Mislite da vam ne treba inspiracija za novo putovanje? Vjerujte, nećete još dugo tako misliti jer kada vas uhvati onaj poznati nemir za istraživanjem kakav će s vama podijeliti obitelj Karuza – Vedran, Adriana i Lara – više nema povratka.
S tim će se zasigurno složiti i njihova Instagram zajednica od nešto više od 21 tisuće ljudi u kojoj Karuze, poznatiji kao @Kruzovi, gotovo svakodnevno pobuđuju taj slatki nemir upoznavanja nečeg novog.
Premda se ovi ljubitelji putovanja opisuju kao jedna sasvim obična hrvatska obitelj koja svaku slobodnu priliku koristi za bijeg u neku novu avanturu, njihova putovanja sve su samo ne obična. U sklopu našeg novog serijala ovoga puta su vas i nas odveli u Aziju – u Vijetnam, Kambodžu i Kuala Lumpur u Maleziji – destinacije koje osvajaju svojom atmosferom, kulturom i nezaboravnim iskustvima.
U samo deset dana Kruzovi su prošli kroz kaotične gradske ulice, mirna sela, prošetali se fascinantnim hramovima i probali neke od najukusnijih i najneobičnijih zalogaja na svijetu, a ono što su doživjeli teško je bilo prenijeti u nekoliko rečenica. Ipak, za naš novi serijal Na put poć’, s pričom doć, u nastavku @Kruzovi, predvođeni Adrianom – inicijatoricom ove kao i mnogih drugih obiteljskih avantura – otkrivaju što ih je najviše u Aziji oduševilo, zašto im se Kambodža uvukla pod kožu, što bi Hrvati mogli osvojiti od Azijata, kako je to kišni dan ostao u najljepšem sjećanju, usput donoseći još mnoštvo drugih razloga koji bi vas mogli potaknuti na planiranje vlastite azijske avanture.
Odakle potječe ljubav prema putovanjima?
- Vjerujem da su mi je usadili roditelji. Neka od najranijih sjećanja potječu s obiteljskih ljetovanja, još uvijek pamtim taj osjećaj. Nisu to bila daleka putovanja, uglavnom se radilo o hrvatskim otocima, ali bilo je dovoljno da ostavi trag zahvaljujući kojem sam na prvim samostalnim putovanjima, vrlo brzo shvatila da to je to.
Teško je opisati taj poriv, tu želju koja vuče dalje. Za mene je prvenstveno ljepota putovanja u otkrivanju nepoznatog, novih kultura. Ono kada se po prvi puta nađete na ulicama novog grada...
Koja je bila Vaša prva dalja destinacija i po čemu pamtite to putovanje?
- Prva dalja destinacija, prvi let avionom i prvo ogromno uzbuđenje, dogodilo se u mojim ranim dvadesetim godinama. Bio je to let za Los Angeles, s plesnom skupinom Flame. Išli smo na natjecanje, tako da je upravo to iskustvo obilježilo cijelo putovanje.
Na jednom od brojnih obiteljskih putovanja posjetili ste središnji Vijetnam i Kambodžu s kraćim presjedanjem u Dohi (Katru) i Kuala Lumpuru (Maleziji). Od svih ovih država, koja Vas se najviše dojmila?
- Bilo je to jedno predivno putovanje. Azija je nježna, prelijepa, zanimljiva, drugačija i topla. Ako baš moram izdvojiti, za mrvicu je ovdje odskočila Kambodža. Dočekala nas je sva u suncu, atmosfera je predivna, ima se što vidjeti. Da nismo već imali kupljene karte za Vijetnam, vjerujem da bismo promijenili planove i krenuli u neki veći đir po Kambodži, ali bit će prilike. Mi smo ove tri destinacije prošli u samo desetak dana, tako da se svakako planiramo vratiti, onako klasično: zemlju po zemlju, s tim da se Vijetnamu i Kambodži ponajviše želim vratiti.
