PONEDJELJAK Zaštitari
Vijest o pripremi za slanje zaštitara na gradske ulice, kako bi zajedno s komunalnim redarima održavali red u ljetnim mjesecima, prije nekoliko godina oporba je proglašavala apsolutnim porazom tadašnje gradske vlasti, a čak su se čuli živopisni opisi 'batinaša u crnom' koji zavode red u centru Splita.
Tadašnja oporba današnja je vlast koja je upravo odlučila i ovog ljeta angažirati zaštitare.
I prije nekoliko godina i danas ovaj posao je dobila tvrtka u vlasništvu Marka Žaje, bivšeg boksača i predsjednika lokalnog ogranka Domovinskog pokreta, donedavno i savjetnika ministra turizma Tončija Glavine koji je, sjećamo se, s te funkcije odletio nakon rubno civilizacijske i politički krajnje neinteligentne reakcije na onaj upad maskiranih prosvjednika na folklornu priredbu na Blatinama.
Elem, Žaja je u igri i onda i danas, a bogme se ni uzrok problema nije promijenio: po općem sudu radi se o nekoliko noćnih klubova u strogom centru grada kojima država dopušta rad do sitnih jutarnjih sati, dok je gradska uprava potpuno nemoćna.
Sada je i HDZ-ova gradska vlast zatražila od HDZ-ovog ministra turizma da prepusti Splitu mogućnost da određuje radno vrijeme takvih lokala - pa i onih u koje je, u neviđenom transferu, nedavno prešao raditi šef Porezne uprave i istaknuti HDZ-ovac - no ministar se uglavnom pravi blesav.
Cinici će reći da možda pogoduje sve moćnijem ugostiteljskom lobiju s kojim neki članovi stranke očito njeguju vrlo prisne odnose, a oni ironični možda dodati da se na ovaj način, barem neizravno, brine i da njegov bivši savjetnik Žaja ne ostane potpuno bez prihoda...
UTORAK Vijeće
Sjednica Gradskog vijeća održana je točno na isteku maksimalnog tromjesečnog roka - dakle, baš po onoj tužno rijetkoj dinamici koju je tadašnja oporba, a današnja vlast, zamjerala svojim prethodnicima - ali po svemu sudeći jasno je zašto je to tako: HDZ-ova koalicija izgubila je jednu potencijalnu ruku kada je SDP preuzeo mandat od svoje 'pobjegulje' Katarine Prnjak, a manji koalicijski partneri očito još uvijek nisu do kraja namireni raskošnim apanažama za svoje članove u gradskim tvrtkama i ustanovama, a i dalje zatežu konop do granice pucanja.
Tu je u Željko Kerum sa svojim HGS-om koji gradonačelnika evidentno također drži u šaci, barem ako ćemo suditi po prizoru kada je Tomislav Šuta upitan o usvajanju izmjena GUP-a koje, evo, već devet mjeseci čekaju da ih on 'samo škicne': čovjek je, naime, u tom trenutku kao oparen kliznuo iz gradske vijećnice i od kamera...Valjda da ne bi morao javno priznati tko je ipak gazda.
Na samom kraju sjednice zabilježili smo vrlo slatko loptanje Bojana Ivoševića i Jakova Prkića, u trenutku kada se odlučivalo komu će pripasti mjesta u raznim odborima koje su dotad zauzimali formalno oporbeni, a stvarno vladajući vijećnici Davor Matijević i Katarina Prnjak.Ivošević je bocnuo Prkića tako što ga je zamolio da ostane uz Matijevića, svog vlastitog gradonačelničkog kandidata za kojega je na izborima dao dušu, ruku i obraz usprkos upozorenjima da se radi o kvarnoj robi; ovaj mu je odgovorio da se barem ne mora, kao Ivošević, svakog jutra pogledati u ogledalo i reći samome sebi da je izgubio izbore od jednog Tomislava Šute.
Strogo formalno to jest točno, no moglo bi se reći i da je - ako je Davor Matijević bio njegov kandidat, a jest, da se Prkić svakog jutra može probuditi zadovoljan.On može reći da je pobijedio na izborima zajedno s Tomislavom Šutom.
SRIJEDA Duilovo
Najneobičniji, a rekli bismo i najbizarniji istup ovog tjedna podarila nam je Lidija Bekavac, vijećnica Kerumovog HGS-a kada se ničim izazvana žestoko obrušila na jedan vrijedan i važan projekt u ovom gradu, koji se priprema skoro pa deset godina i uskoro bi mogao prevaliti korak zvan urbanistički natječaj.
