- Daj mi kamen, što već i što plosnatiji, da ga stavim na trbuh. Vezat ću ga. Neka me hladi, neka mi se stisne želudac, tako da mi ne navire glad.
One tri smokve koje je ponijela te malo vode tako će biti dovoljne za ručak, za sitost među maslinama.
Otprilike ovakav je jedan fragment performativne predstave 'Maslina, drevno sjećanje'. Fragment o gladi na našim otocima, u davninama. Ova predaja s otoka Iža posebno je dojmila pretežito site gledatelje predstave, koja se zbila jučer predvečer i sinoć (1. listopada) u Škripu na otoku Braču. Prvi čin u masliniku, a drugi u 'Muzeju uja'.
'Predstava je istkana od sna, srca, koštice i kamena; plesnih pokreta, bijelih jelena, zvončića te uljnih poetika koje se izlijevaju po težini života u kršu. Smije se dječjim smijehom, hoda kao mjesečar.' Tako je najavljena, a otprilike tako bi je mogli i opisati. Riječ je o mozaiku malih performansa koji se na kraju zaokruže u cjelinu.
Autorica i glavni akter predstave je Iva Korbar. Ishodište predstave je autoričin tekst 'Biljno pisanje: Maslina'.
Ovaj 'umjetnički performans kao interpretacija nematerijalne baštine' zainteresirani će moći besplatno pogledati 2. i 5. listopada na istim lokacijama u Škripu.
Tekst: Z. Krstulović
