Ujutro, 15. studenog 1991. godine u svitanje dana, JRM je s brodova smještenih u Bračkom kanalu napala grad Split. Tog su jutra snage JRM-a cijevi topova okrenuli prema Dioklecijanovom gradu, gradu tisućljetne povijesti, želeći prije definitivnog odlaska nanijeti što više štete gradu i njegovim građanima.
Da apsurd bude veći, neprijateljske granate ispaljivane su na Dioklecijanov grad s velikog patrolnog broda JRM, koji je nosio ime 'Split'.
Razorne granate u prvim satima borbe uzele su živote dvojice pomoraca, koji su poginuli na trajektu Vladimir Nazor. Topničke bitnice Hrvatske ratne mornarice uzvratile su paljbu i tada na otvorenoj sceni pred očima velikog broja Splićana, Bračana i Šoltana odvijao se spektakl u vidu prve prave pomorske bitke.
Kako je bitka odmicala postao je to praznik za oči i uši, trenutak ushićenja, radost za svakog pravog domoljuba. Do tada prepuni samopouzdanja i arogancije, zapovjednici brodova okreću krmu i daju se u bijeg s VPBR-31 Split, ponosom tadašnje jugomornarice.
Nastojali su Bračkim, Neretljanskim i Korčulanskim kanalom izvući se nekažnjeno prema otoku Visu. No, da bi pravda bila zadovoljena, a pobjeda još blistavija pobrinuli su se topnici Pelješca, i Korčule i bjeguncima pripremili nezaboravan doček. Tako je samo razarač Split, bježeći Korčulanskim kanalom bio pogođen od projektila topnika s Privale (otok Korčula) i tako oštećen se vukao prema otoku Visu. Od ostalih brodova koji su se tog dana i noći zatekli u Neretljanskom i Korčulanskom kanalu ukupno je 6 pogođeno a jedan je ostavljen nasukan u uvali Torac na otoku Hvaru.
Poraz, a osobito onaj prvi uvijek je i te kako bolan, zato neprijatelj kao ranjena zvijer angažiranjem i svog ratnog zrakoplovstva, pokušava uzvratiti udarac. Od četiri zrakoplova, koji se pojavljuju u prvom naletu, brački protuzrakoplovci obaraju dva zrakoplova koji padaju u more.
Razbijanjem neprijateljskih pomorskih snaga i njihovim izbacivanjem iz međuotočkog područja, HRM je izvršila svoju operativno-strategijsku zadaću, odnosno oslobodila najveći dio našeg mora, obale i otoka, te umnogome preokrenula tijek rata. Od tada, a nadamo se više nikada, naša primorska mjesta, a poglavito otoke neće više mučiti pomorske blokade, a brodovi će slobodno ploviti hrvatskim Jadranom.
Do kraja rata na dalmatinskim i ostalim bojišnicama živote je ostavilo 66 pripadnika HRM-a.
