PONEDJELJAK Baja
'Uredit ćemo sobu srama u kojoj će biti izvješene slike naših izdajnika', objavio je davno zaboravljeni as splitskog SDP-a Marin Jurjević zvani Baja u svom povratničkom intervjuu, nakon što se reaktivirao u politici i ušao u Gradski odbor splitskog SDP-a, a očito ima ambiciju i za neku višu poziciju u stranci.
Krug se za Baju zatvorio, barem kada je o njegovoj stranci u Splitu riječ: svi oponenti koji su ga kroz godine rušili, smjenjivali i raspuštali zvučno su propali, ili su se pokazali kao 'izdajnici', pa sada on pristaje na poziciju mudrog senatora koji će iz sjene usmjeravati procese i 'mladog predsjednika ogranka' Sandra Glumca.
Sve to zapravo miriše na teški očaj, a pogotovo činjenica da nas 73-godišnji Jurjević uvjerava o potentnosti i perspektivi stranke u kojoj su se svi međusobno poklali, koju iz gliba vade i u modernu budućnost nastoje lansirati vremešni komitetski ideolozi poput njega. Činjenica da je on danas 'kao ljevičar' spreman podržati i Zorana Milanovića - da, baš onoga koji ga je rušio, smjenjivao i raspuštao - također govori nešto o Marinu Jurjeviću.Ali još više govori o današnjem SDP-u.
UTORAK Prnjak
Dan nakon Bajine obznane o 'sobi SDP-ovih izdajnika' prigodno je stigla vijest da se bivša članica, tajnica, zaposlenica i gradska vijećnica splitskog SDP-a Katarina Prnjak - sjetit ćete se nje po tome što je u partnerstvu s danas također bivšim SDP-ovcem, dapače i predsjednikom splitskog ogranka Davorom Matijevićem omogućila formiranje vladajuće koalicije i dolazak HDZ-a i Keruma na vlast - uhljebila u Lučkoj upravi.
Državnu firmu vodi stari HDZ-ov as Vice Mihanović, ali stepenicu niže tu je uvijek u pričuvi i nekoliko viđenijih SDP-ovaca za slučaj da se vlast u državi eventualno promijeni, pa da ne moraju tražiti vanjska rješenja; općenito u Lučkoj upravi vladaju divan sklad i nadstranačka idila, a i široko je, ima mjesta - pa je jasno da se radi o krasnoj prilici da žena koja je izručila Split HDZ-u baš ondje dobije priliku za novi karijerni uzlet.
Tamo se svi vole, HDZ-ovci i SDP-ovci pogotovo, a 'izdajnicima' se ništa ne zamjera.
Radno mjesto 'referentice za opće poslove' zvuči prikladno za njene kapacitete - a to što je u trideset i petoj godini života, na neobično diskretnom javnom natječaju na koji se prijavilo tek dvoje kandidata, posao dobila tek nakon što se pozvala na činjenicu da je 'dijete branitelja', također podosta govori o Katarini Prnjak.
Zaslužila je sliku u Bajinoj 'sobi izdajnika' no to neće previše uzrujati ni nju, ni njenog političkog pokrovitelja Davora Matijevića, a bogme će malo kome predstavljati bilo kakvu zadovoljštinu.
Bilo bi puno korisnije i zanimljivije znati vise li njihove slike u nekim drugim uredima u kojima bi se trebao analizirati ovaj besramni politički buvljak - recimo u USKOK-u...
SRIJEDA Karaman
Na politički buvljak podsjetila je odluka, odnosno namjera gradske vlasti da nakon četiri godine ustaljene i uobičajene prakse da gradske tvrtke organiziraju gradske manifestacije sada taj posao krenu prebacivati na privatnike - i to, kud' će suza neg' na oko, na menadžera iz Kerumove orbite Damira Karamana.
Njemu je, naime, bila povjerena organizacija (s pripadajućim novcem, dakako) ovogodišnjeg Prvog maja i Fešte svetog Križa u Varošu, a tako bi i ostalo da Bojan Ivošević nije obavijestio javnost, pa je u Banovini zavladala nervoza i od aranžmana se odustalo. Indiskrecije govore da povratak na stare prakse čak nije rezultat pritiska Željka Keruma, kako bi se očekivalo, nego soliranja HDZ-ovog dogradonačelnika Ive Bilića koje je iznenadilo čak i njegovog nadređenog Tomislava Šutu.
Karaman, dakako, ima pravo organizirati što god hoće - dapače, to je i poželjno - ali pritom bi bilo logično da za svoj privatni interes ne koristi gradske manifestacije, a poželjno ni gradsku lovu. 'Dani Karamana u Varošu', recimo, zvuče obećavajuće i osvježavajuće, prvi bismo navratili.
A ovoj garnituri u Banovini bi - to ih po drugi i posljednji put upozoravamo - bilo pametno da malo pripazi upravo na slične nabave, posliće za koje vjeruju da ih nitko ne prati, naizgled beznačajne angažmane i narudžbenice koje navodno nitko ne provjerava, a savršene su za diskretnu dodjelu ugovora i love 'našim ljudima'.
