PONEDJELJAK Referendum
Nakon što se mjesecima kleo u struku i zazivao racionalni pristup kada dođe vrijeme za odluku o novom Hajdukovom stadionu, gradonačelnik Tomislav Šuta utekao je u komfor nezamjeranja i kukavičluka - pa je iz naftalina izvukao svoje predizborno obećanje da će odluku o tome prepustiti građanima na referendumu.
Čak i prije nego što je famozna studija o splitskoj stadionskoj budućnosti službeno bila predstavljena - a kako se taj dokument ipak pogoni na činjenice i razum, a ne emocije, pa je bilo sasvim jasno što će biti najrazumnije i najracionalnije rješenje - Šuta se potrudio dati do znanja da se on boji presuditi.
Odnosno, da zna što bi trebalo napraviti, ali ipak preferira skriti se iza mase.
Gradonačelnik možda misli da se radi o političkom pragmatizmu, a možda smatra da je dobro opipao puls javnosti i vjeruje da bi mu referendumsko prebrojavanje eventualno donijelo pokoji plusić ili vjetrić u leđa. No jasno je da je stvar puno prizemnija i da su scenariji zapravo potpuno obrnuti: ako građani na referendumu donesu ispravnu odluku o stadionu, to neće biti zahvaljujući njemu nego, upravo suprotno, usprkos njemu.
I suprotno: ako se Splićani po tko zna koji put dugoročno zajebu, to neće biti krivnja njih, nego onoga tko im je takvu mogućnost servirao na pladnju.
Dakle, Tomislava Šute.
UTORAK Mahovina
Sad kad smo unaprijed doznati da ćemo umjesto scenarija po kojemu izabrani predstavnici građana donose racionalne odluke na temelju jasnih i provjerljivih činjenica dobiti referendumsko prebrojavanje - a to neminovno predviđa polarizaciju sa svim posljedicama koje ona sa sobom donosi - preostalo nam je čekati spomenutu studiju i zabavljati se manje atraktivnim temama.
Recimo, Spaladium arenom koja je ovog tjedna i službeno prešla u gradske ruke i pokazala nam zašto je važno donositi odluke čak kada to možda izaziva protivljenja i kontroverze, odnosno kada nosi sasvim vidljive rizike.
Svoju dvoranu Grad Split odlučio je kupiti za 5,7 milijuna eura u trenutku kada je ona već bila zatvorena nekoliko godina, kada se oko nje još uvijek vode neki sudski sporovi u kojima Split stoji dobro, ali vrijeme mu ne ide na ruku, te kada je oporba histerizirala o navodnom 'pogodovanju bankama' i sličnim besmislicama jer se Spaladium mogao kupiti za gotovo pa jedan euro.
Da, barem teoretski mogao je, ali do tada bi sasvim sigurno potpuno propao. Ništa ne dokazuje tu tezu bolje od prizora koji su nas dočekali po ponovnom ulasku u dvoranu: u samo par godina doslovno je obrasla u mahovinu čak i unutrašnjosti, a priroda je počela preuzimati kompleks kao da se nalazi u Pripjatu, a ne u Splitu.
Nakon što smo se kao grad godinama fajtali s bankama oko Spaladiuma i zapravo istjerali pravdu, sada smo ovu dvoranu preuzeli za djeličak iznosa kojega bismo platili kroz njen zakup da smo od početka bili pokorni, i to u pravom trenutku kako bi se izbjegao scenarij sa 'uspjelom operacijom i preminulim pacijentom'.
Možemo li zamisliti da se oko ove odluke raspisivao referendum? I još gore, da se oko toga štrapalo, histeriziralo i manipuliralo, kao oko Poljuda?
SRIJEDA Rampa
Kad smo već kod pacijenata i operacija, primijetit ćemo da je splitska bolnica nakon godina i godina apeliranja na savjest i civiliziranost vozača, što je evidentno bilo potpuno uzaludno, na jednom od svojih ulaza postavila rampu i odlučila puštati samo hitne službe i auta koja zbilja imaju prijeku potrebu dođi baš do ulaza.
Kao što je to, uostalom, u valjda svakoj većoj hrvatskoj bolnici.
No u Splitu je relativno jednostavan i benigan potez bolničke uprave izazvao pravu salvu negodovanja i skoro pa ulične nemire ljudi koji očito smatraju da njihova ljudska prava podrazumijevaju mogućnost da parkiraju gdje god hoće ili da u svako doba dana i noći upale 'sva četiri' i blokiraju koga god mogu.Sve dok se jednog dana i sami ne nađu na drugoj strani blokade.
