TRIDESET GODINA SPEGRE Berislav Borovina otkriva kako je splitska građevinska firma postala znanjem i opremom svjetski konkurentna

Fotogalerija (9)

Iako je možda opći dojam da Split nije mjesto za uspješne poduzetničke priče i da osim javnog sektora, ugostiteljstva i turističkih djelatnosti ovdje malo što može uspjeti, demantira to jedna lijepa dugogodišnja priča s Brda. Tamo je, naime, sjedište jedne od najboljih domaćih građevinskih firmi, pokraj čijih radova smo stotine puta prošli, koja je više puta međunarodno nagrađivana i čije će mišljenje prvo pitati svi stručnjaci koji se bave obnovom i sanacijom kulturne baštine i drugih specifičnih građevina kao što su mostovi, vijadukti... 

SPEGRA, skraćeno od SPEcijalni Građevinski RAdovi, splitsko je poduzeće 30-godišnjom tradicijom koje znanjem i opremom može konkurirati vodećim svjetskim tvrtkama. S osnivačem i direktorom Berislavom Borovinom razgovarali smo o razvoju, dugovječnosti i uspjehu SPEGRA-e.

Koja je tajna uspjeha i duge tradicije?

- To su prvenstveno ljubav prema poslu kojim se bavimo, kontinuirano inzistiranje na praćenju svjetskih suvremenih dostignuća te stalno ulaganje u kadrove i opremu. SPEGRA je obiteljsko poduzeće iz jedne relativno male sredine kao što je Split, koje se početkom 90-ih započelo baviti poslom kojim se tada nitko drugi u Hrvatskoj, a ni šire, nije bavio. U ovih 30 godina prošli smo dug put, od toga da smo sami konstruirali i dali izraditi opremu za injektiranje, pa do kupovine prve Hamelmannove visokotlačne pumpe daleke 1997. godine. Od svega par zaposlenika, kroz izvrsnost u poslu kao glavni imperativ, stalno inoviranje i unaprjeđivanje, uvijek kvalitetnu suradnju s relevantnom strukom te uz puno poštovanje prema našim djelatnicima i investitorima, postali smo prvo ime u Hrvatskoj i šire za specijalne građevinske radove. Danas možemo reći da smo opremom, znanjem, iskustvom te djelatnicima konkurentni svakom poduzeću u svijetu. Oduvijek puno ulažemo u izobrazbu kadrova i nabavku nove suvremene opreme. Danas je to značajno jednostavnije jer smo digitalizacijom pretvoreni u globalnu cjelinu s velikom brzinom širenja informacija. Samim time i konkurencija je veća, ali naša tradicija i renome drže nas vodećima u svom poslu u Hrvatskoj, a iskustvo koje imamo neprocjenjivo je. 

Koliko tvrtka ima zaposlenih? Osim radnika na gradilištu i inženjera, kojih su sve zanimanja vaši djelatnici?

- U tri desetljeća narasli smo od praktički samo nekoliko do oko 200 zaposlenika. Njihovi profili su različiti. Možemo se pohvaliti da četvrtinu zaposlenih čini visokoobrazovani kadar, ponajviše stručnjaci građevinskog i ekonomskog usmjerenja. Pokrivamo sve hrvatske regije te imamo posebno oformljene timove građevinskih inženjera ovisno o specifičnosti posla pa neki rade na kulturnoj baštini, drugi na mostovima i tako dalje ovisno o tipu građevine. Imamo preko 50 iskusnih građevinskih radnika, među kojima su bravari, tokari, tesari, klesari, armirači, a od kojih su svi vrhunski osposobljeni za rukovanje specijalnom opremom. Neki od njih su s nama preko 20 godina jer bez iskusnih djelatnika ne bismo bili u mogućnosti raditi ovaj posao. Neki naši inženjeri su u poduzeću već 15, 20 i više godina. Radnici su nam većinom iz Hrvatske, iako ih ima dosta i iz Bosne i Hercegovine. Vjerujem u ljude, poštujem ih i potičem na rad. Trudim se stvoriti korektnu radnu atmosferu, gdje će ljudi rado dolaziti na posao. Timski rad, međusobno povjerenje i odgovornost preduvjet su održivog i uspješnog poslovanja. Pojedinačna odgovornost  provediva je jedino kod zadovoljnog djelatnika. Uz sva naša znanja, reference, godine iskustva, projektiranje, na kraju je bitno što će i kako će odraditi naš radnik na terenu. Ja sam prvi među jednakima, a SPEGRA je kroz godine stvorila ekipu koja je sposobna odraditi i bez mene i najsloženije projekte, na što to sam izrazito ponosan. 

