U vojarni ‘Admiral flote Sveto Letica-Barba’ u splitskoj Lori održana je svečanost obilježavanja Dana Hrvatske ratne mornarice i 35. obljetnice njezina utemeljenja, na kojoj se okupljenima obratio predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović.
Na početku govora kazao je kako mu je teško vjerovati i prihvatiti da mornarica ima samo 35 godina.
– Rekao bih da to, zapravo, nikad nije ni prestalo postojati. Bez obzira na države pod kojima smo bili, bez obzira na režime koji su nas osvajali, prilagođavali ili silili da budemo pod njima, ovih 35 godina je 35 godina vrhunca i sjaja, ali povijest je puno duža – kazao je Milanović.
Podsjetio je pritom da su more i mornarica kroz povijest bili i ostali način života dobrog dijela hrvatskih ljudi te istaknuo tisućugodišnju povezanost Hrvata s morem.
– Valja uvijek ponoviti, jer to su stvari koje same po sebi možda ne izazivaju ponos, ali su činjenice i stavljaju te na neko mjesto i u vlastitoj svijesti, a to je da su Hrvati jedini, ako tako možemo reći, slavenski narod, narod koji govori, nacija koja govori slavenskim jezikom – a to je odredivo i jasno – koji je vezan uz more na jedan neprekidan i neodvojiv način već tisuću godina – rekao je.
Naglasio je da će biti diplomatičan kako se nitko ne bi uvrijedio, ali je ustvrdio da nijedan drugi slavenski narod nema maritimnu i pomorsku povijest kakvu imaju Hrvati.
– Ovo mjesto na kojem se nalazimo danas, na kojem se vi nalazite često, gdje radite, koje je sjedište Hrvatske mornarice, ne može imati veću i dublju simboliku od one koju ima. Ove lokacije ovdje – i crkva u Solinu, na Otoku, i Bijaći, i Plano – to su lokacije prvih materijalnih i duhovnih artefakata hrvatstva, hrvatskog imena i hrvatske države. Dodamo li još Muć, koji je malo u Zagori, tu je priča skoro zaokružena. Hrvatska je ovdje nastala. Ovaj prostor ovdje je rodilište i kolijevka, a bogami i dječja soba mlade hrvatske države – istaknuo je Milanović, dodajući da je 'odavde krenulo hrvatsko ime'.
Kazao je kako su se upravo na tom području stvarale prve strukture vlasti i identiteta, nadomak, kako je rekao, superiornoj i jačoj civilizaciji koja je vladala i vještinama brodogradnje. Stoljeća su, dodao je, bila potrebna da se tajne zanata i vođenja rata preuzmu od drugih i usavrše, a Hrvatska je u jednom razdoblju u tome bila dosta napredna.
– I bilo bi zlo – ovo nije pitanje dojma, nego pitanje interesa – bilo bi loše i zlo da to znanje, te tehnologije i taj način života izgubimo – poručio je.
Očuvanje tog znanja povezao je s današnjom hrvatskom brodogradnjom i potrebom gradnje ratnih brodova.
– Treba učiniti sve što je moguće, a iz godine u godinu sve je teže, da Hrvatska zadrži brodogradnju, da Hrvatska konačno gradi i ratne brodove, jer o tome je ovdje riječ. O tome je ovdje riječ, ali, nažalost, nema i djela – rekao je predsjednik Milanović.
Osvrnuo se potom na izlaganje zapovjednika Hrvatske mornarice admirala Damira Dojkića, koji je, kako je kazao, vrlo jasno i precizno nabrojao inventar onoga što je planirano, što se nalazi u aktima i dokumentima te što bi trebalo provesti.
– Ovo nije mjesto da se onoga tko je za to odgovoran proziva i to neću uraditi, zato što nisu ni prisutni ovdje i ne obraćaju se, ali radi naše zajedničke stvari neke stvari treba naglasiti – kazao je.
Kao primjer izdvojio je obalno-ophodni brod Omiš, čije je sastavljanje, kako je podsjetio, gledao još 2015. godine.