ČETVRTAK Parkovi
U sjeni predstavljanja studije koja će evidentno biti osnova za rušenje starog i gradnju novog stadiona Poljud - jednom kada se dovrše preostale formalnosti uključujući bizarni i nepotrebni referendum o tom pitanju - nalazi se golemi prostor za provlačenje nepopularnih odluka. U našem slučaju za nastavak bezobraznog partijskog kadroviranja i političke trgovine.
Tako je ovog tjedna nakon mjeseci oklijevanja tvrtku 'Parkovi i nasadi' gradonačelnik definitivno prepustio koalicijskim partnerima iz HSP-a, 'Stanoupravu' je definitivno smjesti u HDZ-ovu orbitu postavivši svog stranačkog kolegu za direktora, a jedino je ostalo neodgovoreno čime je zadovoljio, ili barem primirio Željka Keruma koji na ove vijesti nije ni trznuo.
Možda USKOK sluša, pa će nam jednog dana objasniti?
PETAK Studija
Studija, dakle: na Poljudu smo crno na bijelo vidjeli prezentaciju koja ne ostavlja dvojbu da se od današnjeg stadiona - remek djela koje je danas toliko zastarjelo, zapušteno i oronulo da više naprosto nije moguće dovesti ga u funkcionalno stanje - u skoroj budućnosti trebamo primjereno oprostiti kako bismo na istom tom mjestu, nadamo se, dobili nešto barem jednako ambiciozno za idućih barem pedeset godina.
Sasvim je jasno da prostorno, urbanistički, financijski i vremenski - a ovo posljednje možda je i najvažniji faktor, o kojemu se svejedno raspravlja najmanje - ne postoji druga realna opcija da Hajduk i Split dobiju novi stadion.
Kao i u svemu u životu, i u ovom scenariju postoje, ili barem bi morali postojati rizici i ukoliko nas pitate, njih bismo mogli staviti pod zajednički nazivnik 'HDZ': ova stranka je nebrojeno puta preveslala i zajebala ovaj grad i sasvim je logično i prirodno da na svaki njen potez mnogi u Splitu pušu i na hladno.
Ima načina kako će nas razuvjeriti: neka u rekordnom roku krenu graditi taj manji atletski stadion na Brodarici, tu 'splitsku Kranjčevićevu' kako bismo barem u tome pokušali hvatati korak za Zagrebom. Koji, ako nam jednom pobjegne, više nikada nećemo moći sustići.
SUBOTA Peticija
Kad govorimo o stadionu, jedno pravilo moralo bi se uvesti u splitskom javnom prostoru barem u idućih mjesec dana, koliko nam predstoji do 'Šutinog' referenduma: nitko ne bi smio previše govoriti, ili ga barem ne bi trebalo shvaćati ozbiljno, prije nego što pogleda i posluša polusatno izlaganje profesora Ante Mihanovića koji je vrlo plastično objasnio zašto Poljud - konstrukciju koju je upravo on osobno stvarao - više nije moguće rekonstruirati, odnosno zašto nema ama baš nikakvog smisla za njega vezati bilo kakve ozbiljne ambicije za budućnost.
Barem kad je riječ o nogometu, odnosno Hajduku, jer notorna je stvar da bez ovog kluba ama baš nikakav stadion u Splitu nema smisla.
Jasno je to i gradskoj oporbi, odnosno onome što je od oporbe ostalo, pa su svejedno izabrali ovu temu kako bi pokušali nabildati svoj rejting: dok se zagovornici racionalnog pristupa klone teških riječi i kvalifikacija, ekipa oko bračnog para Puljak i Bojana Ivoševića uporno čini upravo suprotno, kod njih sve pršti od 'zlotvora', 'barbara' i 'zločina'.
Pokrenuli su i potpisivanje neobične peticije s uglavnom besmislenim zahtjevima, ali zato u sklopu nje nude prijavu na propagandne sadržaje stranke Centar, mašala.
Jedino što u tom dokumentu ne nude jest ono za što se zapravo zalažu, a najbesmislenije je od svega: viziju po kojoj će Split u budućnosti imati dva stadiona s preko trideset tisuća mjesta, od čega će jedan - današnji Poljud, naravno - biti zadržan kako bi služio 'koncertima i drugim manifestacijama'.
Valjda bi njegovo održavanje mogao otplaćivati krnjeval i Splitski festival, zvuči logično.
NEDJELJA Kampanja
Uglavnom, ovog tjedna slijedi nam sjednica Gradskog vijeća na kojoj će se odlučivati o Šutinom prijedlogu za raspisivanje referenduma, a potom - jer malo je vjerojatno da će mu netko od partnera proturječiti na ovoj temi, za razliku recimo od usvajanja izmjena GUP-a koje su toliko zdušno blokirali da ih gotovo više nitko ni ne spominje - jedna od blesavijih kampanja.
Ako smo mislili da su sve besmislice ispucane u ovom tjednu, grdno smo se prevarili.