Koji su vaši najznačajniji projekti do sada, na koje ste najviše ponosni?

- Odradili smo stotine sanacija objekata, od mostova, UNESCO-om zaštićenih spomenika kulturne baštine, crkava, zvonika, pa do tunela, vijadukata, gospodarskih objekata i hidroelektrana. Radili smo i na dimnjacima termoelektrana i na aerodromskim pistama. Svaki od tih poslova nosi neke specifične zahtjeve kojima je potrebno udovoljiti kako bi korektno odradili zahtjevan posao. Projekt na koji smo posebno ponosni je međunarodno nagrađen hvarski Arsenal kojemu je Europska komisija dodijelila prestižno priznanje u području kulturne baštine 'Europa Nostra', u kategoriji konzervacije. Izvođenjem zahtjevnog projekta obnove i jačanja nosive konstrukcije potvrdili smo da stojimo uz bok najboljim europskim poduzećima i praksama u području obnove kulturne baštine. Posebno su nam drage sanacije na objektima kao što su Knežev dvor, brojne palače te crkve u Dubrovniku, Krstionica sv. Ivana (Jupiterov hram) u Splitu, Biskupova palača u Stonu, dvorac Veliki Tabor... SPEGRA je radila i obnovu Starog mosta u Mostaru, obnovu mostova od Ploča i Pila u Dubrovniku, Krčkog i Paškog mosta, stari i novi Maslenički most, nedavno obnovljene mostove u Ninu te brojne hidrotehničke, cestovne pa čak i željezničke tunele... U svaki taj projekt dali smo 100 posto našeg znanja i kapaciteta i svaki ima posebno mjesto u našoj povijesti.

Kako je došlo do toga da se usmjerite na specijalne građevinske radove, sanacije mostova, na obnovu spomenika kulture, u tu jednu jako specifičnu građevinsku nišu?

- Prve spoznaje o sanacijama dobio sam kada sam kao mladi inženjer bio uključen u sanaciju Dubrovnika nakon potresa u Crnoj Gori 1979., potom radeći na Građevinskom fakultetu i kasnije na Građevinskom institutu, nakon čega sam 1989. godine odlučio da je upravo to niša kojom se želim baviti. Projektirajući sanacije uvijek sam strepio hoće li se sanacija izvesti kako je projektirana, što mi je i bio motiv da osnujem poduzeće za izvođenje sanacijskih radova. Kako su u svijetu napredovala znanja, tako smo s razvojem struke i mi rasli i razvijali se. Mogu reći da su upravo složenost i jedna opća nepoznatost ove specifične djelatnosti, uz činjenicu da na tržištu nije bilo takvih poduzeća, bile glavni motiv da se time počnemo baviti. Koliko god imponira biti prvi u nečemu, toliko je to i zahtjevno jer smo si nametnuli lidersku ulogu koju je puno teže održavati nego postići, baš kao i titule prvaka u sportu. 

Možete li se prisjetiti i izdvojiti jedne neobične situacije na gradilištu, problema s kojim ste se susreli i neobičnog ili nekonvencionalnog načina na koji ste ga riješili? Primjerice kad se radilo o sanaciji i spašavanju nekog objekta neprocjenjive vrijednosti.

- Priroda našeg posla često traži brze i stručne reakcije. Nerijetko nas investitor zatraži da hitnom sanacijom omogućimo barem privremeno funkcioniranje objekta. Zbog našeg iskustva i znanja, imamo kapacitete naći kvalitetno rješenje u cilju sprječavanja dodatne materijalne štete ili, ne daj Bože, štete po zdravlje ili sigurnost ljudi. Istaknut ću, primjerice, i radove na obnovi Starog mosta u Mostaru kada smo sukladno našem iskustvu dali prijedlog izmjene metoda obnove, pa se u konačnici mijenjao i sam projekt te smo dobili bolje i trajnije rješenje na krajnje zadovoljstvo investitora, a to je bio UNESCO. Svojim smo dosadašnjim radom i stručnošću prepoznati u stručnim krugovima i mogu slobodno, bez lažne skromnosti reći, da se malo društveno bitnih havarija dogodi, a da se investitori ili projektanti ne konzultiraju s nama barem po pitanju tehnoloških metoda sanacije.

Koliki je stručni izazov raditi takve specifične projekte, pogotovo ako znamo da se jako malo tvrtki uopće bavi takvim projektima? Odakle 'know how' i kvalitetan kadar u maloj sredini kao što su Split, a i Hrvatska?

