Od karate prvaka i tjelohranitelja bogataša do fotografa koji je obilježio njujoršku noćnu scenu osamdesetih - životni put Stephana Lupina sve je samo ne običan. U novoj epizodi podcasta Big Deal voditelja Vilibalda Vuce, poznati hrvatski umjetnik prisjetio se života u New Yorku, susreta s najvećim svjetskim zvijezdama, rada za modne časopise i gubitka 1,7 milijuna dolara na američkoj burzi.
Otkrio je i zašto je s vremenom promijenio pogled na novac, slavu i uspjeh te što ga danas motivira da nastavi stvarati.
Stephan Lupino desetljećima je jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatske umjetničke scene, no njegov životni put započeo je daleko od fotografskih studija i umjetničkih galerija. Prije nego što je izgradio međunarodnu fotografsku karijeru, bavio se borilačkim sportovima, radio kao trener karatea i tjelohranitelj, živio u Rimu i Londonu te se okušao u glumi.
U razgovoru s Vilibaldom Vucom otkrio je kako su ga upravo disciplina, fizička spremnost i spremnost na rizik vodile kroz različita životna razdoblja.
Izgubio 1,7 milijuna dolara na burzi: 'To me samo ojačalo'
Jedan od najzanimljivijih dijelova razgovora bio je Lupinov osvrt na financijske gubitke i promjenu životnih prioriteta.
Govoreći o razdoblju u kojem je bio okružen bogatstvom, slavom i uspješnim ljudima, otkrio je da je na američkoj burzi izgubio gotovo dva milijuna dolara.
'Gubio sam novce na burzi u Americi. Izgubio sam skoro dva milijuna. Ali onda me to sve ojačalo', ispričao je.
Naime, Lupino je u New Yorku imao loft od 600 kvadrata koji je u to vrijeme platio oko 350.000 dolara. Kad je stan kasnije prodao za puno veću lovu, sav novac od prodaje je uložio na burzi i preko noći ostao bez svega.
Objasnio je kako mu je upravo takvo iskustvo pomoglo da drugačije počne gledati na materijalni uspjeh te da se više posveti humanitarnom radu.
Posebno ga je, kaže, razočarao odnos pojedinih uspješnih ljudi prema novcu.
'Kad sam vidio te bogate modne fotografe, imaju deset asistenata, imaju sve, a samo razmišljaju kako će još milijun staviti sa strane. To mi se sve zgadilo', ispričao je Lupino.
Danas se, kaže, osjeća povezanije s duhovnošću, a novac više ne doživljava kao mjerilo uspjeha.
Od tjelohranitelja bogataša do života u New Yorku
Prije nego što je postao poznati fotograf, Lupino je izgradio zapaženu sportsku karijeru. Bavio se hrvanjem, veslanjem i karateom, a poslije je radio i kao trener borilačkih vještina.
Život ga je odveo u Rim, gdje je podučavao karate i radio kao tjelohranitelj imućnih ljudi. Prisjetio se i kako je zahvaljujući tom poslu upoznao drukčiji svijet, od luksuznih stanova do ekskluzivnih klubova i društva poznatih osoba.
'Prvi izlazak u Londonu mi je bio sa Sex Pistolsima', rekao je.
Boravak u Italiji i Londonu otvorio mu je put prema Americi, gdje je prvotno želio postati glumac.
Na odlazak u New York potaknula ga je i poznata grčka glumica Irene Papas, koja ga je, prema njegovim riječima, usmjerila prema glumačkoj školi Stelle Adler.
Iako se školovao za glumu, ubrzo je shvatio da mu je jezična barijera prepreka za ozbiljniju glumačku karijeru. Sasvim neočekivano, svoj je poziv pronašao u fotografiji.
Fotografijom se počeo baviti slučajno: 'Ljudi nisu vjerovali da su to moje slike'
Zanimljivo je da Lupino u početku nije planirao postati fotograf.
Tijekom jednog modnog snimanja u Veneciji, gdje je sudjelovao kao model, zamolio je asistenta fotografkinje Deborah Turbeville da mu posudi fotoaparat. Bez prethodnog fotografskog iskustva krenuo je ulicama Venecije i fotografirao prizore karnevala.
Kada se vratio u New York, pokazao je fotografije ljudima iz modne industrije.
