Ne nosi svaka važna utakmica jednak osjećaj ili pritisak u najavi susreta i kasnije na samom terenu. Pokušat ću to pojasniti kroz tri susreta koja nikad neću zaboraviti, gdje smo jedan izgubili, a u dva pobijedili.
Baš protiv Rijeke nam je bila specifična situacija. U mom prvom dvoboju na Kantridi protiv njih smo slavili s glatkih 3:0, a potom se sve promijenilo. Nakon toga ih u sljedeće tri i pol godine nismo uspijevali dobiti. I uvijek se stvarala neka nervoza prije tih utakmica, mediji su donosili statistike tipa 'nije ih se dobilo toliko i toliko dana'... S vremenom mi je postalo neugodnije igrati protiv Rijeke nego kontra Dinama. Tako je bilo tada, ali taj dio, srećom, više ne postoji. Hajduk je u zadnjih nekoliko navrata slavio protiv njih i u nedjeljni dvoboj ide pun sampouzdanja.
Bitno je spomenuti i da će Rijeka biti napaljenija protiv Hajduka nego kontra drugih momčadi. Kratak period karijere sam proveo u Osijeku, te sam se na licu mjesta uvjerio da je to tako i tamo. Ne, nije to dolazilo od Uprave ili trenera, već samo po sebi. Mi smo baš tada dobili Dinama u Maksimiru 1:0, ali svejedno je naboj uoči susreta neusporediv. Već na treningu se osjeti drugačije ozračje, a cijeli grad priča: 'Dolazi Hajduk'. Teško mi je objasniti zašto je to tako, možda jer Hajduk ima najviše navijača pa se baš tu žele pokazati. Jedino mi to pada napamet.
Možda i najveće utakmice koje sam odigrao u bijelom dresu su one protiv Intera iz Milana, ali tu je pritisak bio neusporedivo manji. U prvoj smo poraženi 0:3, a nakon susreta smo doživjeli nezapamćene ovacije. To nema nigdje na svijetu, ali cijela priča zaslužuje dodatak.
U taj susret smo došli iz baš gadne situacije, gdje smo prijateljske utakmice po Njemačkoj igrali u navlakama protiv nekih petoligaša. Ljudi bi dolazili s posla, presvukli se, pa krenuli igrati protiv nas. Još nam je i kasnila plaća. I to dobro. Nakon što sam došao iz Splita u Hajduk, šest mjeseci nisam primio plaću, ali bio sam mlad i živio s roditeljima pa mi je to bilo lakše podnijeti. Prije tih priprema sam dobio par plaća, a onda se stabiliziralo na dvije zakašnjenja. Tek kad sam postao kapetan, kad je već trener bio Damir Burić, a sportski direktor Goran Vučević, doživio sam da ništa ne kasni. No, vratimo se mi Interu.
Trener Mišo Krstičević nas je bio fizički vrhunski pripremio, te su nam sve utakmice koje će se kasnije dogoditi bile puno lakše od priprema, ali, zbog već navedenih okolnosti, nitko od nas nije ništa očekivao. Inter je bio momčad puna zvijezda, koja je dvije sezone ranije osvojila Ligu prvaka.
Priprema za uzvrat mi je bila najlakša. Nitko od tebe ništa ne očekuje, a oni su nas potcijenili. Bilo je 'igrajte i uživajte', a samopouzdanje mi se dizalo na samom terenu. Najprije osjetiš da se s njima može igrati, pa i to su samo ljudi, a ne vanzemaljci. Zabiješ prvi gol, zatim drugi... Dan danas imam osjećaj da smo mogli i do trećeg. Ostalo je 2:0 za nas, lijepa pobjeda usred San Sira, no dalje je išao Inter.
Najviše nervoze sam osjećao uoči finala Kupa protiv Lokomotive 2013. godine. Rijeka i Lokomotiva nisu klubovi s tradicijom poput Hajdukove i očekuje se pobjeda, a ovdje pogotovo. Igra se za trofej, a poseban je animozitet vladao prema Lokomotivi. Svi očekuju pobjedu, a ti moraš odraditi 180 minuta protiv najjače postave tog kluba koju su ikad imali. Pogledajte im danas sastav, Kramarić, Pjaca i društvo, nimalo jednostavan zadatak.
Nama je taman stigao Igor Tudor za trenera, ali ako je Inter bio čisti užitak, ovo je bio ogroman pritisak. U svlačionici je izgledalo da će to biti velika tragedija ako se ne dobije. Dobili smo na valu velike želje i nakupljenih frustracija u pomalo 'divljim utakmicama' s puno golova (2:1, 3:3).
Što se suđenja tiče, VAR je malo popravio stanje, ali opet ima rasprava i sučeva je zadnja. No, riješen je problem zaleđa, a i ne može se više dogoditi ono što se nama desilo protiv Rijeke na Kantridi, kada je sviran jedanaesterac Jozinovića na Mujanoviću, iako je prekršaj bio dva metra vanka. Ljudi su se sprdali pa crtali šesnaesterac s dodatkom, a Rijeci je to bio gol za izjednačenje. Baš puno je bilo previda na štetu Hajduka dok sam igrao na Poljudu i uvijek je nezgodno kako ćeš reagirati jer ako izađeš u medije, ispada da plačeš. Danas se, srećom, takvi previdi ne mogu desiti.
Što očekivati u nedjelju? Rijeka će se zatvoriti. Vidio sam protiv PAOK-a koliko dugo su mogli stajati disciplinirano pred svojim vratima. Oni će vjerojatno čekati da Hajduk jurne, potroši se i postane nervozan.
Po meni treba igrati strpljivo. Prvi smo i rezultat je najvažniji. Istina, lako je to reći, imala je i moja generacija susret s Rijekom kada smo bili prvi na ljestvici, te se nakon dugo vremena mogli još odlijepiti. Iz kontri smo izgubili (0:3). Taj pristup, gdje smo jurnuli naprijed, nije nam se isplatio.
Na Poljudu te publika nosi. Kada vratiš dva puta balun golmanu ili odigraš po zadnjoj liniji, već čuješ negodovanje i koji zvižduk s Istoka. Temperament te gura da moraš napadati, a nas je u studenom 2015. takav juriš odveo u neugodan poraz.
U nedjelju dajem prednost Hajduku. Ponavljam, u napadu treba biti strpljiv, a u obrani pravodobnim pritiskom veznih i prednjih igrača olakšati posao zadnjoj liniji. I najbolji stoper na svijetu će imati problema kada mu protivnik komodno gurne loptu iza leđa. Po meni će Rijeka doći do daha onoliko koliko joj Hajduk to omogući.