Predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić oglasio se povodom smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu.
'Smrt Kristiana Josipa Periša prije svega je tragedija za njegovu obitelj, kojoj izražavam iskrenu sućut. Tragedija je to i našeg društva jer je nezamislivo da se ovakve stvari mogu dogoditi u Hrvatskoj.
Ovdje se ne radi samo o četvorici osumnjičenih, nego o postupanju cijelog sustava i lancu odgovornosti. Zasuti smo navodima i objašnjenjima sa svih strana, koji su često suprotni zdravom razumu.
Potrebne su dvije stvari, paralelno. Kaznena istraga mora utvrditi što se dogodilo te je li i tko za to kazneno odgovoran. Jednako je važno utvrditi kako radi sustav i je li bilo propusta. Sustav ne može istraživati sam sebe, zato treba neovisno stručno povjerenstvo, izvan bolnice i izvan politike, s rokom i javnim izvješćem.
Odgovornost se mora utvrditi na svim razinama. Pacijenti moraju biti zaštićeni, a medicinskom osoblju, koje većinom pošteno radi u teškim uvjetima, mora se omogućiti da radi u skladu s pravilima struke i potrebama pacijenata.
I jedno i drugo mora biti što brže, a rezultati javni. Najvažnije je da se ovo nikad ne ponovi i da se vrati povjerenje pacijenata i njihovih obitelji. To mogu samo puna istina, odgovornost svih koji su zakazali i sustav koji radi.
Neprihvatljivo je da se ovakva tragedija zloupotrebljava za politička prepucavanja. Takvo politikantstvo samo slabi povjerenje u zdravstvo, a pacijenti se počinju pitati jesu li u bolnici sigurni. Političari odgovaraju za sustav i njihov je posao da ga poprave, a ne da ga u svojim političkim igricama dodatno oslabljuju. Ovdje ne smije biti 'naših' i 'njihovih', nego samo onih koji su za nešto odgovorni i onih koji nisu.
Ova tragedija test je i za medije. S jedne strane moraju nadzirati rad institucija i štititi pravo javnosti da zna što se dogodilo, a s druge prava pacijenta, među kojima su pravo na privatnost i dostojanstvo. Načelno, ovakve snimke trebale bi služiti kao dokaz za istragu, a ne kao sadržaj za naslovnice. Međutim, svi smo svjesni da u Hrvatskoj, ali ne samo u Hrvatskoj, nadležni prečesto reagiraju tek ako i kad ih pritisnu mediji i javnost. Zapitajmo se što bi bilo da nije bilo snimke? Još jedna smrt za koju možda nikad ne bismo saznali istinu.
Dobro društvo ne prepoznaje se po tome da se u njemu ne događaju loše stvari, nego po tome kako se odnosi prema ljudima u nevolji i kako reagira kad se loše stvari dogode: istinom, odgovornošću i promjenom. Hrvatska to može. I treba', poručio je.
