PONEDJELJAK Afera
'Vrijeme je da građani znaju da imamo Fimi mediju u Splitu', dramatično je upozorio gradski vijećnik Bojan Ivošević.
'Zahvaljujem na publicitetu', uzvratio je prozvani mladi poduzetnik Antonio Nikolić, gradonačelnikov bliski i vrijedni suradnik bez ikakve formalne veze s Gradom Splitom.
'Objavit ćemo sve račune iz Puljkovog doba', nadovezao se sam gradonačelnik Šuta.
U aferi ili 'aferi' oko troškova PR-a i organizacije raznih događanja i navodnog odlijevanja javnog novca u privatne ili stranačke džepove - zasad ćemo se suzdržati od dijagnoze i ostaviti mogućnost da ipak trebaju prevladati navodnici - vadi se ubojito oružje. Što su navodno sumnjivi iznosi manji, to je artiljerija koja se koristi u javnosti teža.
Još uvijek nije jasno je li mladi Nikolić služio za isisavanje javnog novca u HDZ-ovu blagajnu, je li računima za fiktivne usluge on samo zaobilazno naplaćivao svoj vrlo konkretni rad za gradonačelnika i grad, ili Ivošević doista štrapa.
Otežavajuća okolnost jest da usluge PR-a u mnogim projektima, poslovima i investicijama naprosto moraju postojati - katkad su, recimo, u ulaganjima financiranima europskim novcem čak obavezne, propisane - a još više činjenica da je i sam PR često obično prodavanje magle, teško mjerljive i procjenjive vrijednosti.
Lako ga je opravdati, ali bogme mu je lako i napuhati cijenu. S događajima je nešto drugačije: radi se o poligonu za okretanje ozbiljne love u kojemu je vrlo bitno biti blizu oltara. Poslić po poslić, eto ti milijuna.
Kako ona dosadna uzrečica glasi, netransparentnost je poligon, a transparentnost je protuotrov za korupciju - i umjesto da Puljkova i Šutina strana sada jedna drugu optužuju za kokošarenje na računima od pet ili deset tisuća eura, ili se apsurdno loptaju oko toga tko je više potrošio, neka se gospoda izvole založiti da sve gradske tvrtke i ustanove u što realnijem vremenu objavljuju sve svoje ugovore i plaćene račune.
Odgovor na teške optužbe za sistemsku korupciju svakako ne može biti: 'Krali ste i vi'. Prvi gradonačelnikov refleks mora biti da objavi sve svoje račune, a tek onda da eventualno čačka po prošlosti.
UTORAK Pitanja
Sve splitske gradske vlasti doista imaju poprilične poteškoće oko transparentnosti, mada ipak treba priznati da su iz mandata u mandat problemi i rupe sve manji - i da, nešto značajniji napredak zbilja je zabilježen u doba Ivice Puljka i njegove garniture u Banovini.
Možda zato što su u nju ušli kao potpuni amateri.
No kako dosadna uzrečica glasi, ima tu još prostora za napredak: za početak da doista barem gradski vijećnici, koliko god oni iz oporbe bili uporni i išli na živce, dobivaju odgovore na svoja pitanja koja po definiciji moraju biti neugodna i stresna za vlast. Činjenica je da se to danas ne događa koliko god gradonačelnik Šuta tvrdio suprotno.
Svakako najskandalozniji primjer jest podatak da punih devedeset dana gradonačelnik odbija odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje vijećnika Jakova Prkića, kojega zanima kada će se osobama s invaliditetom trećeg i četvrtog stupnja omogućiti besplatan prijevoz gradskim autobusima, kao u svakom velikom gradu u državi.
Devedeset dana, mašala.
SRIJEDA Puteljak
To je dakako ništa u odnosu na četrdesetak godina, koliko čekamo da se napokon spoji Zagorski put i da se tako povežu nekadašnje pustopoljine, a današnji gusto naseljeni dijelovi grada zajedno s obližnjim nabubrenim Solinom.
Radovi na 600 metara Zagorskog puta ovog tjedna su započeli i to je prvi vidljivi rezultat da je HDZ-ova vertikala, koja je na koncu ipak uspjela progurati dosta kompromitiranog Ivicu Budimira na čelo Hrvatskih cesta, napokon proradila.
Doduše, na najjednostavnijem, najjeftinijem i najizvodljivijem splitskom projektu koji im je ionako bio gotovo pa serviran. Još uvijek čekamo da država i Hrvatske ceste u Splitu pokrenu nešto ozbiljno.
