Članica sam udruge za djecu s poteškoćama u razvoju 'Naš svijet' i u slobodno vrijeme pomažem u zbrinjavanju i udomljavanju napuštenih životinja. Majka sam dvoje djece. Povod pisanju članka za Dalmatinski portal je to što sam kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika Splita, Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu pet stranaka (Hrast, Zelena lista, Obiteljska stranka, HSP AS i SMSH). U političku priču sam ušla zbog djece, prvenstveno djece s poteškoćama u razvoju, te životinja. Zbog onih na koje se uporno u ovom gradu zaboravlja jer nisu glasačko tijelo.
Moj program se, stoga, sastoji od dvije točke: rehabilitacijski centar za djecu s poteškoćama u razvoju i gradski 'no kill' azil za napuštene životinje.
Što se tiče prve točke, htjela bih skrenuti pozornost na mnogobrojne probleme na koje nailaze roditelji djece s poteškoćama u Splitu i na koje sam i sama naišla kao roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju. Samo neki od problema su nedostatak individualnih terapija, nedostupnost terapija, duge liste čekanja na inicijalne preglede. Roditelji te djece su i financijski opterećeni, većinom radi samo jedan roditelji, a primorani su plaćati i do 250 kuna za 45 minuta terapije, dok su naknade koje roditelji dobivaju minimalne ili ih čak ni nemaju. Djeca s poteškoćama uključena u redovne vrtićke programe zbog nedostatka asistenata imaju skraćen boravak od 2-3 sata, a uredno se naplaćuju pune cijene boravka. Jedna teta u vrtiću na 20-30 djece u grupi jednostavno ne može bez asistenta posvetiti dovoljno vremena djetetu s poteškoćama. Djeca najbolje uče promatrajući svoje vršnjake. Socijalnom integracijom djece s poteškoćama i njihovih vršnjaka normalnog razvoja daje mogućnost svoj djeci da uče te da se razviju u osobe koje razumiju i poštuju jedni druge. Za inkluziju i integraciju djece s poteškoćama u redovne vrtićke skupine cijeli naš sustav nije spreman i potrebna je kompletna reforma sustava. Pravovremenom i dobrom ranom intervencijom smanjila bi se i prevelika potreba za asistentima u školama.
Rehabilitacijskim centrom uvelike bi pomogli i roditeljima i djeci s poteškoćama, prvenstveno jer bi mogli sve preglede i terapije dobiti na jednom mjestu. Sad za preglede i terapije moraju ići na više mjesta što i nije baš jednostavno s djecom s poteškoćama u razvoju. U sklopu rehabilitacijskog centra bilo bi i savjetovalište za roditelje djece s poteškoćama. Zašto bi roditelji s djecom morali putovati kao npr. u Goljak kad Split ima kapaciteta za jedan takav rehabilitacijski centar. To su problemi koji postoje već godinama i koji se trebaju riješiti da bismo olakšali i roditeljima i djeci. Uvijek kažem: ako ćemo govoriti o budućnosti, ne smijemo zaboraviti na temelje naše budućnosti, a to su naša djeca.
Druga točka mog programa je gradski 'no kill' azil za napuštene životinje sa svojom dežurnom ambulantom. Sve je veći broj napuštenih životinja koje većinom zbrinjavaju i udomljavaju volonteri. Izgradnjom azila osigurao bi se prostor za napuštene životinje koje bi se tamo liječile, kastrirale, sterilizirale i čipirale. U ideji je da azil ima i 'Dane otvorenih vrata' gdje bi se građani mogli informirati o radu azila i gdje bi mogli dobiti edukacije o važnosti sterilizacije i kastracije. U planu je i sufinanciranje kastracija i sterilizacija za vlasnike ljubimaca lošijeg imovinskog stanja.
Što se tiče naših ljubimaca, smatram da bi trebalo napraviti više parkova za pse, postavljanje više kanti za izmet, više plaža za pse jer ove koje imamo nisu pristupačne vlasnicima. Te plaže za pse mogle bi se i turistički iskoristiti jer sve više ljudi putuje sa svojim ljubimcima. Trebamo malo misliti i na naše četveronošce kojih je u Splitu jako puno.