Da morate nekog nagovoriti da ode na taj kontinent i razgleda navedene države, što biste istakli kao argumente? A za koga Azija nikako nije?
- Azija je idealna prilika za zaroniti u druge kulture, a sve bez nekog stresa. Kako sam u prethodnom pitanju istaknula – nježna je. Ljudi su tamo nevjerojatno ljubazni, priroda je divna, gradovi kaotični na onaj najzanimljiviji način, hrana fantastična – i ono najvažnije: Azija je uglavnom jeftina. Istina, treba izdvojiti popriličnu svotu novca da biste došli do nje, ali kada ste jednom tamo, sve je značajno jeftinije nego u Europi. Mislim da je omjer uloženo-dobiveno u Aziji nestvaran. Zato Aziju možda trebaju izbjeći jedino oni koji ne vole slatki kaos.
Gdje se informirate i kako organizirate ovako daleka putovanja, planirate li unaprijed što želite posjetiti?
- Sva putovanja pa i ova daleka organiziramo sami. Letove najčešće tražimo preko Skyscannera, hotele preko Bookinga, Agode i LockTripa. Uvijek usporedimo sve platforme sa stranicama hotela i često rentamo auto pa istražujemo samostalno, a koristimo i GetYourGuide ture. Informacije tražim po društvenim mrežama i blogovima, a skloni smo i planiranju. Baš uvijek napravimo okvirni plan što sve želimo vidjeti, ali uvijek ostavimo prostora i za spontana lutanja u kojima se često pronađu najbolje stvari.
Na putovanje s učenicom
Za mnoge roditelje putovanja tijekom školske godine predstavljaju izazov, a i Vi imate kćer Laru koja je učenica. Kako uspijevate uskladiti školske obveze s privatnim putovanjima?
- Iskreno ću reći da školi ‘krademo’ koja dva, tri dana koja spojimo s praznicima ili vikendom. U našoj školi gledaju pozitivno na naša putovanja i jako smo im zahvalni na tome, ali isto tako moram reći da to ne iskorištavamo i da Lara, kada se sve zbroji i oduzme, nema puno izostanaka s nastave. Zaista se trudimo biti u okviru praznika, posebno sada kada je u višim razredima, ali ta tri dana prije ili poslije, često značajno smanje cijenu leta. Isto tako, Lara zbog tih izostanaka nema problema sa savladavanjem gradiva zbog čega nam škola zapravo ne predstavlja nikakav problem.
Imate li savjet za roditelje koji žele putovati s djecom na ovako daleka mjesta?
- Samo krenite, blizu ili daleko – nije važno. Izložite dijete drugim kulturama, nepoznatim mjestima i situacijama – pokažite im svijet. Roditelji su ponekad zaista skloni kompliciranju i pretjeranom analiziranju.
Što je ‘must-see’ u Kambodži, a što u Vijetnamu?
- Angkor Wat je nešto što se u Kambodži ne propušta. Očekujete nešto impresivno, ali ovo mjesto je iznad svih očekivanja. Jako nas se dojmilo i plutajuće selo. Što se Vijetnama tiče, bili smo samo u centralnom Vijetnamu četiri dana, gdje nas se posebno dojmio gradić Hoi An, ali generalno gledano, mislim da se u Vijetnamu ne propušta ni sjever zemlje.
U Vijetnamu ste sudjelovali na brojnim radionicama poput one izrade lampiona, kupili ste poznate šešire nón lá. Koja radionica Vam je obiteljski bila najzabavnija?
- Radionice su nešto u čemu rado sudjelujemo gdje god da idemo. Primjerice, u Vijetnamu smo izrađivali lampione i bili na satu kuhanja. Upravo radionice kuhanja uvijek izdvajam kao najzanimljivije jer kroz njih upoznajemo kulturu na najbolji način i onda još sve pojedemo.
Što Vas se više dojmilo, moderni dio Azije poput velikih gradova Dohe i Kuale Lumpura ili onaj njezin autentičniji dio - Vijetnam i Kambodža?