ČETVRTAK Bolnica
Partijska vertikala navodno se smilovala nad vapajima i čvrsto obećala da će država u Splitu graditi novu bolnicu, kako bi se zaustavila civilizacijska sramota kojoj svjedočimo i kako bi i ovaj grad i cijela Dalmacija napokon bili stavljeni u koliko-toliko ravnopravan položaj sa Zagrebom i ostatkom zemlje, gdje nove bolnice niču jedna za drugom.
I naravno da je već na prvom koraku iskrsnuo problem: za bolnicu je potrebno pronaći poveći komad zemljišta, po mogućnosti relativno 'čist' i spreman za gradnju, a već u tom koraku došlo je do političkih trzavica jer dio HDZ-ovaca stasalih pod šinjelom Ante Sanadera otvoreno lobira da se novi KBC gradi u Kaštelima, dok oni splitski dakako inzistiraju da nova splitska bolnica bude u Splitu.
Svaki suprotan scenarij predstavljao bi poniženje i reputacijski fijasko grada, a svakako i gradonačelnika koji mu je na čelu.
S druge strane, jasno je da vrijeme predstavlja možda i najvažniji aspekt i ako Split - pa makar uz presudnu asistenciju države, kao recimo kada se gradila Spaladium Arena - ne može u pristojnom roku proizvesti površinu za jednu od najvažnijih i najozbiljnijih investicija u svojoj povijesti, može se komotno ugasiti.
Eto prilike za 'vertikalu', lako je hvaliti se s par stotina metara ceste....
PETAK Procedura
Ono što bi trebalo predstavljati alternativu trenutnoj gradskoj vlasti, nakupina međusobno posvađanih nesposobnjakovića koji su se skupili na hrpu kako bi koliko-toliko sačuvali obraz na predstojećim kotarskim izborima, nastavlja se sramotiti.
Nakon što su spektakularno ostali bez liste u kotaru Blatine jer se jedna njihova kandidatkinja povukla samo par minuta prije isteka roka za predaju kandidatura i tako ostavila nesretnike u kaosu - manevar je po svemu sudeći poduzela u dogovoru s HDZ-om i njihovom ekipom, ali to je sasvim druga priča - ujedinjena splitska opozicija nastavila je žaliti se i javno zapomagati.
Premda je i njima samima jasno da su na Blatinama propali manje zbog sabotaže, a više zbog vlastitog amaterizma.
'Izbačeni smo iz izborne utrke zbog krutog tumačenja pravila', bezobrazno će kazati nakon što su iscrpili sve mogućnosti za žalbe i tužbe, pa onda još bezobraznije pojasniti - evo, citirat ćemo ih do riječi da bedastoće ostanu još jednom zapisane:
'Odbijamo prihvatiti logiku sustava kojem je proceduralna prepreka važnija od demokracije'.
Procedura je osnova demokracije, glasi još jedna od dosadnih uzrečica koje su nam ovog tjedna došle u misli. Splitska oporba ne bi taj princip prepoznala ni da ih zvekne u glavu.
SUBOTA Jastozi
Od ovotjednih suludih vijesti izdvojit ćemo da su, punih sedamnaest godina (!) od hapšenja, hrvatski sudovi uspjeli privesti kraju posljednji postupak protiv osoba, bivših policajaca, optuženih da su u službi krali gorivo i zamračivali jastoge.
Nakon što je prije dvije godine prvi predmet dovučen do zastare, u drugom predmetu sada je ipak izbjegnut taj scenarij - ali je donesena presuda iz koje je 'ispalo' zapravo sve bitno. Čak su i famozni jastozi također otplovili u zastaru, ostala je samo jedna bijedna uvjetna presuda za krivotvorenje nekakvog zapisnika.
Dakle, dva desetljeća intenzivnog trošenja cijelog niza državnih resursa, kako bi se stalo na kraj ljudima optuženim da su tu istu državu potkradali, svela su se na poniženje cijelog državnog aparata.
Ako to nije za ostavku ministra pravosuđa, ne znamo što jest.
NEDJELJA Marjan
Imamo barem jednu dobru vijest: čini se da se sprema velika sadnja čak 30 tisuća sadnica na Marjanu, teško devastiranom, izranjavanom i namučenom prirodnom silom i, možda još više, ljudskom nebrigom.
Radi se o pothvatu oko kojega, barem se nadamo, neće biti ni šumova u komunikaciji ni disonantnih tonova - dapače, navijamo da se pokrene akcija da se u regeneraciju gradskih pluća uključe i građani, pa barem na simboličnoj razini.
Ako se oko Marjana nećemo složiti i barem minimalno angažirati, čemu se uopće zvati gradom?
