PONEDJELJAK Sram
Tko je ovog ponedjeljka bacio oko na sjednicu Županijske skupštine, često prekrcanu političkim raritetima i bizarlucima te nepravedno medijski zapostavljenu, imao je priliku svjedočiti jedinstvenom fenomenu.
Nije baš da se ukazao Jeti, ali bogme nije bilo ni daleko od toga: ovoga smo ponedjeljka, naime, mogli vidjeti kako to izgleda kada je čak i HDZ-ovcima neugodno.
Da, baš tako. Koliko god zvučalo nevjerojatno, u HDZ-u su se zbilja uspjeli posramiti.
Povod je bila u najmanju ruku neobična odluka koju su pokušali progurati na ovotjednoj sjednici, kada su tvrtki koja je gradila novu Turističku školu vrijednu oko 25 milijuna eura - zanimljivo, baš onu školu kojoj je još uvijek na čelu dogradonačelnik Ivo Bilić, jer svoju dužnost u Banovini obavlja volonterski (!) - debelo nakon završetka radova pokušali prebaciti još tri milijuna eura javnog novca.
Uz bizarno objašnjenje koje otprilike glasi: tražili su petnaest milijuna eura, pa su pristali nagoditi se za tri milijuna. I sve to, kako se čini, bez ozbiljnog dokumenta kojim bi se išta od navodnog potraživanja zaista moglo dokazati.Zašto bi pod milim bogom jedna privatna tvrtka pristala da joj se, umjesto petnaest milijuna eura za koje smatra da joj pripadaju za obavljene radove, zadovoljiti se djeličkom tog iznosa? I zašto bi Županija kao investitor bez čvrstog dokaza pristala platiti dodatne milijune za davno obavljene radove, i to na školi koju vodi HDZ-ov funkcioner?
I kako to da im se ništa od ovoga nije učinilo spornim, za razliku od uređenja Žnjana oko kojega su graktali mjesecima, a da do današnjeg dana nisu objavili da su pronašli ijedan sporno potrošeni euro?
Pitanja se roje, a barem neke odgovore ćemo - budući da su se, rekli smo, HDZ-ovci posramili pa zasad povukli svoj prijedlog odluke - valjda doznati na jednoj od idućih sjednica Županijske skupštine.
UTORAK Most
Dan uoči ukazanja Olega Butkovića u Splitu, kako prigodno, Hrvatske ceste potrudile su se da nam se ukažu sličice maštanog mosta preko Kaštelanskog zaljeva, s upravo završenog natječaja za 'tehničko-oblikovno rješenje' ovog maštanog grandioznog objekta.
Kojega ni teoretski nećemo vidjeti još pet, a realno barem sedam do deset godina, i to ako se ama baš sve zvijezde poklope. No dobro.
Posao projektiranja mosta (ne)očekivano dobili su arhitekti iz 'Studija 3LHD' zajedno sa Slovencem koji je projektirao Pelješki most, a već u ovoj fazi procijenjeno je da će on stajati 223 milijuna eura.
Puno? Pa, ovisi kako se gleda: baš ovog tjedna objavljeno je da će Vlada za novu bolnicu u Osijeku izdvojiti 846 milijuna eura (slovima: osamsto četrdeset šest milijuna eura!), za razliku od ove splitske koja je u zadnjem desetljeću dobila jedva desetak milijuna eura kapitalnih ulaganja, pa je sasvim jasno da love itekako ima.
I da je veći problem u razini naših vlastitih ambicija.
SRIJEDA Oleg
Ministar Oleg Butković jedan je od dvojice članova Vlade koji su ovog tjedna ispunjavali kvotu hodočašćenja Splitu, na noge Tomislavu Šuti. Što se točno događalo iza zatvorenih vrata nećemo špekulirati, mada iz javno objavljenih informacija, ali i indiskrecija, možemo doznati da je najviše vremena i žuči potrošeno na nesuđenu željezničku vezu od Splita do aerodroma - koju je Vlada prije punih osam godina proglasila 'strateškim državnim projektom', a da ona, zajedno s cijelom HDZ-ovom vertikalom koja se spušta do Županije i na koncu do Kaštela, u cijelo to vrijeme nije uspjela odrediti ni trasu kojom će se pruga protezati.
Od ostalih projekata Butković je obišao tunel Kozjak koji se probija bez da je i započela izgradnja ceste koja se treba 'spustiti' do magistrale, zatim obilaznicu na kojoj je veliki rotor već dovršen i sada će punih godinu i nešto čekati da dobije svoju punu svrhu, te Širinu na kojoj će se - sada je izvjesno - dogoditi novi fijasko i novo probijanje rokova, odnosno barem još jedno ljeto s nesnosnim gužvama. Mašala.
Dođe čovjeku da se zapita - kako bi to izgledalo da Split nema toliku pažnju vrha vlasti?
