Obnovljeni prostor dvorišta i prizemne etaže Papalićeve palače nominiran je za prestižnu nagradu ‘Bernardo Bernardi’ za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutarnjeg uređenja za 2025. godinu, koju dodjeljuje Udruga hrvatskih arhitekata (UHA).
Projekt, čiji su autori arhitekti Damir Gamulin, Antun Sevšek i Ivo Vojnović, dio je šire obnove i reinterpretacije prostora Papalićeve palače realizirane u sklopu EU projekta ‘Palača života, grad mijena’. Riječ je o zahvatu koji je omogućio novo muzeološko čitanje prostora dvorišta i prizemlja, uz pažljivo integriranje arheoloških nalaza, suvremenog oblikovanja i multimedijalnih sadržaja.
Novi stalni postav Muzeja grada Splita posjetiteljima donosi cjelovitu priču o kontinuitetu života u Splitu, od antičkog razdoblja i transformacija Dioklecijanove palače, preko srednjovjekovnog razvoja grada do humanističkog kruga Dmine Papalića i Marka Marulića.
‘Već smo imali zaista sjajne reakcije na postav, dobili smo i ICOM-ovo posebno priznanje za inovativan postav. Prema reakcijama posjetitelja već smo stekli dojam da je ono što smo napravili bilo vrlo vrijedno i zamjetno. To nam je vrlo vrijedno, jer smo dvije i pol godine bili uronjeni u projekt u kojem na kraju toliko radite da ponekad izgubite objektivnost. Sada, kada smo vidjeli reakciju stručne i šire javnosti, shvatili smo da smo napravili dobar posao. I ne samo to, nego da je to postav s kojim smo mi u stanju živjeti’, komentirala je nominaciju Vesna Bulić Baketić, ravnateljica Muzeja grada Splita.
Preuređeni prostor u kojem se susreću arheologija in situ i nova arhitektura za posjetitelje je otvoren od rujna 2025. godine. Njegova se posebnost vidi na prvi pogled - arheološki iskopi usred Papalićeve palače.
Potvrda kvalitete
‘Dakle, riječ je praktički o kombinaciji otvorenog i zatvorenog prostora. Mi i dalje imamo velike količine vode koje prolaze ispod Papalićeve palače, imamo živu arheologiju gdje prirodno rastu mikroorganizmi. Zadovoljni smo jer smo sve to uspjeli uklopiti u svakodnevni život lokaliteta i muzeja. Od rujna je prošlo dovoljno vremena da se naviknemo na postav i naučimo živjeti s njim, pa sada sa sigurnošću mogu reći da se izvrsno integrirao ne samo u arhitekturu prostora, nego i u naše svakodnevne potrebe te u život kuće s posjetiteljima, što je bilo iznimno važno i u konačnici naš cilj. Jer to mora biti prije svega prostor koji će živjeti i koji će biti na korist posjetiteljima’, rekla je Bulić Baketić te dodala da je sjajan osjećaj što je i struka na kraju cijele te priče prepoznala i uvažila trud.
Nagrada ‘Bernardo Bernardi’ dodjeljuje se za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutarnjeg uređenja, a nominacija projekta Muzeja grada Splita još je jedna potvrda kvalitete nedavno realizirane obnove i novog stalnog postava koji Papalićevu palaču ponovno pozicionira kao jedno od ključnih mjesta interpretacije povijesti Splita.
Nominacija za strukovnu arhitektonsku nagradu definitivno je neočekivan epilog cijele ove priče, budući da prizemlje Papalićeve palače uopće nije trebalo tako izgledati. Da nije bilo arheoloških radova, vjerojatno se nikada ne bi dosjetili takvog dizajna prostora.
‘Cijeli projekt se promijenio usred projekta, kada je već sve bilo otkopano. Projekt je imao rješenje koje je već dobilo sve dozvole i po njemu se radilo. Svi troškovnici su bili napravljeni, tako da je ovo bilo poprilično izazovno i hrabro odlučiti se za nešto takvo. Kao što možete vidjeti, antičke i ranosrednjovjekovne strukture, kao i svi slojevi gradnje - sve do renesansnog sloja same Papalićeve palače - toliko su zanimljivi da u interpretaciji ovoga prostora imaju veću vrijednost od bilo kojeg pojedinačnog eksponata. Tako je zapravo došlo do ideje da potpuno promijenimo izvorni projekt, u kojem je Papalićeva palača u ovome dijelu trebala imati pod’, objasnila je čelna žena Muzeja grada Splita.
Ako ste pomislili da je takav dizajn ‘bez podova’ bio jeftiniji, varate se. Istina, značajno se smanjila količina betona, ali se povećala količina iskopa te se moralo osmisliti kako napraviti i montirati zavarene željezne mostiće te kameno popločenje.
Niz zahvata
Muzeološka koncepcija pritom je, naglašava ravnateljica, ostala ista. Novi postav i dalje prati razvoj grada i ulogu Papalićeve palače u njegovoj povijesti, ali je način na koji je prostor oblikovan na kraju dobio dodatnu vrijednost upravo zahvaljujući onome što je pronađeno ispod površine.
