Iza luksuzne, blještave i ambijentalno osvijetljene kulise kakvoj možete svjedočiti na naslovnoj fotografiji ovog članka krije se iskustvo dijametralno suprotno slici hotela s pet zvjezdica.
Barem tako svoju prvu sezonu na Braču opisuje 24-godišnjak iz susjedne Bosne i Hercegovine, koji je u Bol stigao kako bi radio kao portir u luksuznom hotelu Bristol. Trebao je dočekivati goste, pomagati im s prtljagom i biti jedno od prvih lica koja će ugledati po dolasku. Zamišljao je posao u odijelu i bijelim pamučnim rukavicama, uredan i reprezentativan, kakav uostalom i priliči hotelu s pet zvjezdica.
Dao je svoje mjere za odijelo, ali ga, kaže, nikada nije obukao. Prvi put vidio ga je tek jučer.
Umjesto odijela, priča nam da je od prvog dana oblačio vlastite kratke hlače, majicu i tenisice te s kolegama preko još nedovršenog gradilišta prenosio krevete, hladnjake, tepihe, lustere, žardinjere i drugu hotelsku opremu.
I sve to za plaću na koju je pristao kao portir.
Kada je naš sugovornik, čiji su podaci poznati redakciji, početkom srpnja stigao na Brač, hotel još nije bio otvoren. Od njegova dolaska prošlo je mjesec i pol, a posao koji obavlja i dalje ne izgleda onako kako mu je predstavljen prije dolaska.
U trenutku našeg razgovora nije radio. Već je treći dan zbog snažnih bolova u donjem dijelu leđa ležao u smještaju.
Mladić nam se nije sam javio kako bi progovorio o uvjetima u kojima radi. Prva nam se obratila njegova majka Anela Dedić. Danima ga je pokušavala dobiti na videopoziv, ali nije uspijevala.
– Kada mi se prije desetak dana napokon javio s uključenom kamerom, prizor s druge strane ekrana me zgrozio. Tada sam prvi put shvatila razmjere onoga o čemu mi sin dotad nije mnogo pričao i da posao zbog kojeg je došao na Brač nema mnogo veze s poslom koji ondje zapravo obavlja – priča nam Dedić.
Krenimo redom.
Na oglas se javio u lipnju. Prošao je tri kruga razgovora putem videopoziva, 30. lipnja stigao je u Bol, a 1. srpnja trebao je početi raditi.
Na Brač, kaže, nije došao zbog zarade. Godinama radi u ugostiteljstvu s majkom, a kao prvostupnik menadžmenta i marketinga želio je steći iskustvo rada u hotelu s pet zvjezdica, upoznati ljude iz struke i vidjeti kako funkcionira luksuzna hotelska usluga.
Zbog toga je pristao na plaću od oko 820 do 850 eura neto.
Oglas mu je, kaže, djelovao kao pokušaj da se na različite pozicije privuku kvalitetni i obrazovani ljudi. Smatra da su u tome i uspjeli. On je dobio posao portira na ulazu u hotel.
– Dobio sam posao osobe koja prva dočekuje goste. Došao sam raditi u lanenoj košulji i hlačama. Mislio sam da će najteže što ću raditi biti staviti kofer u buggy – govori.
Ono što ga je dočekalo opisuje jednom rečenicom.
– Hotel je u trenutku kada sam ja došao bio čisto gradilište – prisjetio se.
'Nisam očekivao da tek počinjemo unositi sve'
Da hotel još nije potpuno završen, nije mu bilo prešućeno. Najavljeno mu je i da će zaposlenici 'možda trebati malo pomoći' prije otvaranja. Tvrdi da nitko nije spominjao razmjere fizičkih poslova koje će poslije obavljati.
– Kad mi kažete da hotel nije završen, mislim da nije stigla cijela pošiljka čaša ili da slike još nisu postavljene na zid. Ne da tek počinjemo unositi sve – opisuje naš sugovornik.
Pod 'sve' podrazumijeva krevete, hladnjake, ledomate, lustere, žardinjere, tepihe i drugu hotelsku opremu.
Dio stvari, tvrdi, prenosili su između glavne zgrade i depandanse udaljene pedesetak metara, koja trenutačno služi kao skladište. Kako nam objašnjava, put od mjesta istovara do zgrade vodio je preko nezavršenog gradilišta, pa su se morali provlačiti među armaturom, alatima, kutijama, građevinskim otpadom i strojevima.
Kaže da za takve poslove nisu imali odgovarajuću zaštitnu opremu.
– Bukvalno, kada uđete u hotel, gotovo sve što vidite prešlo je preko naših ruku – govori i dodaje:
– Došao sam tu u svojem šorcu, poderanim patikama i majici kratkih rukava to raditi. Bilo je posjekotina i udaraca. Ja sam i prije radio takve poslove, nije meni to strano. Ali nisam ovdje došao zbog toga – dodaje.
Njegova majka situaciju opisuje jednostavnije.