- Baviti se sanacijom kulturne baštine ili bilo koje druge vrste građevina je prvenstveno odgovoran posao. Pristupati obnovi stotinama godina stare građevine čija je umjetnička, kulturna i emotivna vrijednost neprocjenjiva, ili raditi na obnovi mosta o kojem ovisi sigurnost prometa, pješaka i imovine, znajući da će naš rad ostati trajan biljeg u vremenu i prostoru, znajući da se i najmanja greška u našem poslu preskupo plaća, sve to ogroman je profesionalni izazov. Ovisno o kategorizaciji spomenika kulturne baštine, zna se dogoditi da bi greške u izvođenju pripadale kategoriji kaznene odgovornosti, što najbolje govori o kakvim osjetljivim poslovima se radi. Desetljećima usko surađujemo s konzervatorima i arhitektima, dobro razumijemo njihove zahtjeve te i oni rado surađuju s nama. Sve to traži specifična znanja koja smo razvijali i usvajali godinama i postali jedinstvena 'know how' baza, uhodan tim koji vrhunski radi svoj posao. Tu i leži naša snaga. Ovo čime se bavimo je možda i svojevrstan prestiž u građevini, ali iza njega stoje godine rada i ulaganja. 

Osim posla u Mostaru, jeste li još nekada bili angažirani izvan Hrvatske? Sudjelujete li uopće na međunarodnim natječajima?

- Imali smo dosta poziva, prvenstveno istočno od Hrvatske. No, problem je u tome što, kada se izvode radovi sanacija, moraju se raditi s minimalno 50% s vlastitih obučenih radnika zbog čega smo uglavnom bili skupi investitorima. Nismo trčali za poslom niti smo se željeli nekontrolirano povećavati, već smo bili koncentrirani na kvalitetu i jamstvo uspješno izvedenih radova. Što se tiče zapada, dobivali smo brojne pozive, velike komplimente i pohvale, ali ipak oni previše poštuju svoje stručnjake da bi dopustili strancu ulazak na tržište. Uočili smo opasnost da nam samo 'nauče postupke, vide opremu i vrbuju ljude' i da nakon toga prestane njihova potreba za suradnjom. Otvoreni smo prema svima, svih poštujemo, ali tražimo partnerski i kolegijalan odnos, što još uvijek nismo uspjeli naći, a ni ne žuri nam se.

Može li SPEGRA sudjelovati primjerice na obnovi katedrale Notre Dame ili nekog tako poznatog svjetskog spomenika?

- Prema znanju, kadru, opremi, iskustvu i renomeu - apsolutno. SPEGRA je uvijek sudionik svih relevantnih međunarodnih stručnih okupljanja, surađujemo s mnogim stranim poduzećima, od kojih kupujemo materijale, opremu, razmjenjujemo znanja... Naše ime poznato je i vani. S obzirom na složenost projekata koje smo radili, a u Hrvatskoj smo bogati predivnim povijesnim objektima koje je trebalo obnoviti za što smo čast i odgovornost često imali upravo mi, siguran sam da bismo bez problema mogli raditi i na europskim spomenicima. 

Kakvo je uopće stanje u sektoru građevine u 2020., kako se koronakriza odrazila na vaše poslovanje i kakvo je stanje što se tiče sanacija te obnove zaštićenih objekata? 

- Građevina je svakako osjetila koronakrizu, posebice u prvoj polovici godine, ali drago mi je zbog svih kolega što je već od ljeta taj pad zaustavljen i što se radi. Naše poslovanje, srećom, nije bilo ugroženo i vjerujem da smo se dosta dobro snašli. Mnogo vremena smo proveli u razgovorima s radnicima koji su s pravom bili zabrinuti, no isto tako su ponovno pokazali karakter i povjerenje u rukovodstvo. Sve je to bilo novo za sve nas, no brzo smo se prilagodili i nastavili raditi u skladu s propisanim mjerama. Puno pažnje polažemo na proces prijema radnika tako da imamo zaista kvalitetne osobe koje znaju biti društveno odgovorne. Ovakve situacije mi, prije svega, potvrđuju da je presudno koga se 'ukrcava na brod' dok oluja nije ni na vidiku. Naša perspektiva u ovom je trenutku stabilna. Naime, neminovan je proces habanja građevina, što zbog starosti, lošeg projektiranja, loših materijala, vanjskih utjecaja ili jednostavno prirodnog trošenja. Naš sljedeći veći i poznatiji projekt bit će sanacija starog čiovskog mosta u Trogiru kojemu je skoro 60 godina i jednostavno treba obnovu. 