– Ovaj brod Omiš, brod je čije sam sastavljanje gledao još 2015. godine. Na suhom. Godine 2016. spušten je u more, onda su trebale tri godine da zaplovi, mada je prema projektu i financijskom okviru, onome što je ugovoreno 2014. i 2015., svih pet obalno-ophodnih brodova trebalo biti u moru i ploviti do kraja 2018. godine – rekao je Milanović.
Omiš je, nastavio je, isplovio tek 2019. godine, dok je nakon njega prošle godine isplovio Umag.
– I to je to. To je sve što je Hrvatska mornarica dobila u zadnjih 11 godina. To je uopće deplasirano nazvati nedovoljnim i reći da je to premalo. To je ništa – ustvrdio je Milanović.
Govoreći o nabavi složenih vojnih sustava, upozorio je na dugoročne posljedice odluka koje se donose, kazavši kako je takva odluka 'dvostruko bremenita' – trenutačno zbog financija, a dugoročno zato što je obvezujuća i opterećujuća.
– Ne možeš to mijenjati kao bičve. Svaki dan, dva puta – ne ide. Imaš i onda to trajbaš i vučeš i ploviš na tome godinama i bereš korist od toga, ali, bogami, plaćaš cijenu loših ili nedovoljno promišljenih odluka – kazao je.
Milanović se potom osvrnuo na najavljivanu nabavu hrvatskih korveta, kazavši kako se o tome govori već duže vrijeme.
– Mi pričamo već duže vrijeme o prvo jednoj, a onda dvije hrvatske korvete. Zadnjih osam mjeseci i o tome se ne govori ništa, ne radi se ništa. Razumjet ću i ako nema novca, kao što ih jedno vrijeme nije bilo, ali vrijeme je da se tome vratimo i da o tome ozbiljno razgovaramo – poručio je.
Naglasio je pritom kako bi trebalo postaviti kao imperativ da se brodovi, koliko god je to moguće, grade u hrvatskim brodogradilištima i na hrvatskim navozima.
– Time se ispunjava ono što sam na početku ovog obraćanja rekao: da ta znanja, radi kojih se u Veneciji išlo na vješala, ta specijalna znanja, tajne zanata koje su činile razliku između rata i mira, života i smrti, da je to nešto čega se ne odričemo. Ovo je apel. Nadam se da će od toga nešto biti – kazao je Milanović.
Govoreći o mogućnostima Hrvatske, rekao je kako zemlja ne može imati strateške projekcije jer to nije realno. Hrvatska je, kazao je, mala zemlja koja gospodari velikom obalom, smještenom u Srednjoj Europi, zbog čega je riječ o jedinstvenom prostoru.
– Ja ga ne mogu zvati resursom, jer ovo nije parcela, ovo je domovina. Ali mjesto je jedinstveno i, koliko god da si ovdje vezan – i tu sam proplivao, u ovom zaljevu, kao dijete s četiri-pet godina – opet je teško biti objektivan. Ali, koliko god mogu biti objektivan, ovo more i ova obala u Europi su jedinstveni i naši su – istaknuo je.
U nastavku se osvrnuo na promjene u suvremenom ratovanju i ulogu ratnih brodova.
– Brod nije samo borbeno sredstvo. I u današnjim uvjetima ratovanja on je sve ograničenije borbeno sredstvo, što vidimo na primjeru najjačih i najsilnijih zadnjih pola godine, recimo u Hormuškom tjesnacu. To je zapovjednik spomenuo. Tu su se neke, kako se to voli reći, paradigme promijenile – kazao je Milanović.
Dodao je kako su slične promjene vidljive i kada je riječ o ulozi tenka kao najprodornijeg oklopnog sredstva pješaštva, odnosno oklopnih postrojbi.
– I sad to svi vidimo. Ni uloga tenka kao najprodornijeg oklopnog sredstva pješaštva, odnosno oklopnih postrojbi, više nije kao što je bila. Sve su to sustavi koji dosta koštaju i za koje, kad se jednom nabave, snosiš posljedice tih odluka, a koštaju jako puno – rekao je.
