PONEDJELJAK 'Uglednik'
Arhitekt Damir Rako - jedini splitski predstavnik svoje struke koji za vratom nosi pravomoćnu optužnicu za razna kriminalna djela - i ovog tjedna nastavio se producirati i prosipati svoju pamet i savjete, koristeći neuobičajeno obilatu dobrohotnost i susretljivost medija koji, umjesto da spominju kazneni postupak koji se protiv njega vodi, Raku valjda ironično časte epitetom 'ugledni'.
U ovotjednoj akciji poliranja vlastitog imidža gospodin se ukazao u intervjuu jednom tjedniku, gdje je dijagnosticirao da 'poduzetnički lobi na barbarstvu nad Poljudom želi dobro zaraditi', a imao je što kazati i o opciji gradnje novog stadiona kao 'žestokom udaru na hrvatsku kulturnu baštinu'.
Već i činjenica da jedan arhitekt ozbiljno govori o zločestom 'poduzetničkom lobiju' također se doima poprilično ironično, no to je ništa prema ovom konkretnom slučaju u kojemu nam o udaru na baštinu govori čovjek koji je potpisao najveću vizualnu i urbanističku devastaciju kultnih Bačvica, i to tako što je investitoru hotela - barem kako optužnica tvrdi - na kriminalan način omogućio više katova i veću izgrađenost, mašala.
Trudi se Rako, ali trebat će mu puno više od jednog intervjua tjedno za isprati ovu sramotu i umjesto optuženog arhitekta postati cijenjeni stručnjak, zaštitnik prostora i ovlašteni tumač vrijednosti baštine.
UTORAK Arhitekti
Splitski arhitekti, zanimljivo, o slučaju svog kolege Damira Rake ne izjašnjavaju se javno, makar privatno i neslužbeno imaju štošta uza reći. Struka i čist obraz su jedno, a politika nezamjeranja i kolegijalne solidarnosti nešto sasvim drugo.
No tu je zato pitanje Poljuda, odnosno novog stadiona na njegovom mjestu, o kojemu će ama baš svatko imati svoje mišljenje - najčešće poopćeno, naricateljski i s dozom moralne zgranutosti i panike, ili eventualno utopljeno u nerealnu viziju po kojoj je 'zgrada zapravo važnija i od Hajduka, i od emocija, i od potrebe za novim stadionom', pa onda valjda i za životom, kako će nam recimo objasniti Daša Gazde.
Ili će reći da 'rušenja nema, nema rasprave', kako će se izraziti Zrinka Paladino.Čuj to, 'nema rasprave'.
Ovog tjedna na istu temu dobili smo i dozu arhitekta Jerka Rošina, potom Tome Plejića, a onda i cijele plejade njihovih kolega sa nesplitskom adresom i još nesplitskijim pristupom, željnih neciviliziranom plemenu koje ovdje živi objasniti što je dobro i donijeti odluke umjesto njih.
Svašta smo čuli od arhitekata, samo nismo odgovor na tri vrlo konkretna i za njih vrlo relevantna pitanja na temu Poljuda, koja ćemo stoga taksativno navesti:
- Kakav je vaš stav o načinu na koji je posao projektiranja stadiona dobio Boris Magaš, nesumnjivo značajan hrvatski arhitekt, koji bi se po današnjim standardima proglasio skandaloznim jer je na natječaju osvojio tek treću nagradu?
- Kad se već zalažete za zaštitu Magaševa 'prozračnog' djela koje je uspjelo 'udomiti Marjan i Kozjak', kakav je vaš stav o činjenici da je upravo on svojedobno predložio radikalan redizajn Poljuda, gotovo pa sasvim novi stadion u kojemu ne bi bilo mjesta ni za jedno, ni za drugo spomenuto brdo? Za slučaj da je to teško vizualizirati, uz ovaj tekst prilažemo i fotografiju kako je trebalo izgledati.
- Na koncu, jeste li napokon uspjeli isproducirati konkretno, stručno i inženjersko mišljenje o, kako sada stvari stoje, nespornoj činjenici da je današnji Poljud nemoguće rekonstruirati? Ili barem o jednom detalju, recimo o otkriću autora stadionske konstrukcije Ante Mihanovića da na stadionu postoji zamor materijala, te da bi nova krovna konstrukcija - koju treba zamijeniti - po današnjim standardima naprosto bila preteška za beton koji bi je pridržavao?
Lako je palamuditi općenito, u zoni vlastitog komfora, prvoloptaški i uz blaženu distancu od egzaktnih podataka.
SRIJEDA GUP
Kad o prostornom planiranju, urbanističkim politikama i Generalnom urbanističkom planu (GUP) palamudi Željko Kerum, a pogotovo ako se pritom poziva na 'potrebe građana' ili 'interes grada', možemo biti sigurni samo u jedno: treba postupiti potpuno suprotno.
I kada je ovog tjedna on napokon jasno i glasno kazao da neće podržati usvajanje izmjena GUP-a, koje su već godinama u proceduri i oko kojih zapravo nema nikakvog kontroverzi ili disonantnih tonova - izuzev kod nekih prostornih predatora, arhitektonskih varalica i sličnih konjokradica - dobili smo samo još jednu potvrdu da ih treba usvojiti što prije.
Punih osam mjeseci gradonačelnik Tomislav Šuta tvrdi da će učiniti upravo to, samo što će možda kozmetički intervenirati u pokoju sitnicu kako bi ostavio dojam da je 'popravio stvari', no kako je vrijeme prolazilo, tako je bilo evidentnije da ga je Kerum pričepio.
