Tridesetogodišnji Lance Oppenheim gotovo je preko noći postao vjerojatno najvruće redateljsko ime ove sezone. Tvorac nekoliko ne osobito zapaženih dokumentaraca za kojega donedavno nisu čuli ni predaniji filmofili na Mostri je početkom rujna predstavio svoj cjelovečernji igrani prvijenac 'Udarni termin' ('Primetime'), a koji dan kasnije premijeru na filmskom festivalu u Tellurideu imao je dokumentarac 'Možeš vidjeti sve' ('You Can See Everything') o Elizabeth Holmes, osnivačici tvrtke Theranos, kojeg potpisuje zajedno s Nathanom Fielderom. Oba naslova kritika je dočekala s oduševljenjem dok se potonji prometnuo u možda najveću ovogodišnju kino senzaciju; pretpremijerne projekcije u rekordnom su roku rasprodane čak i u svim većim hrvatskim gradovima.
U svom igranom debiju Oppenheim se bavi kontroverznom televizijskom emisijom 'To Catch a Predator' koju je američka televizija NBC emitirala od 2004. do 2007. godine, odnosno ambicioznim voditeljem Chrisom Hansenom kojeg je upravo ta emisija proslavila. 'To Catch a Predator' bio je koncipiran kao baštard reality showa, 'true crime' priče i javnog razotkrivanja u kojem se Hansen u prestižnom večernjem terminu suočavao s pedofilima.
Naime, muškarci raznih dobnih skupina koji su preko interneta dogovarali susrete sa osobama za koje su mislili da su maloljetne, bili bi namamljeni u kuće u kojima bi ih dočekale skrivene kamere i pomalo teatralni Hansen s dokazima razmjene neprimjerenih poruka. Kamere bi, naravno, pratile njihove reakcije i pokušaje opravdavanja, a onda bi seksualne predatore na izlasku iz kuće dočekivala policija, sve u suradnji s nevladinom organizacijom 'Perverted-Justice' čiji su se volonteri u internetskim chat grupama predstavljali kao tinejdžeri.
Virtuozno rekreirajući vizualne i tehničke karakteristike onodobnih televizijskih emisija, Oppenheim pribjegava estetici izlizanih video kaseta s početka dvijetisućitih, začudnim krupnim kadrovima, oskudnoj rasvjeti, zrnatoj fotografiji, distorzičnoj glazbenoj podlozi i snimanju glumaca iz šugavih, jedva gledljivih rakursa. Agresivni vizualni i zvučni prosede 'Udarnog termina' podebljan je frenetičnim ritmom i izvanrednim izvedbama Roberta Pattinsona u ulozi Chrisa Hansena, odnosno Skylera Gisonda koji tumači Dana Pluma, mlađahnog glumca koji pristaje biti 'mamac' za pedofile samo da bi dobio sindikalnu iskaznicu Ceha glumaca.
Ukratko, 'Primetime' je istovremeno jeziv i komičan, pomalo neurotičan, dešperatan i nelagodan film na temu medijske manipulacije, imperativa gledanosti i rejtinga, posvemašnje trivijalizacije televizijskog programa i senzacionalizma. U posljednjoj trećini, doduše, i pomalo mlak te neočekivano plakatan film (motiv drevnog zla kao prilično banalna metafora), ali nesumnjivo dobar i vrijedan svake pažnje. Štoviše, ovako pronicljivo preispitivanje granice koja dijeli javni interes od zabavljačke industrije nije viđeno u recentnoj američkoj kinematografiji, pa i šire.
