Marino Milićević, zvani Neprilagođeni, iznio je svoju obranu na završetku suđenja za pokušaj teškog ubojstva policajca. Dok je u pritvorskoj jedinici čekao da ga odvedu na ispitivanje u Državno odvjetništvo, izvadio je nož i izbo policajca po glavi, vratu i tijelu 13 puta. Navukao je njegovu krvavu odoru i pokušao umaći iz sjedišta Policijske uprave, no teško ozlijeđeni policajac uspio je pozvati pomoć. Četiri interventna policajca jedva su svladali Milićevića koji je bio drogiran. Sve su zabilježile kamere unutar Policijske uprave.
'Priznajem u cijelosti sve. Prihvaćam odgovornost. Iskreno se kajem i žao mi je. Želim pojasniti u kakvim sam se životnim okolnostima našao. Deset mjeseci prije toga sam boravio po raznim stanovima, pio i drogirao se po cijeli dan i cijelu noć. Opravdanja za moj postupak nema. Pokušajte razumjeti u kakvom je stanju bio moj mozak. Uništio sam život sebi, obitelji, a najviše policajcu kojeg sam napao. Bio sam u stanju koje se riječima ne može opisati. Tek sada shvaćam što sam napravio', tihim je glasom snuždeno govorio Milićević.
'Kakvo je bilo to vaše stanje? Opišite', zatražio je branitelj Vinko Gulišija.
'Ujutro bih počeo s rakijom, nastavio bih cijeli dan. Pio sam dvije boce dnevno. Pa razne droge. Nije to bilo samo zadnjih deset mjeseci, već deset godina', odgovorio mu je Milićević.
'Zašto?', nije bilo jasno branitelju.
'Stvar navike. Ne znam što da kažem. Nemam neki normalan odgovor. Jednostavno je tako bilo', kazao je okrivljeni.
Priznao je da drugačije nije mogao funkcionirati jer bi mu se tresle ruke, hvatali bi ga strah i paranoja.
'Je li bilo situacija kada ste bili normalni?', pitao je Gulišija.
'Samo dok spavam', kazao mu je Milićević.
Najviše je koristio crystal meth. Svaki dan po pet grama minimum. A bilo je još toga.
'Tu drogu zovu flash. Radi od ljudi zombije. Nemaš straha, uz alkohol strašna kombinacija. Od njega ne spavate par dana i dobivate razne ideje', kazao je Milićević.
'Kakve ideje?', pitao je branitelj.
'Razne. Da nekog povrijedite. Sve ono što ne bi radili kad ste normalni', odgovorio je okrivljeni. Čini mu se posve izvjesnim da nije prošao dan da je bio bez droge i alkohola.
Predsjednicu sudskog vijeća Teu Budimlić zanimalo je kako je Milićević financirao ovakav život.
'Više-manje krađom i otimanjem droge. Bio sam u društvu ljudi koji su to radili. Droga je uvijek bila dostupna', odgovorio je.
Pitala ga je i kada je zadnji put nešto radio.
'Kako to mislite?', ostao je u šoku čuvši pitanje.
'Nešto za što ste bili plaćeni', objašnjavala mu je sutkinja.
'Ne mogu se sjetiti', kazao je nakon dužeg razmišljanja.
Ipak, nešto kasnije spomenuo je da je nekada davno bio maneken i da je glumio. Prestao je raditi kada je ušao u narkomanski krug.
Roditelji i brat mu žive u Hercegovini, sestra u Njemačkoj. Ona i bivša zaručnica pokušali su ga poslati na liječenje.
'Nisam imao želje za tim jer sam smatrao da mi neće pomoći', zaključio je.
