Na nedavnom otvaranju izložbe 'Jasenovački stradalnici' u Foči autor Mirko Dimić, među ostalim, rekao je da je u koncentracijskom logoru Jasenovac postojala tvornica koja je ljudske ostatke koristila za proizvodnju sapuna. Točan citat glasio je ovako:
'Pored masovnih grobnica imamo srušenu tvornicu sapuna u kojoj su spaljivali zemne ostatke ubijenih, pokušavali su eksperimentima od zemnih ostataka dobiti sapun.'
Mirko Dimić je povjesničar i viši kustos Javne ustanove 'Spomen-područje Donja Gradina', ne radi se o amaterskom zaljubljeniku u povijest, pa nas je zanimalo zašto ta teza o tvornici sapuna nije raširena u Hrvatskoj. Posebno nam je to bilo zanimljivo jer je na otvaranju izložbe u Foči rečeno da će, zbog njezina značaja, biti obaviještene sve škole kako bi je učenici mogli posjetiti. Postav 'Jasenovački stradalnici' dosad je bio izložen u nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini, na području Republike Srpske.
Kontaktirali smo Ivu Goldsteina, hrvatskog povjesničara posebno poznatog po radovima o NDH, Jasenovcu, Holokaustu i povijesti Židova u Hrvatskoj. Bio je vrlo jasan po tom pitanju te je odgovorio citatom iz svoje knjige 'Jasenovac':
- Od dolaska u Jasenovac Dominik Hinko Picilli je u tehničkoj crtaoni po instrukcijama Luburića sa suradnicima izrađivao projekte kako će Jasenovac postati centar industrije naoružanja u NDH. Osim toga predviđali su i izmišljali proširenje ostalih radionica, koje su bile jednako fantastične, kao i njihova izmišljanja o načinu ubijanja. U okviru tih megalomanskih planova Picilli je projektirao i proveo izgradnju krematorija, takozvane Picillijeve peći. Imao je i ideju da se iz leševa proizvodi sapun, vjerojatno potaknut netočnim informacijama (glasinama) da nacisti u logorima proizvode sapun od tkiva ubijenih Židova. Tvrdio je da će biti 'sapuna kao pljeve'. Poslao je uzorak ljudskog tkiva jasenovačkom logorašu kemičaru Fuadu Midžiću na analizu, ali nije rekao o kakvom se tkivu radi. Midžić je, ipak shvativši podvalu, a u konzultaciji s drugim stručnim osobama, odgovorio kako se 'to tkivo ne može upotrijebiti direktno, a za rafinaciju i pročišćavanje trebalo bi podignuti velike i skupe instalacije'. Uostalom, ni nacisti u svojim logorima nisu uspjeli proizvesti sapun, pa je, naravno, i ovaj Picillijev projekt propao.
Još je pojasnio:
- Na sapunima koji su stizali do potrošača bilo je ugravirano 'RIF', što su neki tumačili kao Reichs-Juden-Fett ('Državna židovska mast'), pri čemu se razlika između I i J zanemarivala. Zapravo, 'RIF' je označavao Reichsstelle für industrielle Fettversorgung ('Državni centar za industrijsku opskrbu mastima'), državnu agenciju odgovornu za ratnu proizvodnju i distribuciju sapuna i sredstava za pranje. Taj je sapun bio loše kvalitete i nije sadržavao nikakve masti.
Dakle, prema mišljenju Ive Goldsteina, definitivno nikakva tvornica sapuna nije postojala.