Ovog tjedna čak ga je malo i ponizio: nakon što su iz gradske uprave službeno rekli da 'nema govora o bilo kakvom uvjetovanju ili kočenju GUP-a' od strane HGS-a, sam predsjednik te stranke rekao je upravo suprotno. Njegova kamarila ruku podići neće, pa nek' se Šuta bakće i cjenka s oporbom.
Stanje u splitskom prostoru godinama je katastrofalno i to je baš prošlog tjedna potvrdila i službena analiza, a postojeći GUP svakim danom svoga postojanja urezuje nove, trajne i neizbrisive ožiljke.
Primijetit ćemo da o toj činjenici, dakle o sustavnom devastiranju cijelog jednog grada i sustavnom izbjegavanju da se tu praksu barem pokuša spriječiti izmjenama GUP-a, u pet godina ovog procesa svi splitski arhitekti zajedno nisu izgovorili onoliko riječi, a kamoli artikuliranih stajališta, koliko su u jednom jedinom tjednu ištrapali o Poljudu.
ČETVRTAK Vuk i ovce
'Ako će Šuta prihvatit to što je napravio Žuvela i Puljak neka prihvati, a moja stranka to neće prihvatit', tradicionalno slabo artikuliran - ali opet vrlo jasan - bio je Željko Kerum kada je riječ o izmjenama GUP-a.
Kompletna gradska oporba spremno je prihvatila bačenu rukavicu, pa se izjasnila da će podići ruke za to, pa nam sada slijedi jedan od samo dva moguća scenarija:
Ili će gradonačelnik napokon gurnuti GUP u proceduru i izazvati eskalaciju, što bi neminovno vodilo do raspisivanja izvanrednih izbora.
Ili je, u sklopu aktualnog trpanja partijskim kadrovima svih mogućih gradskih ustanova i tvrtki, s koalicijskim partnerom već postigao prešutni dogovor po kojemu će ovaj zažmiriti na jedno oko kako bi GUP ipak prošao. Odnosno, kako bi Kerum bio sit, a koalicija ostala na broju.
Treće opcije ne vidimo, čak ni Tomislav Šuta - često u paničnom strahu od preuzimanja odgovornosti i donošenja odluke - neće još dugo moći držati najvažniji gradski dokument skriven u dubini ladice svoga (još uvijek) demodiranog i ofucanog radnog stola…
PETAK Istrage
Usred spomenutog trpanja partijskih kadrova u gradske ustanove, u Javnoj ustanovi Sportski objekti - gdje je za šeficu postavljena Kerumova uzdanica koja sada, očekivano, za dvojicu svojih najbližih suradnica namjerava imenovati dva tipa iz istog jata - pojavio se Državni inspektorat koji navodno provjerava ispravnost provedenog natječaja za ravnateljicu.
Radi se dakako o bezvezariji, ispod razine USKOK-a ili barem Državnog odvjetništva na bilo kakvu istragu ne treba se ni osvrtati.
Na drugom kraju grada, u tvrtki 'Žnjan', također traje rošada: umjesto dosadašnjeg direktora koji se ionako nije baš proslavio, a čak i na odlasku lakonski priznaje da ga je na to mjesto 'dovela politika', u skupu fotelju stiže, očekivano, još jedan Kerumov kadar.
Čestitamo svima koji su popušili priču da se jedna od važnijih gradskih tvrtki, zajedno s najskupljim gradskim resursom kojim upravlja, prepušta neobičnoj družini manjeg koalicijskog partnera kako bi, eto, 'razotkrili milijunski kriminal koji se ondje odvijao u doba prošle vlasti'.
Neka bude zabilježeno, još čekamo rezultate istrage u režiji kerumlija…
SUBOTA Širina
Četiri godine nakon navodnog početka radova, skoro godinu dana nakon što su oni kako-tako krenuli i mjesecima nakon što je postalo jasno da je stvar zapela, Hrvatske ceste službeno su raskinule ugovor s Debeljakovim DIV-om oko rekonstrukcije Širine, jednog od najgorih i najzagušenijih cestovnih križanja u Hrvatskoj uopće.
A to znači da će se projekt vrijedan manje od pišljivih dvadeset milijuna eura rastezati još najmanje do idućeg ljeta, odnosno da će - dok se, evo, ulaže još 200 milijuna eura kako bi Novi Vinodolski kao selo ministra Olega Butkovića stiglo još malo brže i bliže prema Rijeci - oni betonski batrljci još barem godinu i kusur stajati na Širini kao govno na kiši.
Čestitamo, treba imati kapaciteta ovako kvalitetno zajebati stvar. Ili naprosto nemati ni briga, ni obzira.
NEDJELJA Nosač
Američki nosač aviona, najnoviji, najveći i najskuplji na svijetu, po treći put u tri godine uplovio je u naš grad. Ipak, s jednom razlikom: zbog ratova koje mahnito pokreće Donald Trump osjeti se neka vrsta nelagode u zraku, a zbog prezira koji američki predsjednik pokazuje prema Europskoj uniji ni oduševljenje pojavom ovog broda nije na neviđenim razinama.
No još uvijek se radi o nama prijateljskoj zemlji, prijateljskim ljudima i prijateljskoj vojsci. Za razliku od njih, drugi - na pamet nam recimo padaju Rusi - bez sumnje stigli bi nam s puno manje stila, obzira i takta, da budemo nježni.
Neka Amera.