Žarko Manjkas Crvenkapa, bio je pripadnik HOS-a i jedan od branitelja Bogdanovaca koji su ostali zapamćeni po hrabrosti i odlučnosti u obrani tog mjesta. U Vukovar je stigao iz Zagreba kao 24-godišnji dragovoljac, zajedno s još 57 pripadnika HOS-a. Bili su jedna od posljednjih skupina koje su uspjele ući u grad prije njegova potpunog okruženja.
Nadimak Crvenkapa dobio je po crvenoj beretki koju je uvijek nosio. Tijekom 40 dana obrane Bogdanovaca uništio je 12 neprijateljskih tenkova. Nakon pada mjesta, 10. studenoga 1991., branitelji i civili krenuli su u proboj prema Vinkovcima i slobodnom teritoriju. Manjkas je stao na čelo kolone koja je krenula kroz minsko polje. U tom je proboju izgubio život.
Njegov suborac Zoran Milas, o kojem je Dalmatinski portal pisao prije četiri godine, prisjetio se Crvenkape i otkrio neke dosad nepoznate detalje iz njegova života. Na početku prisjećanja citirao je ranokršćanskog pisca Tertulijana: 'Krv mučenika sjeme je novih kršćana', a zatim podsjetio i na Kristove riječi o pšeničnom zrnu koje je palo na zemlju i umrlo, ali je donijelo obilat plod.
'Jučer gledam stotine objava koje govore o herojstvu našeg Žaka. Mi smo ga tako zvali, Crvenkapa je došlo kasnije. Siguran sam kako velika većina ljudi koji su objavili te postove Žaka nikada nije poznavala, ali sjeme je niklo i jedan skromni dečko iz Dubrave ulazi u trajno pamćenje ovog naroda, zbog svog herojstva, zbog svoje mučeničke smrti', započeo je Milas.
S Crvenkapom je, kaže, proveo mnogo vremena u razgovorima. Prisjetio se i njihovih svakodnevnih tema, ali i trenutaka predaha tijekom ratnih dana.
'Pričao mi je o konobarenju u jednom kafiću u Dubravi i vlasniku Romu, o majci koja ga je molila da ne skida krunicu, o tome kako ga nervira kad je cijeli dan mirno, a ja sam se strašno veselio tim trenucima mira', ispričao je.
Crvenkapa je tijekom rata postao poznat po uništavanju neprijateljskih tenkova, a Milas je sada otkrio i kako je sve počelo. Razlog zbog kojeg je Manjkas koristio ručni bacač bio je, kako se prisjetio njegov suborac, vrlo jednostavan.
'Žarko je bio nježne građe, a ručni bacač bilo mu je lakše nositi od ostalog oružja. I to je bio početak. Prvi put je kod ispaljivanja zaboravio otvoriti usta i ostao je privremeno gluh. I to nam je bio razlog za zezanje.
Sretan sam kad vidim kako je postao simbol jedne borbe, poput Davida, krhkog mladića koji s par kamenčića dolazi pred Golijata', zaključio je Milas.