A i to je, uostalom, vrlo relativan podatak. Ako ćemo se nadovezati na prethodnu tezu o bolnicama, i staviti stvari u kontekst, mogli bismo, recimo, kazati da je jedna brza i kratka cesta koja se upravo gradi prema malenoj Požegi vrjednija od svih državnih ulaganja u ceste Splita i njegove bliže okolice.
ČETVRTAK Tunel
U splitskoj bližoj okolici nalaze se Kaštela, važan grad koji mu prirodno gravitira i s kojim je zapravo vezan čvrstom pupčanom vrpcom, no njihovog gradonačelnika Denisa Ivanovića to ne sprječava da po tko zna koji put bezobrazno izbjegne pojaviti se na sastancima i razgovorima na kojima bi se trebalo raspravljati i donositi odluke o trasi pruge kroz njegov grad.Pruge koja bi - koliko god on bio ludist pa to odbijao priznati - najveću korist trebala donijeti upravo njegovim sugrađanima.
Ivanović na svaki sastanak naprosto pošalje nekog od sebi podređenih činovnika koji nemaju ovlasti donijeti bilo kakvu odluku i tako ga de facto sabotira - a ovog tjedna još se dodatno narugao i Splitu, i gradonačelniku Tomislavu Šuti, i ministru Olegu Butkoviću zajedno s cijelom satnijom njegovih suradnika kada je objasnio da se odlučio ne susresti s njima 'zato što su mu građani na prvome mjestu'.
Zapravo bi samo zbog Ivanovića tu prugu trebalo položiti pod zemlju, bez ijedne stanice u Kaštelima.
PETAK Bačić
Taman što je Butković otišao, eto nam Branka Bačića u gradu.Preciznije, u blatu i šipražju onoga što nam se predstavlja kao buduće nova gradska naselja, od davno osmišljene Korešnice do dalekih Srinjina, gdje se planira graditi cijeli jedan veliki kvart s ni manje ni više nego 1339 stanova.
Premda će cinici reći da je moglo to još malo dalje od centra, bliže Imotskom ili Sinju, podržat ćemo ambiciju da Split na ovaj način iskoristi svoj neveliki 'brdski' teritorij - preciznije, ono malo što mu je ostalo nakon što je teritorijalnom podjelom države osakaćen i uskraćen za resurse i prostor na kojemu bi se grad mogao logično razvijati.
SUBOTA Stadion
Ministar Bačić s gradonačelnikom i Hajdukom očito je dogovorio konkretne korake oko izgradnje klupskog kampa na ušću Žrnovnice, što je svakako za pohvaliti - pogotovo ako se država trgne i svoj dio posla zbilja obavi već do ljeta i tako stvori preduvjete da gradnja započne već tamo negdje iduće godine.
Kad govorimo o sportskoj infrastrukturi, ono što će svakako biti najveći, na mnogima i najgorči zalogaj, bit će odluka o stadionu.
Premda će studija koja će na jednom mjestu sistematizirati sve financijske, prostorne, stručne i razne druge aspekte ovog pothvata tek biti objavljena - čini nam se da su svi rokovi već istekli - njene osnovne konture zapravo su već poznate i svode se na nekoliko čvrstih činjenica: jedina logična i izvediva lokacija stadiona jest Poljud, a konstrukcija koja se ondje danas nalazi može se tek 'sanirati' - a nikako rekonstruirati, odnosno dovesti na razinu stadiona sa standardom dvadeset i prvog stoljeća.
Što opet znači da Poljudu kakvog danas poznajemo treba odati primjerenu počast i potom srušiti, te na njegovom mjestu napraviti 'Poljud 2.0'. Sve okolnosti trenutno su pozitivne i naklonjene upravo toj opciji koja je - pored toga što je ambiciozna - u stvarnosti jedina logična, racionalna i izvediva.
Split je previše puta sam sebi pucao u nogu i ne sumnjamo da će u idućem vremenu zavladati kakofonija, da će se pojaviti bezbroj teorija, inicijativa i - a to je najizvjesnije - ogromna količina štrapala. No upravo zato valjda imamo ljude koje smo izabrali da nam vode grad.
A to su i vlast i oporba od kojih očekujemo da donesu upravo logične, racionalne, razumne i izvedive odluke, što podrazumijeva da ne skliznu u demagogiju, populizam i politikantstvo koje se u ovakvim slučajevima uvijek pokaže destruktivnim.
Drugim riječima, pokažite muda.
NEDJELJA Igre
Vijest koja je ovog tjedna prošla pomalo skriveno, a koja također svjedoči barem o postojanju ozbiljnih ambicija, jest informacija da je Split službeno izrazio namjeru organiziranja Mediteranskih igara 2034. godine.
Istina je da se ovaj sportski događaj više ne može (i ne treba) organizirati na razini na kojoj se to činilo nekada, no radi se o sasvim solidnoj razini koja gradu ove veličine savršeno pristaje.
Zgodno je ponekad sanjati otvorenih očiju.