'To je sve nečiji privatni interes', vrištala je Bekavac govoreći o (javnom) projektu Duilovo koji predviđa izgradnju marine u kojoj bi 70 posto vezova bilo komunalnog karaktera, dakle isključivo za Splićane, zatim velikog (javnog) akvarija koji bi osim turističkog bio i značajan znanstveni poligon, te pratećih (javnih) sadržaja za jedrenje i druge morske sportove.
Čiji bi onda bio 'privatni interes' raditi na ovim projektima, ni ona nesretna valjda ne zna objasniti.
Istup Lidije Bekavac još je blesaviji uzmemo li u obzir podatak da se projekt Duilovo planira po dokumentima koje je usvojila Županija, gdje je njen HGS zajedno s HDZ-om na vlasti skoro pa punih dvadeset godina, a provodila bi ga Županijska lučka uprava u kojoj je situacija manje ili više jednaka.
Ona, pretpostavljamo, misli da se osmišljavanje projekata, urbanističko planiranje i razvoj investicija događaju nekome drugome, u nekoj dalekoj i neistraženoj galaksiji.
ČETVRTAK Naricanje
Bio je ovo tjedan u kojemu smo vidjeli gradonačelnikovo odustajanje od raspisivanja referenduma oko starog ili novog Poljuda - što je logičan korak jer najprije treba službeno potvrditi da je postojeći stadion dugoročno neperspektivan, građevinski neprilagodljiv i sportski potpuno zastario, a sve to zapravo već znamo.
Referendum dakle nismo dobili sada, a moguće je da ga neće ni biti, no zato nam se u punoj svojoj raskoši prikazao festival kukanja, naricanja i zdvajanja nad sudbinom postojećeg trošnog i oronulog zdanja koje je, pokazat će neki papiri, upitno sigurno već i u bliskoj budućnosti.
Pritom se ukazala i jedna zanimljiva pravilnost: vrlo raspoloženi za oproštaj sa starim i gradnju novog Poljuda su upravo oni koji bi se mogli opisati kao njegovi direktni korisnici, prije svega Hajduk i glavnina njegovih članova, navijača i pretplatnika, a onda i gradska vlast zajedno sa svima ostalima koji se ovom tematikom izravno bave, pa su dužni ozbiljno proučiti sve činjenice i pripremiti teren da se donese racionalna, logična i dugoročno održiva odluka.
Na strani naricatelja, pak, uz nekoliko časnih iznimki prevladavaju oni koji su s Poljudom vezani jedino dok na semaforu pored stadiona čekaju zeleno svjetlo, zatim cijela bulumenta stručnjaka i kvazistručnjaka zaljubljenih u pasatističku viziju kolektivnog povratka u 1979. godinu, u kojoj su i sami zaglavili - blaženo nesvjesni činjenice da vrijeme ne stoji, a pogotovo neupućeni u trendove i osnovne standarde koje mora zadovoljavati nogometna infrastruktura - a na koncu javljaju se i obična štrapala koja će, baš poput ranije spomenute Lidije Bekavac, dijagnosticirati da se 'sve to radi u nečijem privatnom interesu'.
Kao šampion tog pristupa pokazat će se Marijana Puljak koja će reći da su 'neki ljudi odavno bacili oko na zemljište na Poljudu', dovevši praksu skupljanja jeftinih političkih poena na valjda najtužniji nivo - nakon što smo naivno pomislili da je ona 'peticija', a zapravo stranački 'spam' njenog Centra s bizarnom pratećom AI-ilustracijom Poljuda dno ispod kojeg se ne može ići.
Ako išta, zemljište ne Poljudu moglo bi se prenamijeniti kada Hajduk ode s te lokacije - a takvu opciju zagovara upravo Puljak inzistirajući na realno potpuno bizarnoj viziji o gradnji još jednog velikog stadiona na Brodarici, nakon čega bi 'stari' Poljud ostao kao pozornica za 'razne događaje'.Valjda krnjeval i Splitski festival, to zvuči dosta isplativo i održivo.
Kako bilo, ovog tjedna smo čuli i vidjeli sportske novinare koje stadionska tematika uopće ne zanima ako im se omogući da oni sami brže dođu s točke A do točke B, urbanističke 'stručnjake' koji padaju na dupe kad čuju da prosječan stadion danas sadrži i VIP zonu, aktiviste kojima krene pjena na usta kad čuju da, recimo, ovakvi kompleksi imaju i trgovačku zonu.Koju je, nota bene, imao i Poljud prije gotovo pa pedeset godina.