'Kad sam došao u New York i pokazao ljudima fotografije, nisu vjerovali da su to moje slike', prisjetio se.
Upravo su mu te prve fotografije otvorile vrata profesionalnog svijeta. Zahvaljujući poznanstvima koja je stekao, počeo je dobivati prve fotografske angažmane, a ubrzo se našao i u središtu njujorške umjetničke i noćne scene.
Njegov prepoznatljiv pristup fotografiji, koji je spajao portrete, modu i provokativnu estetiku, privukao je pažnju urednika i ljudi iz kreativne industrije.
Noćni život New Yorka: Mick Jagger, Frank Zappa i Studio 54
Posebno zanimljiv dio razgovora bio je posvećen njujorškom noćnom životu osamdesetih godina, čijim je dijelom Lupino postao kao fotograf.
Prisjetio se prvog odlaska u legendarni Studio 54, klub poznat po ekscentričnim zabavama i slavnim gostima.
Opisao je prizore koji su ga tada fascinirali, uključujući nastup u kojem se kroz klub kretao pravi bijeli konj.
Ubrzo je počeo fotografirati u klubu Area, jednom od važnih okupljališta njujorške umjetničke i modne scene. Ondje su mu vlasnici osigurali prostor koji je pretvorio u improvizirani fotografski studio.
'Donio sam jednu lampu od 100 vata i Nikon F3. Tako je sve počelo', prisjetio se.
Upravo je u tom okruženju upoznavao glazbenike, umjetnike i osobe koje su obilježile svjetsku popularnu kulturu.
Među njima su bili Mick Jagger i Frank Zappa.
'Micka sam fotografirao u tom predvorju WC-a gdje sam imao studio u klubu. On se pitao kako uspijem skinuti te žene da ih fotografiram', našalio se Lupino.
Ipak, Lupino tvrdi da ga slava ljudi oko njega nikada nije posebno impresionirala.
'Nisam ja na njih gledao kao na slavne. Družio sam se s njima', objasnio je.
Za njega je noćni život bio i posao i prostor umjetničke slobode. Upravo je ondje nastao velik dio fotografija kojima je stekao međunarodnu prepoznatljivost.
'Droga, alkohol, noć... To je sve bilo oko mene'
Lupino se prisjetio i mračnije strane njujorškog noćnog života.
Govoreći o zabavama koje su znale trajati do ranih jutarnjih sati, opisao je atmosferu u kojoj su alkohol i droge bili svakodnevna pojava.
Unatoč takvom okruženju, tvrdi da ga takav način života nije povukao.
Naglasio je kako su mu sport, disciplina i duhovnost pomogli da ostane usredotočen na posao.
'Meni je to bio posao', objasnio je, govoreći o noćnim izlascima i fotografiranju.
Prisjetio se i opasnih situacija u klubovima, uključujući sukobe i prijetnje, iz kojih se, kako kaže, uspijevao izvući zahvaljujući iskustvu u borilačkim sportovima i sposobnosti prilagodbe različitim ljudima.
Danas ga ne motivira novac: 'Moram još nešto veliko ostaviti iza sebe'
Iako je tijekom života prošao kroz različite karijere, zemlje i umjetničke faze, Lupino tvrdi da danas radi jednako intenzivno, ako ne i više nego prije.
Razlika je, kaže, u tome što je fotografski posao zamijenio fizički zahtjevnijim umjetničkim stvaralaštvom, za koje mu je sportska prošlost i dalje velika prednost.
Govoreći o svojoj današnjoj motivaciji, istaknuo je kako osjeća potrebu nastaviti stvarati i ostaviti nešto trajno iza sebe.
'Moram još dalje. Još nisam izrekao ono što bih trebao i hoću ostaviti iza sebe nešto veliko', poručio je.
Dodao je kako se i danas želi dokazivati, ali ne zbog novca ili statusa, nego zbog osjećaja da njegov umjetnički put još nije završen.
Od mladića koji je trenirao karate i radio kao tjelohranitelj do umjetnika koji je fotografirao njujoršku elitu, Lupinova priča pokazuje koliko neočekivanih smjerova može imati jedna karijera.
U razgovoru za Big Deal posebno je naglasio važnost vlastitog identiteta i originalnosti.
'Nikad nisam nikoga kopirao. Sve sam nekako sam izveo', poručio je, a isto savjetuje i svim mladim umjetnicima.