– Nemam ništa protiv toga da moje dijete radi na baušteli, bez obzira na to što je fakultetski obrazovan. Ali onda ga za taj posao treba i platiti. On tamo nije otišao zbog plaće. Otišao je zbog iskustva, da može sutra u CV napisati da je radio u hotelu s pet zvjezdica – govori Anela Dedić.
Dedić je s nama podijelila fotografije i snimke koje joj je sin slao kada bi ga pitala što su toga dana radili. Na njima se vide mladići koji prenose namještaj, među njima i naš sugovornik.
Intenzivne radove potvrdila i načelnica
Da su se oko hotela tijekom srpnja izvodili intenzivni radovi, ne tvrde samo naš sugovornik i njegova majka.
Kontaktirali smo načelnicu Općine Bol Katarinu Marčić i pitali je jesu li se mještani žalili na radove i buku oko hotela Bristol.
– Da, jesu. Početkom srpnja radovi su bili jako intenzivni. Bili smo primorani više puta slati komunalno redarstvo, koje je moralo reagirati na više prijava sumještana – potvrdila nam je Marčić.
Na radove se prije nekoliko dana požalio i jedan od susjeda u Google recenziji hotela, kojoj je priložio fotografije. Naveo je da se radovi izvode od ranog jutra do kasnih poslijepodnevnih sati te kritizirao hotel zbog izvođenja radova usred turističke sezone.
Činjenica da su se oko hotela izvodili intenzivni radovi ne potvrđuje sama po sebi tvrdnju našeg sugovornika da su upravo hotelski zaposlenici obavljali poslove koje opisuje. Fotografije i videozapisi koje nam je dostavio, a za koje tvrdi da prikazuju kolege angažirane na različitim hotelskim pozicijama, pokazuju ih kako opremaju i uređuju objekt. Nećemo ih objavljivati zbog zaštite identiteta mladih ljudi koji zajedno s našim sugovornikom rade u hotelu. Prema njegovim riječima, još nisu ni počeli raditi poslove za koje su angažirani.
Kako nam priča 24-godišnji sezonac, takve poslove nisu obavljali samo muškarci ni zaposlenici njegova ranga u hotelu, nego svi, od recepcionera do osoblja iz kuhinje.
U prvoj skupini zaposlenika koja je početkom srpnja stigla u hotel bilo je, kaže, dvadesetak ljudi – otprilike deset muškaraca i deset žena.
– Poslije se broj zaposlenih povećavao. Među njima su bili mladi ljudi iz Hrvatske, Srbije, Mađarske i drugih zemalja. Tu su i Francuskinje koje pohađaju prestižne fakultete i koje su došle na praksu za F&B, food and beverage. Te cure unose kutije zajedno s nama – tvrdi.
'Kolega je radio 14 sati'
Uz fizički posao, 24-godišnjak kaže da je svakodnevno prelazio velike udaljenosti između smještaja, hotela i drugih lokacija.
Pokazao nam je podatke aplikacije na mobitelu koja prati njegovo kretanje. Pojedinih dana bilježila mu je 19 ili 20 kilometara, a 8. kolovoza gotovo 30 tisuća koraka, odnosno 23 kilometra.
Tvrdi da su radni dani često trajali duže od deset sati.
– Redovno se radi 11, 12 i više sati. Kolega mi je jučer bio 14 sati na poslu. Četrnaest sati, za koje pare? Za 800-tinjak eura? – pita.
Anela se prisjeća dana kada joj se sin javio nakon smjene od šest ujutro do šest navečer. Kada su zaposlenici nakon dugog radnog dana otišli na večeru, tvrdi, više nije bilo ni kuhara ni hrane.
I njezin sin opisuje situaciju u kojoj tijekom posla nije dobio dopuštenje otići na večeru. Kada je, kaže, dva sata poslije napokon stigao, hrane više nije bilo.
– Otišao sam gladan kući. To mi se dogodilo jednom, ali dogodilo se. Što meni treba u životu da budem gladan? Kod kuće imam sve što mi treba. Zašto bih dopustio nekome da se prema meni ponaša kao prema roblju? – govori za Dalmatinski portal.
Na Brač je stigao s oko tisuću eura vlastitog novca, koje je u međuvremenu potrošio. Prvu bi plaću, tvrdi, trebao dobiti do 15. kolovoza, otprilike mjesec i pol nakon što je počeo raditi.
Onda više nije mogao ustati iz kreveta
Nakon nekoliko tjedana takvog rada završio je u smještaju sa snažnim bolovima u donjem dijelu leđa.
– Nazvao me i rekao da leži u krevetu i da ga nesnosno boli. Nije mogao hodati do doktora, a imao je i osip po cijelom tijelu – govori njegova majka.
Tada je odlučila reagirati i obratiti se novinarima. Prije toga Državnom inspektoratu poslala je nekoliko prijava zbog uvjeta u kojima je njezin sin radio.
Ona je sigurna da je bol u leđima posljedica prenošenja namještaja. I naš sugovornik bolove povezuje s fizičkim poslovima i teretom koji je prethodnih tjedana nosio. U trenutku našeg razgovora nije mu bila utvrđena ozljeda na radu niti je imao otvoreno bolovanje, pa uzrok njegovih tegoba nije medicinski potvrđen.
