Hajduk je u sklopu trećeg pretkola Konferencijske lige svladao Žalgiris iz Vilniusa 5:2. Igrač 'bijelih' koji je na tom susretu imao posebnu motivaciju bio je Rokas Pukštas, Amerikanac litavskih korijena, kojeg je na stadion u glavnom gradu ove baltičke zemlje došla gledati njegova obitelj.
Poslije utakmice, na svojim društvenim mrežama oglasio se njegov otac, Mindaugas Pukštas, koji je ispričao jednu zanimljivu priču:
Za dijete koje je odrastalo u Litvi i voljelo sport, osamdesete su bile zlatno doba. Košarkaški klub Žalgiris iz Kaunasa, predvođen Arvydasom Sabonisom, osvojio je tri uzastopna naslova prvaka Sovjetskog Saveza. Jovaišina trica u finalu 1985. godine za vodstvo 77:75 protiv moskovskog CSKA jedan je od najupečatljivijih trenutaka mog života.
Bio sam i u Sportskoj dvorani u Kaunasu kada je rukometni Granitas, predvođen Valuckisom, pobijedio Atlético Madrid i osvojio europski trofej. A onda je na red došao FK Žalgiris Vilnius.
Ujak me prvi put odveo na njihovu utakmicu 1987. godine. Žalgiris je tada razbio moskovski Dinamo 4:0. Nije me osvojio samo rezultat, nego cijela atmosfera – navijači, stadion, osjećaj koji je vladao na tribinama. Te večeri zaljubio sam se u nogomet. Otac me nakon toga morao upisati na treninge, druge nije bilo. Moj život od tada se počeo mjeriti u četverogodišnjim ciklusima, od jednog Svjetskog prvenstva do drugog.
Te sezone Žalgiris se prvi put plasirao u europska natjecanja. U prvoj utakmici pobijedio je Austriju Beč 2:0, a Fridrikas je postigao prvi pogodak. Od tog trenutka europske utakmice postale su nešto posebno.
Nedugo zatim Litva je stekla neovisnost, a odlasci na stari stadion u Vilniusu kako bismo gledali reprezentaciju postali su obavezni. Bila su to posebna vremena. Tamo sam imao i prvi susret s policijom (ništa ozbiljno, pitajte Mantasa).
Kada se rodio Rokas, nije imao puno izbora. Morao je igrati nogomet.
Danas je došao u Vilnius i zaigrao protiv Žalgirisa, kluba zbog kojeg sam se prije gotovo četiri desetljeća zaljubio u ovaj sport.
Moja obitelj bila je na stadionu. Rokas je zabio pogodak – svoj prvi u europskim natjecanjima. Bila je to posebna večer. Samo mi je žao što moj otac nije bio tamo da to vidi.
P. S. Veliko hvala organizaciji Žalgirisa i Andriusu Tapinasu, zahvaljujući kojima su Rokasovi rođaci mogli uživo pratiti ovu utakmicu iako je igrao za protivničku momčad. Žalgiris je u dobrim rukama. Treba samo imati strpljenja i klub će se vratiti staroj slavi. Siguran sam da je na stadionu bilo mnogo djece koja su se, baš kao i ja nekad, zaljubila u nogomet. Jednoga dana upravo će oni ili njihova djeca postati nogometne zvijezde.
Kako je rekao Bill Shankly: 'Neki misle da je nogomet pitanje života i smrti. Varaju se. On je mnogo važniji od toga', zaključio je Pukštasov otac.
