Udruga stanara grada Splita uputila je otvoreno pismo u kojem je izvijestila javnost kako su putem svojih odvjetnika pred Ustavnim sudom pokrenula postupak za ocjenu suglasnosti Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. s Ustavom RH. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:
'Zakon propisuje pet programskih mjera tako da vlasnici stanova imaju isključivo pravo birati četiri mjere za koju će se opredijeliti bez ikakvog utjecaja najmoprimaca na njihovu odluku, a koje mjere predstavljaju načine ukidanja zaštićenog najma tj. pretvaranje zaštićenih najmoprimaca u podstanare ili beskućnike. Za očekivati je da će vlasnici stanova opredijeliti za ulazak u posjed stanova, odnosno efektivno izbacivanje zaštićenih najmoprimaca na ulicu. Sve ovo događa se u jeku najveće nekretninske krize u povijesti Republike Hrvatske, kada je u urbanim sredinama gotovo nemoguće pronaći nekretnine za dugoročni najam, a cijene nekretnina u prodaji dosežu astronomske iznose.
U prijelaznom periodu 'provedbe zakonskih mjera' dosadašnji zaštićeni najmoprimci bit će obvezani plaćati 50 % iznosa tržišne najamnine vlasnicima stanova po cijeni od 9,38 eura po metru kvadratnom, bez obzira na stanje, funkcionalnost i opremljenost stana.
Mi, nekadašnji nositelji stanarskog prava, sada zaštićeni najmoprimci jedina smo preostala društvena skupina kojoj su na brutalan, diskriminacijski način u periodu tranzicije oduzeta stečena prava ustavne kategorije. Stanarska prava stanara u privatnim stanovima bila su zakonom i Ustavom izjednačena sa stanarima sa stanarskim pravima u društvenim stanovima.
Država je jednoj skupini stanara u društvenim stanovima omogućila otkup stanova po povlaštenim uvjetima, a drugoj skupini u privatnim stanovima nije, pa je time počinila diskriminaciju, odnosno prekršila najjače ustavno načelo jednakosti pred zakonom. Zakonodavac je spornim zakonom odlučio konačno riješiti pitanje zaštićenog najma na neprovediv način povećanjem najamnine na tržišni iznos bez prethodnog uviđaja na stanje i funkciju stanova vodeći se samo površinom nekretnina. Način na koji je isto izvedeno u zakonu potpuno je nerazmjerno i stavlja zaštićene najmoprimce u nemoguć položaj, odnosno oduzima im pravo na dom.
Napominjemo da država i danas čini diskriminaciju jer određenim skupinama omogućava otkup stanova po povlaštenim cijenama na temelju stanarskih prava. Sada, nakon trideset tri godine čekanja na konačno i pravedno rješavanje statusa stanara sa stanarskim pravom u privatnim stanovima, država će primjenom novog zakona, koji ponovno nije usklađen s Ustavom RH i Konvencijom, zaštićene najmoprimce još jedanput degradirati, sada u najmoprimce (podstanare), odnosno beskućnike.
Gore opisanu sudbinu dijeli više od 3500 obitelji u cijeloj državi, a najviše u Zagrebu i Splitu.
Smatramo da je za javnost bitno znati kako će potencijalno tisuće njihovih sugrađana, umirovljenika, biti izbačeni iz stanova u kojima žive desetljećima, a za što će od RH dobiti naknadu koja će se 'istopiti' na skupe najmove stanova u vrlo kratkom roku.
Konačni apsurd čitave zakonske inicijative može se svesti na jednu frazu u zakonu, a koja propisuje kada bi zaštićeni najmoprimci trebali dobiti stan u državnom vlasništvu u najam, a to je fraza 'u razumnom roku'.
Korištenje izraza 'u razumnom roku' krunski je dokaz neprovedivosti ovog zakona. Država ponovno ne rješava problem 3500 obitelji nositelja stanarskih prava - zaštićenih najmoprimaca, koji će biti izbačeni na ulicu zbog položaja na kojeg nisu mogli utjecati.
Napominjemo da je Zakonom o otkupu društvenih stanova bilo je propisano da se sredstva od otkupa, a koja sredstva, prilagođeno inflaciji dosežu iznose od preko 3 milijarde eura, utroše za rješavanje statusa stanara i vlasnika stanova, ali ni lipa nije namjenski utrošena kako je zakon propisivao. Postavlja se pitanje gdje je nestao taj silni novac te zašto bar sada RH nije pripremila dovoljna sredstva za pravično rješenje ovog mučnog socijalno-ekonomskog pitanja?
Zakonodavac je također propustio uvažiti činjenicu da je ogromna većina prvotno obespravljenih vlasnika na čijim su nekretninama osnovana stanarska prava predmetne stanove prodali po minimalnim cijenama tržišnim špekulantima.
Pod krinkom ispravljanja nepravde prema izvornim vlasnicima zbog oduzetih stanova, država zapravo novim zakonom pogoduje interesima prekupaca špekulanata i mešetarima nekretnina, kojih je danas, po neslužbenim saznanjima zainteresiranih osoba, 93 %, a koji su za sitniš kupovali neuseljive stanove sa stanarima sa stanarskim pravima u kojima stanari desetljećima legalno žive.
Postavlja se pitanje državi koji je to javni interes da tisuće stanara nakon 80 godina legalnog života u jedinim domovima izbacuje na ulicu, a u posjed njihovih stanova uvodi prekupce mešetare kojima stanovi niti su oduzeti, niti su ikada bili u njihovom posjedu?', napisali su.