašanje pacijenta i poteškoće s kojima se suočavalo osoblje. No ne spominje se nasilno postupanje medicinskih tehničara koje je naknadno utvrđeno pregledom snimke.
Primio je tri lijeka, a liječnica je razmatrala dodatnu terapiju
U nastavku se navodi da pokušaji smirivanja razgovorom nisu uspjeli te da je liječnica zbog neposrednog rizika od ozljeđivanja prisutnih osoba odredila intramuskularnu primjenu haloperidola, promazina i diazepama.
Riječ je o lijekovima koji se, među ostalim, koriste za smirivanje izrazite psihomotorne uznemirenosti. Haloperidol i promazin pripadaju skupini antipsihotika, dok je diazepam benzodiazepin sa sedativnim djelovanjem.
Prema izvješću, Periš je i nakon primjene terapije nastavio pružati snažan fizički otpor.
Liječnica je zato zatražila pomoć još jednog medicinskog tehničara s drugog odjela te razmatrala dodatnu dozu haloperidola i ponovno pozivanje policije.
U dokumentu potom stoji:
'Za vrijeme dok su pozvani medicinski tehničari i medicinske sestre bili prisutni u bolesničkoj sobi s pacijentom, radi pripreme dodatne terapije uputila se u odjelnu ambulantu.'
Tijekom pripreme dodatne terapije medicinska sestra obavijestila ju je da pacijent ne diše i da nema opipljivog pulsa. Dodatna doza haloperidola, prema izvješću, nije primijenjena.
Što se vidi na snimci, a što nedostaje u opisu?
Upravo je taj dio dokumenta posebno važan nakon današnjeg uhićenja liječnice.
Na snimci nadzorne kamere iz sobe 11A vidi se kako medicinski tehničari Periša, koji je vezan za krevet, udaraju i snažno pritišću po tijelu. U jednom trenutku stavljaju mu jastuk preko glave i pritišću ga, dok se on pokušava osloboditi.
Na snimci se vidi i liječnica koja se tijekom intervencije nalazi u sobi i kreće oko kreveta.
Međutim, u opisu koji joj se pripisuje nema navoda o udarcima, pritiscima koljenima i rukama ni o jastuku na pacijentovoj glavi. Umjesto toga, navode se njegovo ponašanje, otpor osoblju, primijenjena terapija i pokušaji smirivanja.
Važno je pritom razlikovati dvije stvari. Dokument koji imaju nije zasebno očitovanje liječnice s njezinim potpisom, nego službeno izvješće bolnice koje je sastavljeno na temelju prikupljenih očitovanja i medicinske dokumentacije. Stoga se iz njega ne može sa sigurnošću utvrditi koje je rečenice liječnica osobno napisala, a koje su naknadno unesene u zajedničko izvješće.
Ipak, riječ je o detaljnom službenom opisu njezina postupanja tijekom intervencije, u kojem nema spomena nasilja zabilježenog nadzornom kamerom.
To otvara pitanje što je liječnica tijekom intervencije vidjela, zašto nasilje nije opisano u tom dijelu dokumentacije i je li mogla poduzeti nešto da ga spriječi. Odgovore na ta pitanja trebala bi dati kaznena istraga.
Ravnateljica je u istom dokumentu opisala udarce i jastuk
Posebno je zanimljivo da se nasilje koje nedostaje u opisu intervencije izričito spominje na kraju istog dokumenta.
Tadašnja ravnateljica Majda Grah navela je da su snimke nadzornih kamera počeli pregledavati 4. studenoga, gotovo dva tjedna nakon Periševe smrti, kada su prikupljali zatražena očitovanja i razmišljali kako članovima osoblja pružiti podršku nakon traumatskog događaja.
Prema njezinim riječima, tek su tada uočili nepropisno, neetično i nasilno postupanje pojedinih medicinskih tehničara.
U izvješću se navodi da su tehničari N. H. i M. V. kontinuirano držali jastuk na pacijentovoj glavi, prema njihovim navodima kako bi spriječili da ih ugrize.
Ravnateljica je također navela da su tehničari N. H. i M. L. tijekom sputavanja primijenili neprimjerenu i pretjeranu silu, zadavši pacijentu višestruke udarce u predjelu prsnog koša i trbuha.
Dakle, u istom službenom dokumentu bolnica najprije opisuje intervenciju bez spominjanja nasilja, a zatim priznaje da je pregledom snimke utvrdila kako su tehničari pacijenta udarali i pritiskali mu jastuk na glavu.
Periš je prestao disati, reanimacija nije uspjela
Prema izvješću, nakon što je medicinska sestra primijetila da Periš ne diše i da nema opipljivog pulsa, odmah je započeta kardiopulmonalna reanimacija.
Medicinsko osoblje započelo je kompresije prsnog koša, pripremilo automatski vanjski defibrilator i uspostavilo venski put.
Prije dolaska hitne medicinske službe primijenjene su tri ampule adrenalina.
Po dolasku hitne nastavljeno je napredno održavanje života, uz primjenu dodatnih deset ampula adrenalina, amiodarona i naloksona te tri defibrilacijska šoka.
Unatoč pokušajima oživljavanja, nije uspostavljena spontana cirkulacija. Smrt je proglašena u 21.26. Službeni uzrok smrti još nije konačno utvrđen.






