Josip Dabro čestitao je Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja. Podsjetio je kako je na današnji dan, prije 31 godinu, 4. kolovoza 1995., u 5 sati ujutro započela vojno-redarstvena operacija Oluja, jedna od najvažnijih i najslavnijih oslobodilačkih operacija u novijoj hrvatskoj povijesti, kojom je započelo oslobađanje okupiranih područja Republike Hrvatske.
'Sjećanjem na oslobodilačku akciju Oluju stojimo pred našom slavnom poviješću, iskažimo zato počast svim hrvatskim ratnicima, žrtvama i pobjednicima, budimo ponosni i nepobjedivi kao junaci čiju ostavštinu proslavljamo', poručio je Dabro i naveo četiri stvari koje će predložiti.
'Predložit ću da se u okviru službenog obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja naglasak stavi na naziv 'Dan hrvatske pobjede' kao središnji slogan i naziv državne proslave te da se obilježavanje službeno proširi na 4. i 5. kolovoza. U svrhu ostvarivanja toga cilja, po potrebi, predložit ću pokretanje odgovarajućih izmjena zakonskog okvira. Time bi se dodatno istaknulo povijesno značenje hrvatske pobjede u Domovinskom ratu', naveo je Dabro.
Kaže i kako će predložiti da se 8. kolovoza, kad su predajom kordunskog korpusa srpske okupatorske vojske generalu Stipetiću i HV praktično završene vojne operacije, proglasi Spomendanom HVO-a i na najvišoj nacionalnoj i državnoj razini obilježi jedinstvo oslobodilačke borbe hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
'Danas, trideset i jednu godinu nakon rata svjedočimo nastojanjima razbijanja jedinstva hrvatske nacije, pa je uzdizanje ratnih postrojbi HVO-a na najvišu razinu hrvatskog državnog i nacionalnog značaja povijesno važna poruka. Republika Hrvatska na najvišoj državnoj razini predstavljanja mora biti službeni organizator dvodnevne državne proslave Dana pobjede, a ne kao sada i do sada preko koordinacije s izaslanicima institucija i ministarstvima Vlade. Hrvatski sabor, Predsjednik Republike i Vlade Republike Hrvatske s čelnim ljudima su jedini ekvivalent predstavljanja najvišega državnoga značaja koji nosi praznik posvećen oslobodilačkoj Oluji', poručuje Dabro.
Naglašava kako to nisu i ne mogu biti kao do sada ministarstva obrane, branitelja i MUP-a.
'Koordinacijsko tijelo s predstavnicima svih državnih institucija može i treba biti izvršni organizator, ali potpisnici obilježavanja moraju biti Predsjednik Hrvatskog sabora, Predsjednik Republike i Predsjednik Vlade. Dan pobjede je uz Dan državnosti najvažniji nacionalni praznik i tome mora biti primjerena najviša državna razina zastupanja. Primjereno je očekivati da u tom slučaju svi veleposlanici država akreditirani u Republici Hrvatskoj obavezno nazoče državnoj proslavi, a ne kao do sada, da se zbog razine organizacije rijetki među njima odazivaju po vlastitoj neobavezujućoj prosudbi. Ne mogu se teško kompromitirani povijesni događaji, kao mit o Jasenovcu, po razini organizacije i odavanja počasti od strane akreditiranih veleposlanika stavljati ispred Dana hrvatske pobjede u slobodnoj Hrvatskoj, obranjenoj oslobodilačkim Domovinskim ratom', istaknuo je Dabro.
Nevo je i kako će predložiti donošenje odluke o izgradnji Hrvatskog slavoluka pobjede u Zagrebu na nekom od glavnih i simboličkih prometnih prospekata na ulazu u grad.
'On bi vječno svjedočio hrvatskim generacijama, ali i svijetu o povijesnoj odlučnosti hrvatskog naroda, državnog vodstva na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i o junaštvu hrvatskih ratnika u Hrvatskoj i BiH od 1991. do 1995. godine, sa zabilježbom o svim slavnim epopejama hrvatskog naroda i simbolima tih epoha i događaja. Ove prijedloge kao svoj osobni znak zahvalnosti hrvatskim povijesnim junacima danas, uoči proslave Dana pobjede iznosim pred hrvatsku javnost i pozivam sve pripadnike hrvatske nacije na razmišljanje i raspravu o iznesenom, kako bih prema tim odjecima sa svojom timom stručnih suradnika dodatno razradili i dopunili ove programske stavove u funkciji jačanja što cjelovitijih politika i društvenih normi, kojima iskazujemo svijest o sebi samima, našemu identitetu i povijesti. U ratu postoji jasna razlika između vojnika, ratnika i svih drugih sudionika, te ih tako treba vrednovati i obilježavati', zaključio je Dabro.
