Dokument star 14 godina posljednjih dana poslužio je kao argument organizatorima prosvjeda protiv obveznog cijepljenja djece, najavljenog za nedjelju u Splitu.
U njemu se navodi da prisilno cijepljenje nije u skladu s liječničkom etikom te da liječnici mogu odbiti cijepiti pozivajući se na priziv savjesti. Što ti zaključci zapravo znače i mogu li se primijeniti na obvezno cijepljenje djece u Hrvatskoj, provjerili smo upravo kod Hrvatskog liječničkog zbora, čije ih je Povjerenstvo donijelo, ali i Hrvatske liječničke komore, koja ima javne ovlasti.
Odgovori koje smo dobili pokazuju zašto je važno razlikovati prisilno od zakonski obveznog cijepljenja, ali i koliko se značenje tih pojmova može promijeniti kada se izostavi njihov kontekst. Kao što je to bilo u ovom videu.
Vratimo se na početak i objavu spomenutog dokumenta na Facebook stranici udruge Roditelji za djecu, koja tijekom ovog tjedna provodi kampanju uoči prosvjeda najavljenog za 18. listopada na splitskoj Rivi. Organizatori traže ukidanje obveznog cijepljenja djece, odnosno mogućnost da roditelji sami odlučuju hoće li cijepiti svoju djecu.
Dolazak na prosvjed najavila je Helena Aničić, osnivačica udruge, koja je u jednom od videa na društvenim mrežama iznijela tvrdnju da je cijepljenje 'izjednačeno s abortusom'. Pritom se pozvala na dokument iz 2012. godine, navodeći da 'liječnici imaju pravo na priziv savjesti ukoliko ne žele cijepiti dijete'.
– Još je samo jedan slučaj u Republici Hrvatskoj kada liječnici imaju pravo na takvo nešto, a to je kada je u pitanju abortus – kazala je Aničić, usporedivši tako cijepljenje s pobačajem.
Međutim, njezina tvrdnja da liječnici imaju pravo na priziv savjesti 'ukoliko ne žele cijepiti dijete' pokazala se deplasiranom.
Riječ je o dopisu Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatskog liječničkog zbora, upućenom 4. siječnja 2012. godine prof. u kojem je navedeno da je to tijelo jednoglasno donijelo dva zaključka.
Prema prvom, 'prisilno cijepljenje protiv zaraznih bolesti nije u skladu s liječničkom etikom', dok se u drugom navodi da 'liječnici imaju pravo odbiti prisilno cijepljenje pozivajući se na priziv savjesti'.
Iako je te zaključke donijelo Povjerenstvo Hrvatskog liječničkog zbora, važno je pojasniti da nije riječ o tijelu koje ima regulatorne ovlasti nad liječničkom profesijom. Naime, Hrvatski liječnički zbor dobrovoljna je stručna udruga liječnika, za razliku od Hrvatske liječničke komore (HLK), samostalne strukovne organizacije s javnim ovlastima, čije je članstvo obvezno za liječnike koji obavljaju liječničku djelatnost u Hrvatskoj.
Kada smo utvrdili tko je donio spomenute zaključke i kakve ovlasti ima ta organizacija, odlučili smo provjeriti mogu li se liječnici doista pozivati na priziv savjesti kada je riječ o cijepljenju. Odgovor smo potražili u Hrvatskoj liječničkoj komori, koja o tome ima nedvosmislen stav.
– Stav HLK-a je da za područje cijepljenja nema temelja za primjenu instituta priziva savjesti liječnika – odgovorili su nam iz Komore.
Budući da je zaključke na koje se organizatorica prosvjeda poziva donijelo Povjerenstvo Hrvatskog liječničkog zbora, zatražili smo očitovanje i od samog Zbora. Zanimalo nas je u kojim su okolnostima doneseni i kako ih danas tumače, osobito s obzirom na to da se koriste u kampanji za ukidanje obveznog cijepljenja djece.
Izvršni odbor Hrvatskog liječničkog zbora u odgovoru nam je istaknuo da HLZ, kao krovna stručna udruga liječnika u Republici Hrvatskoj, 'poštuje važeće zakone i pravne norme'.
– Pritom napominjemo da cijepljenje u Republici Hrvatskoj nije prisilno, ali je zakonska obveza u skladu s važećim propisima – poručili su iz HLZ-a.
Upravo je ta razlika važna za razumijevanje zaključaka iz 2012. godine. U njima se izričito govori o 'prisilnom cijepljenju', dok je cijepljenje protiv određenih zaraznih bolesti u Hrvatskoj zakonska obveza. To ne znači da se dijete ili osoba može fizički prisiliti na cijepljenje, već da zakon propisuje obvezu i posljedice njezina nepoštovanja.
