Iako je voće neizostavan dio zdrave prehrane bogat vitaminima, vlaknima i antioksidansima, nutricionisti upozoravaju na visok udio fruktoze u pojedinim vrstama koji može utjecati na razinu šećera u krvi.
Voće je prirodan i zdrav izvor energije, no ključ je, kao i u svemu, u umjerenosti. Visoka koncentracija prirodnog šećera, fruktoze, u određenim plodovima može biti izazovna za osobe koje prate glikemijski indeks ili pokušavaju regulirati tjelesnu težinu.
Najveći udio šećera po serviranju sadrže smokve i grožđe. Jedna šalica grožđa može sadržavati oko 23 grama šećera, dok smokve, posebno sušene, predstavljaju pravu 'šećernu bombu'. Kod sušenog voća problem je dodatno izražen jer se uklanjanjem vode šećer koncentrira u manjem volumenu, što olakšava pretjeran unos kalorija.
Tropsko voće poput manga i zrelih banana također se nalazi visoko na ljestvici. Jedan mango srednje veličine sadrži oko 45 grama šećera. Iako banane nude dragocjeni kalij, one s tamnim mrljama na kori (jako zrele) imaju znatno viši glikemijski indeks od onih zelenijih.
Stručnjaci preporučuju da se konzumacija ovakvog voća ograniči na jednu do dvije porcije dnevno, dok bi prednost trebalo dati bobičastom voću. Borovnice, maline i jagode sadrže znatno manje šećera, a obiluju vlaknima koja usporavaju apsorpciju glukoze.
Također, važno je konzumirati cijelo voće umjesto cijeđenih sokova. Procesom cijeđenja gube se vlakna, što dovodi do naglog skoka inzulina, čak i ako se radi o stopostotnom prirodnom soku bez dodanih zaslađivača.
Savjetuje se kombiniranje voća s proteinima ili zdravim masnoćama, poput šake orašastih plodova ili grčkog jogurta. Takva kombinacija dodatno stabilizira razinu šećera u krvi i osigurava dugotrajniji osjećaj sitosti.
