Nakon više od osam desetljeća Županijski sud u Zagrebu poništio je presudu Vojnog suda Komande grada Zagreba iz srpnja 1945. kojom su na smrt strijeljanjem osuđeni svećenici Valentin Bocak, don Ivan Šabalj, Antun Vrančić, dr. Ilija Živković i Herbert Medić.
Zahtjev za reviziju ove sudske presude podnijeli su nećak don Ivana Šabalja, Ivan Šabalj, i udruga Vigilare, u suradnji s odvjetničkim uredom Jagar i Grebenar i njihovom pravnom potporom i zastupanjem.
Sud je u iscrpnom obrazloženju zaključio da je postupak bio rezultat zlouporabe političke moći te da je komunistički represivni aparat sudove koristio kao sredstvo obračuna s političkim protivnicima i Katoličkom crkvom.
U obrazloženju presude sud izričito navodi da su vojni sudovi bili organizirani radi brzoga preuzimanja i učvršćivanja komunističke vlasti, a ne radi nepristranog provođenja pravde. Sud zaključuje da su tadašnji vojni sudovi djelovali kao instrument političke represije, a ne kao neovisna i nepristrana pravosudna tijela.
'Posebno je značajno što sud ocjenjuje da je već sam normativni okvir tadašnjih vojnih sudova omogućavao arbitrarnost. Optuženicima nije bilo zajamčeno pravo na branitelja, nisu imali pravo na žalbu, a sud je odluku mogao donositi prema vlastitoj slobodnoj ocjeni, bez vezanosti dokazima. Jedan od najvažnijih zaključaka presude jest da u presudi iz 1945. gotovo uopće nisu bile opisane konkretne radnje koje bi predstavljale kaznena djela', poručuju iz udruge Vigilare.
Sud ističe da se osuđenicima stavljalo na teret da su kao vojni svećenici propovijedima širili propagandu za NDH, ali da nije navedeno kada su to navodno činili, gdje, na koji način niti koje su konkretne radnje poduzeli. Nedostajali su elementi koji bi omogućili bilo kakvu ozbiljnu kaznenopravnu ocjenu njihove odgovornosti.
Jednako tako, sud upozorava da presuda nije sadržavala stvarnu analizu dokaza, niti obrazloženje zbog kojeg je svim optuženicima izrečena najteža kazna – smrt strijeljanjem. Županijski sud naglašava kako su u postupku prekršena gotovo sva temeljna načela suvremenoga kaznenog prava.
Sud utvrđuje da je prekršeno načelo zakonitosti jer je Uredba o vojnim sudovima iz 1944. primijenjena retroaktivno na radnje koje su se navodno dogodile godinama prije njezina donošenja.
Istodobno su optuženicima bila uskraćena prava na obranu, na branitelja, na žalbu i na pošteno suđenje, što sud ocjenjuje grubim kršenjem međunarodno priznatih načela pravne države. Sud izričito navodi da komunistički sudovi nisu bili nepristrani, nego su služili političkoj nomenklaturi radi eliminacije svih osoba koje su bile nepoćudne novom režimu, pri čemu posebno ističe svećenike kao jednu od glavnih meta političke represije.