Ono što se ljudima opijenima vlašću doima sitnim katkad je sasvim dovoljno za skandale, smjene i gubitak fotelje, moguće i nešto opasnije...
ČETVRTAK Papa
Gradsko vijeće ovog je tjedna, na inzistiranje HGS-a i pogotovo njihove vijećnice Lidije Bekavac, donijelo jednu od najblesavijih odluka u svojoj novijoj povijesti: spomenik Ivanu Pavlu Drugom ima se metnuti na zapadni kraj Rive, ispred Svetog Frane, odnosno na onaj komadić zelene površine koji sada uglavnom ne služi ničemu, a nakon preuređenja će biti okretište autobusa i taksija.
Hrvatska građanska stranka time je otišla korak dalje u svome bizarluku - em upire na spomeniku upravo na Rivi koja nikakve spomenike dugoročno nikad nije trpjela, em nastavlja kreirati vizualnu, identitetsku i logičku konfuziju gdje je spomenik Franji Tuđmanu daleko od Tuđmanovog trga, a budući spomenik svetome papi još dalje od njegova šetališta na Žnjanu, gdje je služio najveću misu u splitskoj povijesti bi po prirodi i zdravom razumu trebalo biti njegovo mjesto.
PETAK Fabijanić
Zagrebački arhitekt Nenad Fabijanić, koji je ženidbom stekao autorska prava na današnji stadion na Poljudu, nastavio je sa svojim osornim i omalovažavajućim nastupom kada je riječ o Splitu: nakon što je bezobrazno odbio poziv da se pojavi na sjednici Gradskog vijeća na kojoj se o stadionu raspravljalo, punih četiri stotine kilometara daleko i bez ijednog relevantnog aktera - ali s golemom količinom nadmenosti - predstavio je 'svoju viziju Poljuda'.
I dobro da je to učinio jer Fabijanićev prijedlog što bi zapravo trebalo napraviti s Poljudom - a on se svodi na nekoliko kozmetičkih zahvata i par cisterni boje - najbolja je potvrda teze da se radi o izgubljenom slučaju s kojim se treba dostojno oprostiti kako bi se na istom mjestu izgradio novi, potpuno funkcionalan stadion.
I da, arhitekti novih generacija također trebaju dobiti priliku zasjati, zašto ne.
Umjesto Fabijanića koji je u nekoliko godina pokupio debelo preko pola milijuna eura kako ne bi napravio ništa izuzev idejno i tehnički neobično skromnog 'projekta', uz to se ponašajući kao da čini uslugu onima kojima je uzelo lovu.
SUBOTA Predsjednica
Lara Arapović Bonačić, formalna predsjednica kotara Grad koja se istakla žestokom kritikom prethodne vlasti, ali bogme i pohodom stožeru HDZ-a u izbornoj noći, već dulje vrijeme uopće ne živi u kotaru kojega vodi pa joj je policija ukinula prebivalište - doznalo se na sjednici Gradskog vijeća.Drugim riječima, ako je to doista istina, žena je varalica.
Suočen s ovim podacima gradonačelnik Tomislav Šuta reagirao je krajnje nervozno, valjda jer dobro pamtimo onaj predizborni performans njega i Davora Matijevića kada su teatralno prespavali u Getu, pa je isukao sve moguće afere i kvaziafere koje se vežu uz današnju oporbu. Izgovorio je svašta da bi jedva, negdje pri kraju, promrsio da će 'ako podaci službeno stignu, njegove službe postupiti'.
Mašala.
Da mu je zbilja do beskompromisnog uvođenja reda i da uz sebe i svoju vlast ne želi vezati kompromitirane podatke, ne bi čekao nego bi 'službene podatke' zatražio osobno, već prvog idućeg radnog dana.
NEDJELJA Festival
Splitski festival, barem u obliku u kojemu ga poznajemo još od 1960. godine, očito ide prema svome gašenju: gradonačelnik je ovog tjedna objavio da kultnu manifestaciju seli u jesenski termin, te da ona 'više neće imati natjecateljski karakter'.
Jesu li motivi Tomislava Šute doista želja da Splitski festival 'dobije veći fokus publike i jasniju poziciju u kalendaru kulturnih događanja', ili možda da se terminski ne tuče s konkurentnim ljetnim festivalom kojega organizira HDZ-u blizak menadžer, ostaje nam samo za nagađati. Činjenica jest da će 'novi' Splitski festival sada organizirati Hrvatski dom, gradska ustanova koja će u danim okolnostima i sa zadanim novim konceptom sasvim sigurno odraditi u najmanju ruku pristojan posao, ali ostaje i činjenica da će se gradonačelnik ovog ljeta licemjerno šepuriti na oproštajnom koncertu Tereze Kesovije kojoj je - kao i cijeloj plejadi zvučnih imena, od Miše, Olivera, Meri Cetinić i Jasne Zlokić do Magazina, Daleke obale, Gibonnija, Luke Nižetića i stotina drugih - upravo natjecateljski karakter ovog festivala omogućio lansiranje među zvijezde.
Trebat će se Tomislav Šuta dobro pomučiti za objasniti kako to misli sačuvati tradiciju - ukidanjem tradicije.