Za razliku od tenka, istaknuo je, brod osim borbene ima i simboličku i reprezentativnu ulogu.
– Međutim, za razliku od tenka, koji je, složit ćemo se, potreban – pitanje je samo na koji način, u kojim okolnostima i s kakvom zaštitom, ali to će već tekući događaji dati odgovor na ratištima na kojima mi, srećom, ne sudjelujemo i, bogami, nećemo sudjelovati – brod, osim što može biti ubojit, što može odvratiti, brod je ambasador. Brod je satnija ambasadora – poručio je Milanović.
Naglasio je kako je brod, za razliku od gotovo svih drugih vojnih sredstava, vidljiv i prisutan na moru gotovo cijele godine.
– Brod je vidljiv. Brod vrišti, kliče, kriče. On predstavlja državu i svatko ga vidi i on je na moru skoro cijele godine, za razliku od skoro svega ostaloga – kazao je.
Brod je, dodao je, i dio hrvatskog identiteta, riječi koja se, prema njegovu mišljenju, vrlo često i olako koristi. Taj identitet povezao je sa zaljevom, povijesnim artefaktima, crkvama, spomenicima i pločama koje je ranije spomenuo.
– Ovaj zaljev, ovi artefakti, ove crkve, ovi spomenici, ove ploče – sve su to neki davni duhovi nekog davnog vremena bilježili i to je danas osnova hrvatske države i hrvatske nacije. Ona nije rasna postrojba. Hrvatska nacija je svijest i želja o pripadnosti istom krugu ljudi – rekao je Milanović.
Na kraju govora obratio se pripadnicima i pripadnicama Hrvatske mornarice te čestitao nagrađenima, promaknutima i odlikovanima. Poželio im je da nastave raditi na sebi.
– Želim da, uz to što radite na sebi, što se gradite i jačate svoje znanje, pamet, što imate osobne ambicije, jer bez toga posla i napretka nema ni u jednoj službi, a posebno ne u vojnoj, da se i oni koji odlučuju o novcu konačno odluče i da se krene u realizaciju barem nekih od ovih mnogo nabrojanih projekata, koje zapovjednik nije isisao, da tako kažem, iz malog prsta ili palca, nego je to sve na papirima – kazao je.
Naglasio je kako je riječ o projektima koji se već nalaze u službenim dokumentima države.
– Sve je to u dokumentima koje je usvajalo najviše za to nadležno tijelo ove naše hrvatske države i to smatram vrlo ozbiljnim. Čak i kada se prema tome ponašamo manje ozbiljno, ja smatram i dalje da je to jako ozbiljno. Da je to smrtno ozbiljno i da tu nema zezanja – poručio je Milanović.
Pozvao je stoga da se prema tim projektima odnosi ozbiljno i obvezujuće te da se krene u realizaciju barem nekih od njih.
– Barem neke da vidimo. Jer, zaključujem, i nije mi drago što to moram reći, mornarica u deset godina – mornarica koja za mene u hrvatskom identitetu i tradiciji nikad nije ni prestala postojati – nije dobila ništa – ustvrdio je.
Izrazio je nadu da će se to vrlo brzo promijeniti i da će Hrvatska ući u proces koji će biti cjelovit, smislen i doveden do kraja.
– Jer tako ozbiljni rade, tako se i ratuje, na kraju krajeva, ako se mora, ako baš nema druge – kazao je Milanović.
Govor je zaključio još jednom čestitavši Dan Hrvatske ratne mornarice, nazvavši 35. obljetnicu tek jednim ‘kamenčićem u vremenu’ mnogo duže povijesti hrvatske mornarice.
– Ja vam još jednom čestitam ovaj svečani dan kao jedan, zapravo, kamenčić u vremenu povijesti Hrvatske mornarice, koja je puno duža. To je način života, to smo mi. Živjeli. Domovini vjerni! – zaključio je Milanović.