Menadžer je organizirao da ga zaposlenik buggyjem odveze u ambulantu. Mladić tvrdi da ga liječnik nije fizički pregledao, nego mu je propisao terapiju. Poslije je otišao i na hitnu, gdje je dobio lijekove protiv bolova. Pokazao nam je i medicinsku dokumentaciju.
Majka tvrdi da je nakon toga više od 24 sata proveo u smještaju bez pravog obroka te da je ponovno kontaktirala njegova menadžera i tražila da mu dostave barem hranu i piće.
Kada smo s njim razgovarali navečer, rekao nam je da je toga jutra dobio obrok, ali da nakon toga cijeli dan nije jeo.
'To ti je tako u pre-openingu'
Na pitanje kako su ostali zaposlenici reagirali na poslove koji su im dodijeljeni, naš sugovornik tvrdi da su se zbog uvjeta rada žalili menadžerima i ljudskim resursima.
Odgovor koji su dobivali, prema njegovim riječima, svodio se na objašnjenje da je riječ o uobičajenoj fazi prije otvaranja hotela.
– Govorili su nam: 'To ti je tako u pre-openingu'. Ukratko, radiš puno više, a dobiješ puno manje para – prepričava.
Kaže da se poslodavac poziva i na ugovornu odredbu prema kojoj zaposlenik mora obavljati druge poslove koje mu dodijeli nadređeni. On smatra da se ta odredba ne može odnositi na teške fizičke poslove koje opisuje.
– Dužan sam obavljati druge poslove koje mi moj menadžer dodijeli, ali poslove koji ulaze u opseg moje stručne spreme. U moju stručnu spremu i opis poslova ne ulazi da nosim namještaj – tvrdi.
Očitovanje Sunce Hotela
Iz Sunce Hotela opseg poslova koje je naš sugovornik obavljao opisuju drukčije.
Branka Medić, prokuristica društva Sunce Hoteli, potvrdila nam je da mladić ima sklopljen ugovor za radno mjesto portira. Hotel Bristol u Bolu nalazi se u portfelju tog društva.
– On ima sklopljen ugovor o radu za radno mjesto portira, ali hotel trenutačno ne radi i ne primamo goste. Obavlja poslove iz ugovora o radu koje je moguće obavljati do otvaranja hotela, odnosno poslove u svrhu pripreme kako bi nakon otvaranja mogao obavljati poslove svojeg radnog mjesta. Dio njegova ugovora odnosi se na održavanje ulaza i predvorja, poslove po nalogu rukovoditelja i pripreme za otvaranje. Riječ je o pre-opening fazi – odgovorila je Medić.
Dodala je da hotel čeka tehnički pregled i uporabnu dozvolu te naglasila da su radnici uredno prijavljeni i da nisu dobili otkaze zato što hotel još nema dozvolu za rad.
Pitali smo je tko je onda unosio i montirao namještaj i ostalu opremu.
– Imali smo radnike, dostavljače namještaja koji ga ujedno i slažu te ljude koji dostavljaju opremu za kuhinju. Riječ je o tvrtkama koje tu opremu isporučuju i montiraju – kazala je.
Zato smo je izravno pitali spada li prebacivanje namještaja u posao za koji je naš sugovornik zaposlen.
– Njegov je posao održavanje ulaza i predvorja čistima. Ako je prebacio stolicu s jednog mjesta na drugo, ne vidim to kao problem. Nemam informaciju da je unosio namještaj u hotel. Ne mogu to komentirati jer tu informaciju nemam – odgovorila je Medić.
Naglasila je da je mogao obavljati isključivo poslove srodne svojem radnom mjestu.
Kada će hotel otvoriti vrata?
U jednome se dvije strane ipak slažu: hotel još nije otvoren.
Na pitanje kada će početi primati goste, Medić nije navela konkretan datum.
– Uskoro. Vrlo brzo – odgovorila je.
Naš sugovornik tvrdi da je tijekom prethodnih tjedana čuo već nekoliko najava otvaranja.
– Kažu: otvorit će se za pet dana. Prođe pet dana, pomaknu za deset. Prođe deset, opet pomaknu. Razmišljao sam dati otkaz, ali ostajao sam jer sam vjerovao da ću napokon početi raditi posao zbog kojeg sam došao – govori.
Premda je u malobrojnim medijima objavljeno kako je hotel otvoren, ta informacija nije točna. Prema informacijama koje je njegova majka imala u trenutku našeg razgovora, posljednji datum koji se spominjao bio je 24. kolovoza.
Zaposlenike su u međuvremenu pitali za konfekcijske brojeve i brojeve cipela za uniforme.
Naš sugovornik odijelo je dobio tek jučer, a počeo je raditi 1. srpnja. U njemu bi trebao stajati na ulazu hotela, dočekivati goste i stjecati iskustvo zbog kojeg je došao na Brač. Umjesto toga, u trenutku našeg razgovora već je treći dan ležao u sobi i čekao da bol u leđima popusti.