Govoreći o zaštićenim objektima, slijedi obnova niza takvih u centru Zagreba. U iščekivanju plana i početka sanacije, kakva je tu i kakva može biti uloga SPEGRA?

- Uloga SPEGRA-e započela je niti dva sata nakon potresa, već oko 9 sati ujutro kada su naši ljudi izašli na teren i krenuli s otklanjanjem opasnih i nestabilnih dijelova zgrada. Volontirali smo jer smo smatrali da je to naša obveza te da je u nevolji najvažnije zajedništvo i solidarnost. Spremni smo za to u svakom trenutku, ali ne ponovilo se. Ponosan sam i sretan što smo imali znanja i strojeve da odmah bar malo ublažimo posljedice štete koju je pretrpio Zagreb. Ono što slijedi je dugotrajan proces obnove koji će djelovati i na ljudske živote, navike i na izgled grada, ali uzdam se u stručnost i odgovornost ljudi koji su uključeni u proces. 

Koja su vaša predviđanja trajanja i zahtjevnosti posla? Kako naći idealna rješenja da i struka i stanovnici i svi uključeni budu zadovoljni?

- Osobno sam bio u stručnoj komisiji koja je izrađivala smjernice u projektiranju seizmičke otpornosti građevina. U tijeku je izrada zakonske regulative, a SPEGRA-u s pravom vidim među izvoditeljima pojedinačnih oštećenih građevina. To će biti dugotrajan, višegodišnji i vrlo osjetljiv posao obnove centra glavnog grada s gotovo 400 pojedinačno zaštićenih objekata kulturne baštine. Dat ćemo sve od sebe da u tome aktivno sudjelujemo. Važno je kvalitetno planirati i ne preskakati korake kako bi rezultat obnove bio kvalitetan. Važna je dobra koordinacija i komunikacija svih uključenih dionika, važno je poštivanje struke i strpljenje, ali naravno i uvažavanje potreba stanovnika Zagreba.

Iako radite po cijeloj Hrvatskoj, Split je uvijek bio baza tvrtke. Je li lakše ili teže odavde pokrenuti tako uspješnu priču?

- Smatram da ambiciju, inovaciju i stručnost ne definira adresa. Imamo primjere niza mladih genijalnih inovatora i start-upova iz malih sredina. Rimac je iz Samobora, Mrvoš je iz Solina, ima još puno takvih entuzijasta i možemo biti sretni što su naši, što u Hrvatskoj rade svjetske priče. Nekad puno mogućnosti ulijeni čovjeka pa ih ne iskoriste nego se priklone struji i ne kapitaliziraju svoje potencijale. Nekad baš male i tijesne sredine mogu biti motivirajuće da se napravi promjena i nešto svjetsko. Meni je Split najljepše mjesto za život i posao iako sam često bio po terenima, smatram da ovdje postoje svi preduvjeti za uspjeh te da na kraju sve ovisi o pojedincu. 

Često držite predavanja kako kolegama, tako i studentima. Što biste poručili mladim građevinarima, kako vidite njihovu budućnost i prilike u poslu? 

- Vrlo je bitan karakter i duh svakog pojedinca te ustrajnost do izvrsnosti. Nisam pristalica svaštarenja te vjerujem da se vrhunski i održivi rezultati postižu samo u jednom segmentu poslovne aktivnosti. Svaštarenje ne doprinosi stabilnosti i dugovječnosti. Poštujem struku, znanost, izvrsnost, a bojim se onih koji na brzinu znaju sve o svemu. Biti poduzetnik prvenstveno je urođeni talent, ali još više vrlo težak, stresan, odgovoran i mukotrpan posao. Traži i troši cijelog čovjeka od 0 do 24 sata. Nažalost, pojedinačni primjeri nepoštenih i nekorektnih ljudi, kakvih ima u svakom društvu i u svim njegovim segmentima, bacili su stigmu na poduzetnike, a činjenica je da je naša uloga velika: biti motor društva. Volio bih da budemo glasniji u stvaranju pozitivne poduzetničke klime i pozitivnog stava prema poduzetnicima. Vrijeme je da značajnije otvorimo taj svijet mladim ljudima i da omogućimo i pravo na pogrešku. Šutnja nas ostavlja na margini te, iako ćemo se mi snaći kako god da bude, vjerujem da kao poduzetnici svojim kvalitetama imamo puno toga za ponuditi. Mladim ljudima bih poručio da uče, da vjeruju u sebe i da hrabro kroče kroz život puni samopouzdanja i da slušaju kako svoj instinkt tako i sve dobronamjerne ljude, koji su već svojim primjerom pokazali da je sve moguće. Naravno uz Božju pomoć i mrvicu sreće.