Crne amalgamske plombe od 1. srpnja više se ne koriste u stomatološkim ordinacijama, osim u slučajevima kada doktor dentalne medicine procijeni da su nužne zbog zdravstvenih potreba pacijenta. Umjesto njih najavljena je ugradnja bijelih plombi na teret HZZO-a, uključujući i zube koji nisu vidljivi pri osmijehu. No, u praksi postoje razlike između vrsta bijelih plombi, a pacijenti bi se prije odluke trebali informirati o njihovim karakteristikama i mogućim troškovima, prenosi Glas Slavonije.
Iako se najavljivalo kako će bijele plombe biti dostupne bez dodatne naplate, kompozitni ispuni, kakvi se inače koriste na prednjim zubima, i dalje se naplaćuju kada ih pacijenti žele ugraditi na drugim zubima. Besplatna opcija pritom postoji, ali pacijenti je moraju izričito zatražiti.
Riječ je o stakleno-ionomernim i hibridnim stakleno-ionomernim cementima, materijalima koji mogu poslužiti kao zamjena za nekadašnje amalgamske plombe, ali imaju drukčija svojstva od kompozitnih ispuna. Među njihovim nedostacima navode se slabija otpornost na trošenje, češća oštećenja i ograničena čvrstoća, kao i moguća odstupanja u boji. Zbog toga se ne mogu u svim situacijama smatrati jednakovrijednom zamjenom za kompozitne plombe.
– Ključni je problem činjenica da bijeli ispuni ne pokrivaju sve indikacije u kojima se može koristiti amalgam – ističe Irma Šavorić, predsjednica Udruge ugovornih doktora dentalne medicine MODDUS HR.
Izbor materijala, pojašnjava, ne bi se trebao svoditi samo na estetski dojam, nego prvenstveno ovisiti o stanju zuba i konkretnoj kliničkoj situaciji.
– Indikacije su ključne, a problemi obično nastaju kada nešto nije u određenoj indikaciji – navodi Šavorić.
Dodaje kako pacijenti u pravilu ne dolaze stomatologu sa zahtjevom za određenom vrstom plombe, već odluku donose u dogovoru s doktorom dentalne medicine. Pritom važnu ulogu može imati i financijska situacija pacijenta, osobito kada bira između materijala koji pokriva zdravstveno osiguranje i onoga za koji je potrebno dodatno platiti.
Viša cijena, upozorava Šavorić, ne znači automatski da je određeni materijal prikladniji za svaki slučaj. Presudne bi trebale biti njegove karakteristike i indikacije za primjenu.
Cijena kompozitnih plombi kreće se od 30 do 80 eura po zubu, što bi dijelu građana moglo biti presudno pri odabiru između dviju vrsta bijelih ispuna.
Pravo na besplatne kompozitne plombe na svim zubima, neovisno o njihovu položaju, trenutačno imaju djeca do 18 godina, trudnice i dojilje. Za ostale građane koji žele kompozitne plombe bez dodatne naplate, prema najavi Ministarstva zdravstva, predviđeno je izdvajanje od 10 do 12 milijuna eura godišnje.
Udruga MODDUS HR zalaže se za jasnije definiranje pravila o dentalnim materijalima, indikacijama, financiranju i položaju stomatologa koji rade u različitim modelima zdravstvene zaštite. Od HZZO-a traže korekciju modela financiranja, upozoravajući kako bi postojeća pravila mogla dovesti do duljeg čekanja pacijenata i slabije dostupnosti pojedinih stomatoloških usluga.