Uzmemo li u obzir još arhitekte koji zdušno brane viziju svog pokojnog kolege Borisa Magaša o 'udomljavanju Marjana i Kozjaka u ovoj školjci', blaženo nesvjesne da je sam Magaš još prije petnaest godina nacrtao projekt koji bi sve to poništio, potom one koji u očuvanju današnjeg Poljuda imaju financijski interes, pa ljude koji naprosto žele gledati utakmice u ćumezu ili koji imaju neku vrstu dijagnoze, a na koncu ekipu koja je naprosto previše površna i potkapacitirana za bilo što osim refleksnog protivljenja svemu novom i nepoznatom, dolazimo do jednostavnog zaključka.
Na odluci o novom stadionu, odnosno o novom Poljudu, prelomit će se i odluka o Splitu koji vječito hvata svoj rep ili o gradu koji će jednom napokon, barem simbolično, prestati sam sebi zaplitati nogu i usmjeriti pogled prema naprijed.
PETAK Ministar
Ministar prometa Oleg Butković ponovno nam je navratio u grad, valjda računajući da deset milijuna eura za obnovu ceste kroz Tugare - koja je na više razina civilizacijska sramota cijelog njegovog resora - dovoljan iznos za još jednu malu paradu.
Na Širini se nije ukazao, tri tjedna nakon što je najavio da će 'već za koji dan' radove na valjda najproblematičnijem križanju u državi oduzeti vrlo posrnuloj 'DIV grupi' Tomislava Debeljaka.
Ovom prigodom smo samo ponovno čuli da će se to dogoditi 'već za koji dan', što je zgodan dokaz da je za Hrvatske ceste i našeg Olega vrijeme vrlo fluidna kategorija.
Na Širini smo ionako izgubili ovo ljeto, a čak ni oni valjda nisu toliko šeprtljavi da zajebu i iduću godinu.Ili možda ipak jesu?
SUBOTA Ivanišević
Kad se u gradu ukaže Goran Ivanišević i od 'svog Splita' zatraži podršku, pokroviteljstvo, uslugu ili ne daj bože nekakva sredstva, to je obično pouzdan znak da će se Split za koji tjedan ili mjesec probuditi popišan.
Tako je bilo prije kvarat stoljeća kada je na vrhuncu slave od 'svog grada' dobio dozvole za gradnju golemog kompleksa na Lazarici, gdje je prve sirotinjske susjede nemilosrdno zazidao ostavivši ih bez sunca i mjeseca. Tako je bilo kada se specijalno za njega mijenjao GUP da bi mu se omogućilo 'sviti gnijezdo u rodnom gradu', pa u luksuznu vilu na Mejama nije ni uselio nego ju je prodao za milijunski iznos. Tako je, na koncu, bilo kada mu se prostirao crveni tepih zbog najave da će na golemom zemljištu na Duilovu 'pokrenuti tenisku akademiju', pa mu se izlazilo ususret u svemu što je htio, a on je isto to zemljište vrlo brzo preprodao nekom čudnom liku koji ondje, naravno, ne želi ulagati u sportske sadržaje nego nekakve stometarske stambene nebodere.
Pored svih ovih informacija gradonačelnik Tomislav Šuta ovog je tjedna počastio Gorana Ivaniševića kraljevskim tretmanom i podrškom za nekakav dvotjedni ljetni happening službeno nazvan 'Tennis Summer Academy by Goran Ivanišević', mašala, umjesto da mu pristojno objasni da bez barem javne i iskrene isprike u Splitu može naići samo na izlazna vrata.
Dolazi vrijeme da dobro pazimo na našu lovu, a bogme i na samopoštovanje.
NEDJELJA Bijeg
'Nisam ni osjetila', objavila je Marijana Puljak u subotu kasno navečer.'Senzori su radili, ali ništa nisam osjetila', pojasnit će malo opširnije.'Senzori su radili, nisam ništa osjetila, ali priznala sam pogrešku', slijedi iduća runda objašnjavanja.
'Priznala sam pogrešku tek kad mi je policija pokucala na vrata', protumačit će svatko normalan njenu objavu u kojoj, zapravo, priznaje da je izazvala manju prometnu nesreću i utekla, te da je uhvaćena samo zato što su je drukali slučajni prolaznici.
Ima neke kozmičke pravde u činjenici da se to dogodilo upravo njoj, navodno štreberski ispravnoj i moralnoj, koja je na isti način drukala čak i vlastite susjede koji su kartonsku ambalažu ostavili pokraj kontejnera.
Istina je da Hrvatska nema skandinavsku kulturu političke odgovornosti, za koju se navodno zalažu Marijana Puljak i družba oko nje. Ali istina je da bi, da smo uspjeli dostići taj ideal, Marijana Puljak već dan nakon otkrića da 'ništa nije osjetila' dala ostavku na sve funkcije, povukla se u anonimnost i postala fusnota u političkim almanasima.