No, nominacija za ‘Bernarda Bernardija’ tek je jedan od segmenata šire slike. U Muzeju grada Splita posljednjih se mjeseci paralelno odvija niz zahvata, od Papalićeve palače i Galerije Vidović do Podruma Dioklecijanove palače, prostora koji ravnateljica opisuje kao jedan od najsloženijih i najvrjednijih konzervatorsko-muzeoloških izazova u gradu.
‘Počeli smo nekoliko velikih infrastrukturnih, statičkih i građevinskih projekata u Podrumima Dioklecijanove palače. Za nekoliko dana se podiže skela za veliku restauraciju središnjeg prolaza. Uskoro krećemo i s velikom rekonstrukcijom ulice ispred muzeja, odnosno hidroizolacijom fasade. Otvorit ćemo cijelu Papalićevu ulicu, hidroizolirati fasadu, sanirati je i vidjeti treba li što dodatno spojiti od infrastrukture ispod popločenja kako bismo riješili probleme pročelja zgrade', kazala je.
Nakon toga slijedi raspisivanje nabave za drugi kat i potkrovlje Papalićeve palače, dijelove objekta koji još čekaju cjelovitu obnovu. I dok drugi kat, kaže, nije toliko problematičan, potkrovlje već dulje vrijeme zadaje ozbiljne glavobolje zbog vlage, curenja i neadekvatnih uvjeta prostora, a upravo se ondje nalaze muzejski depoi.
‘Kad završimo sve vanjske radove koji su nam ostali u Papalićevoj i na drugim etažama, plan je da se na samom kraju godine raspiše nabava za čišćenje i restauraciju južnog i istočnog dijela fasade Papalićeve palače’, najavila je Bulić Baketić.
Podrumi Dioklecijanove palače
Očekuje se da bi Muzej grada Splita do prve polovice sljedeće godine mogao postati potpuno preuređena i zaokružena cjelina, prostor koji nakon velikih zahvata više neće stalno biti u izvanrednom režimu, nego će moći funkcionirati kao stabilan muzejski kompleks uz redovito održavanje.
U međuvremenu je sanirana i fasada Galerije Vidović, a priprema se i preuređenje njezina recepcijskog dijela kako bi se posjetiteljima jasnije komuniciralo da se ondje uopće nalazi galerijski prostor.
‘Svi prolaze pokraj Galerije i uopće je ne primjećuju. Trenutno razvijamo ideje i projekt kako ovu lokaciju približiti ljudima i učiniti je vidljivijom. Zaista je velika šteta da tako sjajna lokacija ostaje nezamijećena’, upozorava ravnateljica.
Ipak, najveći i najzahtjevniji posao tek predstoji u Podrumima Dioklecijanove palače.
Ondje se već radi ili priprema niz zahvata, od nastavka konstrukcijske sanacije svodova u jugoistočnom dijelu do rekonstrukcije krajnjih prostorija na zapadu, restauracije središnjeg prolaza te uređenja uvjeta za rad zaposlenika.
Jedan od najskupljih i najsloženijih pothvata
‘Recepcionari nam stoje u vrlo lošim uvjetima, zbog vlage, ptica i svega što nalazimo u Podrumima. Dobili smo odobrenje za zatvorenu kapsulu koja će biti inkorporirana u zapadna vrata, pa će konačno imati klimatizirani prostor’, pojasnila je.
Jedan od najskupljih i najsloženijih pothvata odnosi se na elektroinstalacije u Dioklecijanovim podrumima. Samo izrada dokumentacije trajala je dvije godine, a njena vrijednost, slikovito kaže ravnateljica, danas stane u tri velike kutije prepune papira vrijednosti oko 150 tisuća eura.
‘Potrebno je izmijeniti skoro četiri tisuće kvadrata kompletnih elektroinstalacija. Ako niste iz te struke, to vam je potpuno apstraktno, već i u ovom opisnom dijelu. Projekt je dobio odobrenje i konzervatora i građevinskih instanci, a sad ga moramo podijeliti na faze i vidjeti kako ga provesti paralelno s događanjima koja se u Podrumima i dalje odvijaju’, rekla je.
Upravo je to jedan od ključnih problema: Podrumi nisu prostor koji se može jednostavno zatvoriti i prepustiti radovima. U njima se održavaju programi Splitskog ljeta, sajmovi, izložbe i druga događanja, pa se svaki zahvat mora prilagođavati muzejskoj i javnoj funkciji prostora.
‘Elektroinstalacije su početak i kraj svega u Podrumima. Zbog njih ste ograničeni u svemu drugome. Građevinski radovi su lakši, možete se zatvoriti u jednu sobu i nešto napraviti. A uz radove na elektroinstalacijama su vezani agregati, pumpe, ventilacija... Kako je riječ o vlažnom prostoru u kojem instalacije treba zaštititi, postoje posebni uvjeti i propisi, gotovo brodski. To je možda najobuhvatniji i najsloženiji zahvat koji nas čeka’, kazala je.