Upravo zato važno je kako je Aničić predstavila te zaključke. Pozivajući se na njih, ustvrdila je da liječnici imaju pravo na priziv savjesti ako ne žele cijepiti dijete. Međutim, u izvornom tekstu govori se o odbijanju prisilnog cijepljenja. Ne željeti provesti neki medicinski postupak i odbiti sudjelovati u njegovoj prisilnoj provedbi nisu isto.
Termini su iznimno važni, jer je Aničić, pozivajući se baš na taj dokument, kazala kako se liječnici mogu pozvati na priziv savjesti ako ne žele cijepiti. Želja i prisila nisu istoznačnice. Upravo suprotno.
Zanimalo nas je i da nam iz Hrvatskog liječničkog zbora objasne na što se točno odnosio tadašnji stav njihova Povjerenstva.
– Budući da u ovom trenutku nismo upoznati s kontekstom nastanka i donošenja dokumenta iz 2012. godine, trenutno nismo u mogućnosti detaljnije ga komentirati niti se očitovati o okolnostima njegova donošenja i značenju njegovih zaključaka – odgovorili su.
Najavili su da će se obratiti Povjerenstvu za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a kako bi dobili relevantne informacije i stručno očitovanje o dokumentu i pitanjima koja smo im postavili.
Koliko izbor riječi može utjecati na doživljaj neke teme, pokazuje i način na koji organizatori splitskog prosvjeda predstavljaju svoje zahtjeve. Ne govore o ukidanju zakonske obveze cijepljenja djece, već o borbi za 'pravo na izbor'. Kada se već Aničić prva poslužila usporedbom s pobačajem, može se povući paralela s javnim istupima organizatora Hoda za život, koji svoje djelovanje ne predstavljaju prvenstveno kao protivljenje pobačaju, već kao zalaganje za život.
Riječ je o komunikacijskoj strategiji koja se u znanstvenoj literaturi naziva uokvirivanjem poruke (framing). Odabirom riječi i načina predstavljanja određene teme utječe se na to kako će je javnost razumjeti. Tako se i zahtjev za ukidanjem zakonske obveze cijepljenja djece predstavlja kao borba za pravo roditelja na izbor.
U tom je kontekstu posebno važno kako je Aničić javnosti predstavila zaključke Hrvatskog liječničkog zbora iz 2012. godine. Nije se zadržala na onome što u njima piše, već ih je protumačila kao potvrdu da liječnici mogu odbiti cijepiti dijete pozivanjem na priziv savjesti, pritom iznoseći i tvrdnju da je cijepljenje 'izjednačeno s abortusom'.
Takvo predstavljanje može stvoriti dojam da njezini zahtjevi imaju uporište u stavovima liječničke struke. Hrvatska liječnička komora jasno je poručila da za priziv savjesti u području cijepljenja nema temelja, dok je Hrvatski liječnički zbor naglasio da cijepljenje u Hrvatskoj nije prisilno, nego zakonski obvezno. U kakvim su okolnostima doneseni zaključci na koje se Aničić poziva, Zbor zasad nije mogao objasniti te je najavio dodatno očitovanje svojeg Povjerenstva.
Podsjetimo i kako je kampanja uoči splitskog prosvjeda uslijedila nakon odluke o privremenoj obustavi primjene BCG cjepiva jednog proizvođača, koje se koristi za zaštitu od tuberkuloze.
Tijekom 2026. godine prijavljene su četiri sumnje na osteitis odnosno osteomijelitis, upalu kosti ili koštane srži, nakon primjene BCG cjepiva kod male djece. Sva četiri djeteta cijepljena su tijekom 2024. i početkom 2025. godine cjepivom istog proizvođača.
Zbog učestalosti prijavljenih nuspojava, koja je znatno viša od dosadašnje i očekivane, Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) zatražila je obustavu primjene cjepiva tog proizvođača dok se ne provede izvanredna kontrola i utvrde mogući razlozi povećane učestalosti prijavljenih reakcija.
Riječ je o privremenoj obustavi primjene cjepiva određenog proizvođača zbog sigurnosne provjere, a ne o ukidanju cijepljenja protiv tuberkuloze niti o obustavi nacionalnog programa obveznog cijepljenja djece.
Prosvjed na splitskoj Rivi najavljen je za nedjelju, 18. listopada, s početkom u 17 sati.
