PONEDJELJAK Glavina
Taman nakon što je završila sjednica Gradskog vijeća posvećena problemu noćnih klubova, na kojoj je HDZ očekivano eskivirao bilo kakav konkretan potez kojim bi se zamjerio njihovim vlasnicima, iz Zagreba je stigla senzacija.
Ministar Tonči Glavina zavukao ga je gradonačelniku Tomislavu Šuti.
Tjednima, naime, Šuta i njegova ekipa smišljaju kako odbiti prijedlog oporbe da se za tih nekoliko klubova u centru grada odredi zabrana točenja alkohola u sitnim noćnim satima, kad već Zagreb ne dozvoljava da Split odlučuje o njihovom radnom vremenu. A najbolje što su mogli smisliti jest da se zabrane ne smiju uvoditi za pojedine dijelove grada, nego za sve ili ništa.
S tom izlikom nekako su izgurali sjednicu Gradskog vijeća, a onda je samo nekoliko sati kasnije Glavinino ministarstvo objavilo da 'zakon omogućuje ograničavanje posluživanja alkoholnih pića i na pojedinim dijelovima grada'.
Kako ministar turizma definitivno nije glup čovjek te kako s gradonačelnikom Šutom odavno ima odnos koji bismo mogli opisati kao specifičan i poprilično bremenit, zaključit ćemo da ništa nije slučajno i da bi njihov rat uskoro mogao i dodatno eskalirati.
I sve preko leđa Splita, jebiga.
UTORAK GUP
Taj isti gradonačelnik Šuta, zajedno s nekoliko svojih prethodnika, zavukao ga je stanovnicima Kmana, posebno onima iz Šibenske i Benkovačke ulice, kojima će u dvorištu njihovih zgrada biti izgrađena - još jedna zgrada.
Ondje se zapravo ponavlja scenarij koji je prije nekoliko godina viđen na drugom dijelu Kmana, gdje su u dvorište dvaju nebodera i doslovno pod njihove prozore također ugurane dvije nove zgrade.
Ovakve sramotne pothvate omogućio je postojeći splitski GUP, koji je u nekim svojim segmentima doslovno kriminalan, a onemogućile bi ih izmjene GUP-a koje na usvajanje čekaju, evo, već godinama.
Bez da se itko oko toga uzbuđuje, dapače: nekim investitorima, kako vidimo, ovakav nered savršeno odgovara.
A za neke političare sada već slobodno možemo reći da im svojim (ne)namjernim neradom otvoreno pogoduju.
SRIJEDA Lešinarenje (1)
Neki su, bogme, toliko uživljeni u svoju ulogu i misiju, barem kako je oni sami zamišljaju, da su skloni i otvoreno lešinariti.
Marijana Puljak, recimo. Kad je ovog tjedna preminula peta žrtva tragičnog požara kod Omiša, gospođa se gotovo u realnom vremenu oglasila i taj događaj stavila u politički kontekst, smatrajući da je to razlog za ostavku župana Blaženka Bobana.
Jer, naravno, ona se izdaje za političarku pa u svakom trenutku valja voditi računa o vlastitom rejtingu i vidljivosti.
Župan Boban, dakako, ima puno razloga zbog kojih bi ga trebalo javno pozivati na ostavku, no požar u Omišu definitivno nije jedan od njih.
A Marijana Puljak u puno prilika zvučala bi pametnije i ljudskije da nije progovorila.
ČETVRTAK Sramota
Bila je to jedna od najvećih partija Hajduka u dugo, dugo vremena.
I bio je to dan u kojemu je Split doživio jednu od svojih najvećih sramota ikada.
Navijački folklor na stranu - a i njega je na Poljudu bilo baš previše, presolilo se na tribini debelo preko granice dobrog ukusa - pjesmice koje su se uoči utakmice čule na splitskim ulicama spadaju u mrkli mrak. U prošlost. U zatvor.
Neke od njih bogme i na psihijatriju.
Kada se usred grada čuju ode Hitleru (!) i Auschwitzu (!), pogrdni stihovi o Anni Frank (!) ili drugi slično poremećeni izrazi kreativnosti, nijedna količina zgražanja i moraliziranja nije dovoljna. Naš grad takav nije, niti smije, niti hoće biti.
I točka.
PETAK Nasilje
Odmah nakon katastrofe na ulicama uslijedila je, očekivano, hrpetina reakcija sa svih strana. Prostora za relativiziranje u ovom slučaju naprosto nema, pa su sve reakcije bile slične kao jaje jajetu, često svodeći problem isključivo na nogometne navijače.
Premda su navijači doista samo odraz kompletnog društva - dapače, u nekim prilikama čak i njegov bolji dio - i premda smo ovog četvrtka zapravo samo još jednom kusali kašu koja se u hrvatskom društvu krčkala godinama, pa i desetljećima.
Nakon što se među prvima o svemu oglasio premijer Andrej Plenković, bilo je jasno da će reakcija države i njenog represivnog aparata biti oštra, pa i brutalna - a kako to obično biva, u takvim situacijama često padaju i nevine glave.
Pa su iza rešetaka završili i neki kojima tamo nije mjesto.
Ni ovdje se ne smijemo lagati: kako svaka svinjarija mora biti sankcionirana, tako se ne smije dozvoliti ni neselektivno postupanje države, hapšenje ljudi samo zato što izgledaju kao navijači, njihovo zatvaranje bez konkretnih razloga za sumnju da su sudjelovali u kažnjivom ponašanju. Pa čak ni bez dokaza da su uopće otvarali usta.
U trenucima u kojima se opravdan bijes miješa s ozbiljnom dozom moralne panike, valja voditi računa da su od nasilja na ulici divljanje i nasilje institucija uvijek i svugdje puno, puno opasniji.
SUBOTA Lešinarenje (2)
Ivica Puljak očito živi u nekom svom svijetu: bivši gradonačelnik - za kojega ne znamo je li i dalje 'bivši političar' ili se na mala vrata gura natrag u ring - efektno se nadovezao na suprugu Marijanu koja je lešinarila na omiškom požaru. Velika je ujdurma oko Torcidinog sranja u korteu, pa gdje bi Puljci propustili tu priliku...
'Jesu li pojedini ljudi iz vladajuće stranke s navijačkim skupinama sklopili dogovor da imaju njihovu podršku na izborima, a onda će im ovi tolerirati sve što rade? Tko zna što se još krije iza tih dogovora', dramatično, i dosta sramotno, upitao se Puljak.
Njegov istup ima smisla otprilike kao priopćenje 'utemeljitelja HDZ-a' koji traže da se utvrdi 'jesu li incidenti na splitskim ulicama režirani incidenti kojima je za cilj potvrditi teze 'srpskog sveta'', mašala.
U natječaju za naslov gluposti tjedna vodi se mrtva trka.
NEDJELJA Crvi
...u koju su se zanimljivim performansom uključili i neki osumnjičenici koji su se u nedjelju kasno navečer sami prijavili u zatvor i taj događaj ovjekovječili poziranjem s majicom na kojoj je bio natpis 'Novinari crvi'.
Ajme, kakva hrabrost.
Jednog dana možda će shvatiti da ih ne hapse ni novinari, ni mediji - nego njihovi vlastiti postupci.
I da bi im, ako već žele biti tako silno subverzivni, natpis trebao glasiti bitno drukčije. Puno je mogućih varijanti.
Recimo - 'HDZ crvi'. 'Plenkoviću, crve'. 'Crvljiva policijo'. 'Sude, ucrvao se dabogda'.
Ali neće to učiniti, naravno, jer znamo po kome je najlakše i najisplativije lupati.
