Ante Surjan iz Blata na Korčuli obratio se našoj redakciji nakon, kako kaže, neugodnog iskustva koje je 14. travnja doživio u splitskoj luci. Riječ je o osobi sa 100-postotnim invaliditetom koja po dolasku trajektom u Split nije mogla osigurati da joj taksi dođe na samo mjesto iskrcaja.
Tvrdi da su mu to onemogućili djelatnici Jadrolinije i Lučke uprave, zbog čega se odlučio obratiti medijima. Ne radi to, kaže, samo zbog sebe, nego kako bi upozorio na način na koji se u praksi postupa prema osobama s invaliditetom. Iz Lučke uprave Split, međutim, tvrde da je situacija bila znatno drukčija.
Po dolasku trajekta u luku, priča nam Surjan, pokušao je pozvati taksi, no rečeno mu je da im je zabranjen dolazak ispred rampe broda, u ovom slučaju riječ je bila o trajektu Oliver na vezu 18.
'Od svih taksi službi jedino je došao Žuti taksi, uz rizik da će dobiti globu', ispričao je Ante Surjan.
Dalje opisuje kako je, uz pomoć majke i oslanjajući se na štap, uspio doći do zgrade Lučke uprave gdje ga je dočekao taksi.
'Kada sam se vratio kući zvao sam Jadroliniju, ali oni prebacuju krivnju na Lučku upravu Split. Javila se jedna njihova službenica, jako ljubazna, poslušala je moj problem i spojila me s nadležnom osobom, ime ne znam. bGospodin je bio toliko bezobrazan i arogantan, rekao je da taksiji ne mogu dolaziti i da se nema što sa mnom raspravljati. Rekao sam mu da ću ih staviti u novine i zvati televiziju, a on mi je odgovorio: 'Možeš zvati i četiri, pet televizija i novinara', i prekinuo je poziv.
Ovo je žalosno. Kada je grubo vrijeme, odsječeni smo od kopna, a za nas invalide, uz svakodnevnu borbu, nema sluha ni kada moramo u Split u KBC na preglede. Možda smo mi otočani ljudi trećeg reda, a invalidi pogotovo, kao i u cijeloj Hrvatskoj. Nema empatije za nas. Ovo vam pišem za sve invalide i onkološke bolesnike s otoka Korčule kojima taksi jako puno znači', napisao je 35-godišnji Blaćanin.
Dobili smo očitovanje iz Lučke uprave Split o ovom slučaju, ali općenito i o prijevozu osoba s invaliditetom te slabo pokretnih osoba. Na početku odgovora ističu kako su svjesni da su situacije u kojima osobe s invaliditetom nailaze na prepreke posebno osjetljive te da zahtijevaju više od pojedinačnih rješenja. Napominju i da kontinuirano poduzimaju mjere za podizanje razine pristupačnosti, među ostalim kroz nabavu specijaliziranih kolica.
'Nabavljena su specijalizirana kolica za prijevoz osoba s invaliditetom, a na ulazima u zgradu Pomorskog putničkog terminala te na zaštitarskim kućicama postavljene su informativne naljepnice koje upućuju na mogućnost ostvarivanja pomoći pri pristupu plovilima. Na vidljivim lokacijama jasno je istaknut kontakt Lučkog operativnog centra, koji je dostupan 24 sata dnevno i osigurava pravodobnu podršku svim korisnicima, osobito osobama s invaliditetom', odgovorili su iz Lučke uprave.
Dodaju kako je na području gradske luke na snazi režim ograničenog pristupa vozila operativnim površinama, uključujući zonu veza, upravo zbog ranijih problema s prometnim zagušenjima i sigurnošću putnika. U tom kontekstu uveden je i sustav koncesija za obavljanje autotaksi djelatnosti, o čemu se pisalo u više navrata.
U odnosu na konkretni slučaj, navode da je prema dostupnim informacijama njihov zaposlenik postupio u skladu s propisima, ali i da mu je tijekom postupanja s druge strane slušalice upućena neprimjerena izjava: 'Dabogda imali bolesno dijete i razumjeli'.
'Lučka uprava Split ostaje otvorena za dijalog sa zajednicom, korisnicima i svim dionicima te kontinuirano razmatra dodatne operativne prilagodbe za ranjive skupine, osobito u okviru pripreme i provedbe novih projekata, s ciljem daljnjeg unapređenja dostupnosti i kvalitete usluge za sve korisnike luke', zaključili su svoje očitovanje.
Pitali smo i Antu Surjana je li bio upoznat s mogućnošću korištenja kolica za osobe s invaliditetom u vlasništvu Lučke uprave, no rekao nam je da za tu opciju nije znao, niti mu je ikada rečeno da može koristiti kolica za prijevoz od trajekta do taksi stajališta.
Tu je zapravo zapela takva usluga. Iz Lučke uprave tvrde da pomoć postoji, ali Surjan kaže da do nje nije mogao doći, niti je bio upoznat da ima mogućnost koristiti kolica. Ako netko sa 100-postotnim invaliditetom ne zna da ta mogućnost postoji ili je ne može ostvariti kada mu treba, onda je očito problem u tome kako se takva mogućnost provodi u praksi.
