Smrt Kristiana Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju na Jankomiru komentirao je i HSLS-ov Hrvoje Bašić.
'Umjesto da se nakon ovog slučaja počnu postavljati prava pitanja, npr. zašto je četiri puta veća šansa da će pacijent na Jankomiru umrijeti nego primjerice na Vrapču, neki sada pokušavaju prebaciti lopticu pitanjem: 'Tko je i zašto objavio snimku?!' Zamislite!
Kako to sada odjednom nije 'u interesu javnosti' – kao u nekim slučajevima prije, kad se upadalo u nečije posjede, objavljivalo razne snimke – sve pod parolom da je to interes javnosti i da javnost ima pravo znati. Ako je tada bilo 'u interesu javnosti', a u većini slučajeva zaista je, zašto se sada pogrdno naziva upravo onoga tko je (i ako je) prvi objavio snimku?', napisao je Bašić i postavio pitanje zar smo počeli 'vagati' zločine ili žrtve po nekom ideološkom obrascu.
Uostalom, dodao je, zar je uopće bitno tko upravlja ustanovom ako su u njoj pogažena sva moguća ljudska načela odnosa prema živom biću, a kamoli Hipokratova zakletva?
'Ali, unatoč svemu, sada nema a priori hajke i upiranja prstom. Nema prozivanja poimenice onih koji jesu ili mogu biti zaista odgovorni. Nema javnog linča ni pogrdnih naziva – ni za one koji su počinili ovaj zločin ni za one koji su pokušali zataškati istinu. Nema slika onih koji su jedan život doslovno ugušili, a onaj drugi, nerođeni, prekinuli praktički iz nehaja', smatra Bašić.
Naglašava kako ne kaže da linča uopće treba biti, ali da ispada da je za neke moralne policajce verbalni delikt puno veći zločin nego očito čitav niz kaznenih djela, i to na mjestu gdje se nikad nikome ne bi smjelo dogoditi!
'To prebacivanje fokusa pitanjem 'tko je objavio snimku' zapravo je klasičan primjer krizne obrane kroz tzv. deflection. Točno po udžbeniku moje struke, kako je to već pojasnio Timothy Coombs u knjizi Situational Crisis Communication Theory. Puštanjem 'dimne zavjese' muti se vidljivost originalnog problema sve dok se javnost ne zasiti prepucavanjem. To je očito cilj!
Liju se suze zbog osumnjičenih, traži se policijska zaštita, igra se na ulogu žrtve, a da se nitko pritom nije sjetio preminule osobe ili njegove obitelji? Izraziti im makar sućut, ispričati se, kad već nisu bili kadri zaustaviti ovo ubojstvo?!', navodi Bašić.
Kaže i kako vjeruje da većinu zdravstvenih djelatnika koji svoj posao zaista doživljavaju kao životni poziv ovo teško pogađa.
'Totalno je morbidno da se prosvjeduje u znak podrške kolegama kojima se stavlja na teret zločin. Gdje je granica te 'solidarnosti'? S druge strane, nazivati ovo 'propustom' ili 'greškom' (doslovno citiram izjave nekih odgovornih) uvreda je za zdrav razum bilo koga tko je vidio snimku – a pogotovo sad, nakon što se javilo više od 70 ljudi s tvrdnjama o psihičkom ili fizičkom zlostavljanju u toj istoj ustanovi!
Dakle, ispada da je taj nesretni momak, moj vršnjak, svojom smrću otvorio 'vrata pakla' u Jankomiru. Prestrašno. Neka počiva u miru, on i njegovo dijete!', zaključio je Bašić.
