Snimka starije gospođe koja na utakmici u Šibeniku navija i pjeva 'Zora rudi, dan se bijeli' postala je hit na društvenim mrežama. Riječ je o 67-godišnjoj Splićanki Mariji Alat s kojom smo dogovorili sastanak u kafiću Krom, gdje najstarija torcidašica prati gostujuće utakmice svog Hajduka kada ne otiđe na gostovanje.
- Još kao dijete sam išla na Hajduka, gledala utakmice sa stabla, zida, a danas s tribine. Torcida je od mene starija samo godinu dana. Uvijek sam na istom mjestu: Sjever, sektor L, red 19, sjedalo 8. Imam tri iskaznice: pretplatu, članica sam Našeg Hajduka i Torcide. Idem na svaku domaću utakmicu, na gostujuće rijetko zbog financija, a često sam i baka servis pa ne stignem - kazuje nam baka Marija koja ima čak sedam unučadi.
Ljubav prema navijanju prenijela je i na svoju kćerku Jelenu Bobanac.
- Uvijek skupa gledamo Hajdukove utakmice. Odmalena me to intrigiralo, za razliku od moje dvije sestre koje uopće ne zanima nogomet. Ljubav prema Hajduku pokupila su i moja dva sina koji ujedno i treniraju nogomet, dok je najstariji sin u drugim vodama - priča Jelena koju je iznenadilo što su osvanule na snimci.
- Jedna prijateljica mi je poslala snimku i baš sam se iznenadila. Mi smo vam žestoke navijačice, imamo svoju ekipu na Sjeveru, ali smo očito autoru snimke bile zanimljive jer nas do tada nije vidio.
A ovako je baka Marija opisala utakmicu na Šubićevcu:
- Išle smo u Šibenik na kup utakmicu autobusom, od stanice smo pješačile do stadiona Šubićevac, ali nismo željeli probleme pa smo skrile obilježja Hajduka. Malo sam se naljutila jer su nas na ulazu redari skroz pretresli, morali smo i patike skinuti.
Pred utakmicu s Goricom nam je još rekla da klub nisu trenutačni igrači, nego je znatno više od toga.
- Da Hajduk igra uličnu ligu, ja bih ga pratila. Hajduk je u mojim genima i tako će biti dok ne umrem. Voljela bih jednoga dana gledati svog unuka u bilom dresu - poručila je ova vesela baka koja čak i na svojim ulaznim vratima stana drži Hajdukov šal.
- Živim pored igrališta u Vukovarskoj ulici, gdje se održava Torcida kup, tamo sam svaku večer kada se turnir održava. Osvojila sam i dva dresa, jedan s potpisima igrača, a ove godine onaj crni dres s prezimenima navijača. Baš sam bila sretna.
Dok smo pričali s njom, zazvonio joj je mobitel. Melodija je bila hajdučka 'Zbog jedne ljubavi'...
- Sve je u znaku Hajduka, znam sve pjesme, iako mi je omiljena 'Hajdučka' od pokojnog Olivera. Srce mi takne kada čujem 'Rodilo se dite puka, iz jubavi, iz dišpeta...' Šal je uvijek u torbi, bez njega ne idem nigdje.
Za kraj je poručila:
- Neki kažu da ženama nije mjesto na tribinama. Ne slažem se s tim, mislim da i mi možemo jednako strasno navijati kao i muškarci. Kada sam bila mlađa, nisam imala toliko vremena i sada je došlo moje vrijeme. Djeca su velika, uskočim im kada trebam, a Hajdukove utakmice su moj hobi, tamo uđem u neki svoj svijet, zaista se opustim i uživam. Nisam za nerede na tribinama, pogotovo nisam za bacanje bengalki na teren i nadam se da će se tome stati na kraj. Klub dobiva novčane kazne, zabranjuju nam gledanje utakmica i baš sam zbog toga tužna. Imam samo jednu želju - doživjeti da moj Hajduk osvoji prvenstvo.