S toplijim temperaturama budi se potkornjak na Marjanu pa se sanacija splitske park-šume odvija pod pritiskom vremena.
Oluja koja je 8. srpnja pogodila Split iza sebe je ostavila oko četiri tisuće izvaljenih ili slomljenih stabala u Park-šumi Marjan. Procijenjeno je da se radi o oko 1.736 kubika drvne mase, pri čemu gotovo u potpunosti dominira alepski bor.
Tijekom radova pokazalo se da procjena količine drvne mase, temeljena na ortofoto snimkama, nije bila precizna. Iako broj stabala nije bitno odstupao, stvarne količine ispale su značajno veće od očekivanih.
Sanacija je krenula početkom godine, potom je zbog žalbe u postupku javne nabave privremeno zaustavljena, a zatim nastavljena. Radovi vrijedni 708 tisuća eura s PDV-om trebali bi trajati još oko mjesec dana.
Ogoljene površine i razrovano tlo
U takvim okolnostima, dok se pokušava spriječiti širenje potkornjaka, način izvođenja radova ostavlja vidljive tragove na terenu. Otvara se pitanje stvara li ovakva metoda sanacije dodatnu štetu na zelenim površinama.
Na više lokacija, posebno iznad Bena i na vrhu Marjana, vidljive su ogoljene površine i razrovano tlo. Teška mehanizacija ulazi duboko u zelene zone i ostavlja široke, utabane tragove kotača traktora. Na snimkama iz zraka jasno se vide trase kretanja strojeva kroz šumu, kao i gomile izvučene drvne mase i granja.
Problemi su uočeni i na stazi Girometta, na potezu od vrha prema Sedlu, gdje se nalazi veći broj suhozida, a kuda se također kreće mehanizacija. Zbog toga na način izvođenja radova upozoravaju i građani koji obilaze Marjan.
‘Umjesto žičare, ulaze s traktorima i gaze sve pred sobom. Raslinja nema, meje su pregažene i srušene. Iznad Bena je sve uništeno, a na vrhu su prošli preko Giromette’, navodi čitatelj.
Pitanja Gradu
Fotografije s lica mjesta jasno pokazuju razmjere utjecaja korištenja strojeva u sanaciji Marjana.
Zatražili smo od Grada pojašnjenje načina izvođenja radova, odnosno zašto se pri izvlačenju drvne mase ne koristi žičara koja se ranije koristila kada se uklanjala zaražena drvna masa, već teška mehanizacija koja ulazi u osjetljive zelene površine. Pitali smo i je li takav način sanacije predviđen projektom te tko ga je odobrio.
Zanimalo nas je i tko provodi nadzor nad radovima na terenu te je li tijekom izvođenja evidentirana šteta, uključujući eventualna oštećenja suhozida. Također smo pitali na koji način se planira sanirati oštećenja nastala na zelenim površinama i suhozidima.
Na pitanje o nadzoru nisu konkretno odgovorili. Navode tek da se radovi izvode sukladno zakonskoj regulativi, projektnom zadatku i uputama nadzornog inženjera, uz koordinaciju s Javnom ustanovom za upravljanje Park-šumom Marjan.
Tehnička ograničenja
Tvrde i da se na Marjanu nikada nije koristila žičara, već vučnica.
Kao razlog zbog kojeg se ne koristi žičara navode niz tehničkih i terenskih ograničenja.
‘Za postavljanje žičare potrebno je sidrenje, najčešće na postojeća stabla, što ih može oštetiti. Trupci se ne podižu odmah nego vuku po tlu, čime se oštećuju okolna stabla i pomladak. Također je potrebno formirati koridor, što znači uklanjanje stabala duž trase’, navodi Ružica Batinić Santro, ovlaštena pročelnica Upravnog odjela za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoliša.
Dodala je i da se takva tehnologija može koristiti samo na ograničenim mikrolokacijama te da svaka metoda sanacije može uzrokovati određenu štetu.
‘Do sada nisu evidentirane trajne štete, poput uništenja zdravih stabala, pomlatka, šumskog tla, suhozida, staza ili puteva. Sve eventualne štete su privremene i saniraju se o trošku izvođača’, stoji u odgovoru.
Obje metode sanacije nanose štete
No tvrdnja da se žičara nije koristila ne poklapa se s ranijim radovima. Tijekom sanacije 2019. godine na Marjanu se koristila upravo žičara, ali i vučnica za izvlačenje drvne mase, a tragovi vezivanja sajli i danas su vidljivi na pojedinim stablima.
Također ostaje otvoreno pitanje koliko potezanje trupaca po tlu može biti razornije od kotača teških strojeva. Kako su i sami kazali, svaka metoda sanacije može uzrokovati određenu štetu. Jasno je da i jedna i druga metoda sanacije nose negativne posljedice na okoliš, ali se teško oteti dojmu da metoda ostavlja značajno veće tragove u šumi.
Duboko utisnuti otisci guma u tlu, razrovane površine i ogoljeni dijelovi šume jasno se vide na fotografijama koje smo priložili gradskoj upravi, no oni su nam poslali drugačije fotografije sanacije, koje izgledaju puno pitomije. No ugodnije fotografije ne poništavaju one koje prikazuju dijelove splitske park-šume u svjetlu kakvo dosad nismo imali prilike vidjeti.
I nije to lijepo svjetlo.
Snimke iz zraka
Na snimkama iz zraka vide se razmjeri takve metode sanacije. Pitanje je koliko će trebati da se ogoljene površine ponovno zazelene i kako će se od svega oporaviti vegetacija i životinjski svijet.
Na snimkama iz zraka vide se razmjeri takve metode sanacije. Koliko će trebati da se ogoljene smeđe površine ponovno zazelene i kako će se od svega oporaviti vegetacija i životinjski svijet, pitanja su koja nismo ni postavili jer uglavnom dobijemo odgovor da je to teško procijeniti i da sve ovisi o nizu okolnosti. Svaka vlast brani svoju metodu rada, a za nedvojbene tragove sanacije na obroncima Marjana, uvijek se nađe objašnjenje koje takav postupak opravdava.