- Iako nikada neću zaboraviti pogled s bazena na vrhu hotela u Kuala Lumpuru, za mene gradići i sela te priroda uvijek imaju prednost u odnosu na moderne velike gradove. S druge strane, kod kćeri Lare je obrnuto.
Kako biste opisali mentalitet tamošnjih ljudi? Je li bilo izazova u komunikaciji jer nerijetko lokalci ne znaju engleski jezik?
- To su izrazito turističke zemlje i Google Translate radi kao lud! Nikakvih problema po tom pitanju nismo imali, a ljudi su tamo generalno iznimno ljubazni, do te mjere da se čovjek nekada jedva čeka vratiti doma, čisto da se netko, onako usput, ničim izazvan malo otrese na tebe.
Klima u Aziji, posebno jugoistočnoj, zna biti nepredvidiva; prisutne su visoke temperature i vlaga s čestim kišama…
- Ne volim kišu – nikada i nigdje. Ipak, ovdje je kiša topla i doživljaj je drugačiji. Baš u Vijetnamu smo imali jedan potpuno kišni dan kad nije stalo padati. Tada smo kupili vijetnamske šešire i kabanice, iznajmili bicikle i pet sati vozili kroz sela. Neočekivano, ali pamtim taj dan kao najljepši.
Na društvenim mrežama spomenuli ste da je razgledavanje kompleksa hramova Angkor Wat u Kambodži bilo ispunjenje sna…
- Angkor Wat je toliko impresivan i iznad svih očekivanja. Ne znam nikoga koga je ovo mjesto razočaralo. Toliko je puno više od onoga što vidite na fotografijama. Područje je ogromno i prepuno hramova, a vožnja od jednog do drugog hrama je također dio doživljaja, nešto nezaboravno. Naprosto me fascinira njihovo odolijevanje vremenu. Volim takva stara, mistična mjesta na kojima mogu zamišljati kako je to sve nekada izgledalo i što su tada značila.
Imate li neku posebnu fotografiju, suvenir ili dragu uspomenu koja najbolje opisuje ovo putovanje?
- Fotografija sa svakog putovanja je brdo. Među najdražima su mi one iz Angkor Wata, a lampioni koje smo sami izradili u Vijetnamu nam sada vise u dnevnom boravku. Na zidu su nam i tri vijetnamska šešira koja nas svakodnevno usrećuju.
Koja stavka putovanja Vas je najviše oduševila? Je li Vam neki događaj posebno ostao u sjećanju?
- Kada je Azija u pitanju, hrani se posebno veselim, no radujem se i ljudima, znamenitostima, pa općenito i cijeloj atmosferi. I naravno, učestalim masažama.
Kukci i zmije na jelovniku
Od svih azijskih država, čija gastronomija je bila najukusnija? Naveli ste da se kukce, zmije i drugu egzotičnu hranu koja je karakteristična za jugoistočnu Aziju ipak niste odvažili probati...
- Kukce jede moj suprug, a ja jedem sve ostalo. Više ni ne znam nazive svih tih jela, ali u azijskoj kuhinji općenito baš guštam.
Postoji li neka navika ili azijski običaj koji biste rado ‘donijeli’ u Hrvatsku?
- Da, definitivno bih ‘donijela’ svakodnevne masaže za malo novca. I da se više smiješimo...
Što biste savjetovali ljudima koji planiraju sličnu turu, a nikada do sada nisu putovali u Aziju?
- Svima koji planiraju Aziju savjetovala bih da se opuste i uživaju u svakom trenutku jer je Azija toliko gostoljubiva i sigurna za turiste. Naravno, treba se voditi zdravim razumom, uostalom kao i svugdje, pripaziti na stvari, piti probiotike, uživati u street foodu, ali samo tamo gdje je gužva i gdje jedu lokalci. Jednostavno trebate prigrliti sve što Azija pruža, a pruža zaista puno, u svakom smislu.