Budućnost Podruma
Kad govori o budućnosti Podruma, Bulić Baketić nema dvojbi: taj se prostor, smatra, u Splitu i dalje nedovoljno razumije. Za mnoge je on tek atraktivna lokacija za razna događanja, a ne iznimno vrijedan arheološki lokalitet svjetske razine.
‘Podrume zamišljam kao svaki vrijedan arheološki lokalitet u Europi, a mi ga tako ne tretiramo. Nažalost, većini ljudi to je samo još jedan prostor koji se može koristiti. Mi uopće nismo osvijestili da je to kompendij kasnoantičke arhitekture, da ga u punoj visini i na takav način nemate prezentiranog ni u Rimu. Dakle, potpuno očuvana građevina u punoj visini iz trećeg, odnosno četvrtog stoljeća čak ni u Rimu ne postoji’, poručila je.
Podsjeća da je riječ o UNESCO-vu lokalitetu, zaštićenom još 1979. godine, o samom srcu grada i palači iz koje je Split nastao. Unatoč tome, Podrumi se desetljećima tretiraju kao resurs iz kojeg se uzima koliko treba, dok se dugoročna zaštita često odgađa pred kratkoročnim interesima i jednom sezonom više.
‘Najteže mi je kako promijeniti svijest o tome da ne smijemo gledati samo jednu sezonu unaprijed. Moramo gledati 50 do 100 godina unaprijed. Iznad Podruma su neriješeni vodovodni i kanalizacijski sustavi koji cure u prostore ispod. Nešto se sanira kad je hitno, a ogromne količine vode cijelo vrijeme ispiru antičke svodove i antičku žbuku. Mi zapravo uopće nismo svjesni koliko su oni fragilni, koliko su osjetljivi, a s druge strane drže cijeli grad’, upozorila je.
U tom kontekstu važnim smatra i novi projekt ‘Resilio’, u koji je Muzej grada Splita ušao sa splitskim Fakultetom građevine i geodezije. Cilj je dobiti ozbiljne znanstvene podatke o otpornosti palače i uspostaviti konkretan monitoring lokaliteta, nešto što, kaže, dosad nikada nije sustavno napravljeno.
Ogroman potencijal prostora
Prije svega, ističe ravnateljica, Podrumi se moraju promatrati kao arheološki lokalitet - poput Koloseuma, Domus Auree ili pulske Arene.
‘Dakle, uvijek i prije svega je to arheološki lokalitet za koji može brinuti isključivo struka. Nitko drugi ne može prepoznati što se događa u lokalitetu ako nemate stalnu prisutnost stručnjaka. Ono što smo dosad napravili jest da smo počeli strože propisivati uvjete što se na lokalitetu može provoditi. Nisam protiv svečanih večera, koncerata, izložbi ili predstava Splitskog ljeta, ali sve to mora biti u strogo kontroliranim uvjetima’, objasnila je.
Inače, ulaznicu za Dioklecijanove podrume godišnje kupi oko 300 tisuća turista, dok kroz njihov središnji dio prođe više od milijun ljudi. Na godišnjoj razini ondje se uprihodi više od milijun i pol eura, iako je stvarni potencijal tog prostora daleko veći.
Primjerice, tek je nedavno promijenjen sustav kontrole ulaznica, a u Podrumima je napokon uvedena i stabilna internetska veza potrebna za naplatu karata.
Tek kada se Podrumi u cijelosti podvrgnu propisanoj zaštiti i uređenju, tada će ostvariti svoj puni potencijal, ali do tog trenutka će trebati proći još vremena.
Pola mandata za dokumentaciju
‘Morate biti uporni i imati podršku sustava. Za svaku akciju trebate imati jako puno odobrenja. Za sada nama to ide dobro - imamo dobru suradnju s konzervatorima, Ministarstvom kulture i gradskom službom za kulturu, te ostalim gradskim službama. Rekla bih da će sve ono što pokrenemo ili dovršimo u sljedećih godinu i pol dana zapravo odrediti budući smjer tog lokaliteta’, kazala je.
Zašto je trebalo toliko vremena da se uopće krene u tom smjeru, objašnjava količinom pripreme koja je bila potrebna.
‘U tome se zapravo krije odgovor zašto to drugi prije nisu pokrenuli. Meni je trebalo gotovo pola mandata samo za dokumentaciju. Tri godine potrošila sam na elaborate, istraživanja, projektne zadatke i javne nabave kako bismo uopće dobili projekte’, podvukla je.
Dobro je, zaključuje, što postoje rješenja i stručnjaci koji znaju kako pristupiti obnovi tako kompleksnog prostora, ali jednako je važno promijeniti način na koji se o njemu razmišlja.
Jer, kako kaže, prije svega treba osvijestiti da je riječ o muzejskom i arheološkom prostoru.