PONEDJELJAK Zatvor
Splitski zatvor do čepa je pun pripadnika Torcide, zapravo onih koji su se uoči utakmice protiv Ajaxa našli u prvim redovima navijačkog kortea pa ih se - nakon direktnog Plenkovićeva naloga iz Bruxellesa i uglavnom na temelju navodne zapovjedne odgovornosti - pohvatalo, pohapsilo i vrlo neselektivno zaključalo na najmanje mjesec dana. Država je odlučila da će baš oni platiti, a s državom se uglavnom nije pametno bosti: čak i ako ona nema tvrde i neoborive činjenice i dokaze, uvijek ima silu kao ultimativni argument.
Povici koji su se prije desetak dana začuli iz spomenutog navijačkog kortea zbilja jesu bili ispod svakog civilizacijskog standarda, pristojnom čovjeku nikakve parole kojima se izruguje žrtvama Auschwitza ili Anni Frank naprosto ne bi smjele prijeći preko usta. Ali u isto vrijeme - moralna panika valjda je u međuvremenu malo laškala - ipak treba primijetiti da Ajaxovi navijači sami sebe nazivaju 'Superžidovima' i da gotovo svakog tjedna nasuprot sebe čuju slična skandiranja koja i oni sami već doživljavaju gotovo kao folklor.
I to ne na brdovitom Balkanu, nego u pristojnoj Nizozemskoj.
Iz nizozemske perspektive, dakle, na Hrvatsku se komotno može gledati kao na državu u kojoj se odlazi u zatvor zbog verbalnog delikta, u kojoj policija nakon miga s vrha države hapsi, a sudovi automatizmom trpaju ljude iza rešetaka za djela koja ne sadrže fizičko nasilje i koja zapravo nisu izazvala nikakve konkretne posljedice. Čak se nisu potrudili konkretno objasniti je li istražni zatvor, i to baš svima, nužna mjera i što bi se dogodilo da ovi ljudi - pa čak i da su potpuno krivi - početak suđenja čekaju na slobodi.
Kako se lijepo izrazio nadbiskup Mate Uzinić: svaku mržnju i zlo treba osuditi, ali ni opravdana osuda takvih postupaka ne smije nas odvesti u novu mržnju i pozive na linč - odnosno, borba protiv mržnje gubi vjerodostojnost ako se i sama pretvori u mržnju.
U društvu koje, čini se, još uvijek ima totalitarni refleks pa se zazivaju batine, zatvori, prijeki sudovi i zabrane, Uzinić ponovno djeluje kao dašak zdravog razuma.
UTORAK Penava
Titula političkog parazita tjedna uvjerljivo je pripala predsjedniku Domovinskog pokreta Ivanu Penavi, koji se sjurio iz Vukovara u Split kako bi ovdje stao pred kamere i uglavnom slabo artikulirano pokušavao uvjeriti samoga sebe da vlast koja hapsi torcidaše nije njegova vlast.
Ali je istovremeno pokušavao objasniti i zašto se onda ne odriče iste te vlasti.
Pičvajz oko Torcidinog kortea Penavi je trebao poslužiti kao slabašan povod da ušićari pokoju minuticu u vijestima, da se politički emancipira i pokuša dokazati da njega i njegovu stranku HDZ i Andrej Plenković još uvijek nisu do kraja prožvakali i progutali. Umjesto toga, ispao je dodatno smiješan kada je pokušavao optužiti novinare da su valjda krivci za hapšenja, pored živih i zdravih ministara iz njegove vlastite vlade, pa čak i državnog tajnika u MUP-u koji je ni manje ni više nego kadar i član baš Domovinskog pokreta, mašala.
Šteta benzina i putnih troškova.
SRIJEDA Voda
Državno odvjetništvo i policija po svemu sudeći ozbiljno su se zainteresirali za aferu u 'Vodovodu i kanalizaciji', gdje su novinari otkrili dobro uhodan sustav ilegalnog spajanja kuća i zgrada na javnu mrežu, dakako uz korištenje resursa ove tvrtke i plaćanje radnicima na crno.
A i direktor 'Vodovoda' Ivica Perić više nije tako dobrohotan prema nestašlucima u vlastitim redovima, pa je nakon ulaska istražitelja povukao svoju raniju izjavu da 'nije nastala šteta za tvrtku'; sada ipak otkriva da su se koristila tvrtkina vozila, pa čak i da su radnici koji su sudjelovali u pokušaju krađe naše vode za to uredno pisali - prekovremene sate.
Bezobrazluk je podignut na razinu više, no evo, taman je najavljeno povećanje cijene vode pa se već i zna tko će sve to platiti.
ČETVRTAK Ministar
Kad smo već kod bespravnosti i ilegalnosti, registrirat ćemo kolosalan poraz ministra turizma i sporta Tončija Glavine: dvije godine nakon što je slavodobitno objavio da će koncem 2026. godine napokon prestati vrijediti 'privremena rješenja' za iznajmljivanje u turizmu - a zapravo čudnovata i specifično hrvatska izmišljotina kako bi se papirima pokrilo ono što papire nema, a nerijetko ne bi moglo ni dobiti - Glavina se povukao.
Za oko 15 tisuća iznajmljivača s takvim rješenjima, koji turiste uglavnom primaju u bespravnim objektima ili apartmanima koji ne udovoljavaju minimumu standarda, ministar je velikodušno produljio rok da napokon srede svoje papire sve do konca daleke 2030. godine.
Jednostavno je: svoju brigu, odnosno ono što je u opisu njegovog radnog mjesta, prebacio je na nekog drugog. Zašto bi prljao ruke, pa nije valjda ministar?
PETAK Garaža
Gradonačelnik Tomislav Šuta objavio je da se pokreće procedura oko izgradnje 'park and walk' javne garaže na Turskoj kuli - one iste za koju je ne tako davno od Vlade uspješno izvukao par desetaka milijuna eura.
Ali i one iste za koju je, kada je njegov prethodnik Ivica Puljak predstavljao taj projekt, rekao da se radi ni manje ni više nego o 'budalaštini'.
Nećemo mu zamjeriti jer je zapravo on pričao budalaštine, no dobro, valjda je iz ovog slučaja barem nešto naučio.
SUBOTA Prekid
Ekipa iz tribute benda EKV Krug, a bogme i organizatori iz 'Plana B', ovog tjedna su također nešto naučili, barem ako su pametni: stranci koji žele raditi u Hrvatskoj moraju imati radnu dozvolu.
Prosto ko pasulj.
Na ovom mjestu dosta smo puta bili kritični prema splitskoj policiji, ali u nekim slučajevima ona je naprosto u pravu - kao kada je ovog tjedna prekinula koncert spomenutog benda i njegove članove pozvala sa sobom u stanicu da im se objasni što se smije, a što ne smije.
NEDJELJA Blokada
Sada je i službeno: Jadrolinija je kupnjom broda 'Dalmacija' proizvela jedan od svojih najvećih skandala - a nije da ih nije bilo velikih i odvratnih.
Skupi brod kupljen 2024. godine na natječaju za koji je iz aviona bilo jasno da je namješten, naime, trebao je održavati jedinu cjelogodišnju vezu između hrvatske i talijanske obale Jadrana - no do danas je više vremena proveo na remontu nego u plovidbi.
Ovog tjedna objavljeno je da zaploviti neće još barem nekoliko mjeseci, na što se ama baš nitko nije uzbudio - čak ni u Splitu, a kamoli u dalekoj Rijeci ili Zagrebu.
A Dalmacija je u skoro pa većoj pomorskoj blokadi danas, nego u ratno doba.
