Situacija s virusom Zapadnog Nila zasad nije razlog za uzbunu, ali stručnjaci upozoravaju na potrebu opreza. O trenutačnom broju slučajeva, mogućem daljnjem širenju virusa, simptomima i rizicima u minutama središnjeg Dnevnika govorila je ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' Alemka Markotić.
Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' Alemka Markotić istaknula je da je trenutačni broj slučajeva manji nego u najizraženijoj epidemijskoj godini, ali i da još nije moguće znati kako će se situacija razvijati.
Podsjetila je na 2018. godinu, kada je zabilježen najveći broj slučajeva, a od posljedica bolesti preminule su četiri osobe.
- U ovom trenutku se ništa neuobičajeno ne događa. Prava epidemijska godina, ali ni ona nije bila s prevelikim brojem slučajeva, bila je 2018., kad je bilo i četiri umrlih. Trenutačno imamo manji broj detektiranih, sigurno ih ima i više, ali bez simptoma, i za sada nema razloga ni za kakvu uzbunu, ali ima razloga za, na neki način, preventivne mjere čime se možemo zaštititi, a i spriječiti dalje širenje, rekla je Markotić.
'Teški oblik bolesti razvije oko jedan posto zaraženih'
Govoreći o mogućim težim posljedicama zaraze, Markotić je objasnila da se kod većine zaraženih ne razvija teži oblik bolesti, dok manji dio oboljelih može imati ozbiljniji tijek.
- Oko jedan posto svih zaraženih razvije teški oblik bolesti, a smrtnost među tim pacijentima može biti 10 do 20 posto, ovisno o bolesnicima koje imamo, kazala je.
Na pitanje postoji li mogućnost da se trenutačna situacija naglo promijeni, Markotić je ostavila otvorenom mogućnost većeg rasta broja slučajeva. Naglasila je da je još uvijek rano za procjenu razmjera ovogodišnjeg širenja virusa.
- Teorijski je moguće. Još uvijek je to početak porasta broja slučajeva, tako da ne možemo reći sa sigurnošću hoće li biti epidemija i koja razina epidemije i obuhvata će biti, rekla je Markotić.
Upozorila je da se povećanje broja slučajeva posljednjih tjedana bilježi i u drugim dijelovima Europe. Kao primjer navela je Španjolsku, gdje je broj slučajeva u nekoliko tjedana porastao na više od 100, dok ih je u Italiji trenutačno više od 400.
Markotić je objasnila i zašto kod nekih zaraženih virus zapadnog Nila prolazi bez simptoma, dok kod drugih može izazvati teže oblike bolesti. Istaknula je da važnu ulogu ima imunološki sustav, pri čemu su posebno ugrožene osobe s kroničnim bolestima i oslabljenim imunitetom.
- Sigurno važnu ulogu ima ponašanje našeg imunološkog sustava i njegova sposobnost da se u određenim okolnostima izbori s infekcijom. Imamo i dio rizične populacije koji je zbog kroničnih bolesti i oslabljenog imuniteta posebno ugrožen, pa tako i kada je riječ o virusu zapadnog Nila, kazala je Markotić.
Govoreći o simptomima, Markotić je kazala da početni simptomi nisu specifični i mogu podsjećati na blažu gripu. Među njima su glavobolja, povišena temperatura, bolovi u mišićima i zglobovima, povraćanje, proljev i osip.
- Ako se pojave vrlo visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočenost vrata, učestalo povraćanje, motorički ispadi ili grčevi, treba odmah potražiti liječničku pomoć i otići u bolnicu, upozorila je Markotić.
Na pitanje o liječenju, istaknula je da za virus zapadnog Nila zasad nema specifičnog lijeka ni cjepiva. Liječenje se stoga temelji na ublažavanju simptoma, dok kod najtežih oblika može biti potrebna intenzivna respiratorna potpora.
- Nažalost, za ovaj virus nema lijeka, nema terapije, nema čak ni cjepiva. Terapija je simptomatska, u smislu davanja lijekova koji ublažavaju bol i snižavaju temperaturu, a kod najtežih oblika bolesti pacijenti mogu završiti na respiratoru, pa i na ECMO ako je to potrebno, rekla je.
'Glavni rezervoari su ptice, prenose ga komarci'
Navela je i zašto unatoč mogućim teškim posljedicama još nema razvijenog cjepiva ili ciljane terapije.
Smatra da je riječ o bolesti koja se ne pojavljuje u dovoljno velikom broju slučajeva da bi razvoj takvih terapija bio dovoljno privlačan farmaceutskoj industriji.
Govoreći o mogućnosti prijenosa virusa sa zaražene osobe na čovjeka, Markotić je istaknula da se virus u pravilu ne prenosi izravnim kontaktom sa zaraženom krvlju. Iznimka je transfuzija, no Hrvatska ima sustav testiranja krvi upravo zbog prisutnosti virusa na ovim područjima.
- U pravilu ne, jedino transfuzijom. Međutim, mi tu imamo dobro razvijen sustav: čim je Hrvatska prepoznata kao endemsko područje, sve krvi se testiraju, tako da prijenos čovjeka na čovjeka nije ono što prenosi ovu bolest, rekla je.
Objasnila je i kako se virus zapadnog Nila širi i kako je stigao na područje Hrvatske. Kao glavni prirodni rezervoar izdvojila je ptice.
- Glavni rezervoari su ptice. Hrvatska ima oko 400 različitih vrsta ptica selica, a njih 200-tinjak kontinuirano odlazi u različite dijelove svijeta. Tu je najvažniji, primjerice, jadranski koridor, koji dijelom obuhvaća Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero. Ptice u pravilu šire taj virus, a komarci ga prenose, zaključila je.
