Nogometna priča Tome Bašića ostala je na kraju prvenstva u sjeni napada huligana na Juranovića i njega nakon utakmice u Kranjčevićevoj. Mladi veznjak je protiv Zagreba, kluba u kojemu je odrastao, zabio svoj prvijenac za Hajduk, ali taj veliki trenutak ostao je u sjeni ispada u kojemu je ozlijeđen njegov otac. Pričekali smo da vrijeme napravi svoje, da se dojmovi malo slegnu, pa popričali s Bašićem, igračem koji strpljivo čeka kada će za Hajduk odigrati nekoliko utakmica u kontinuitetu. Krenuli smo od početka...
- Rođen sam u Zagrebu 25. studenog 1996. godine, moj prvi klub je Dubrava, ali brzo sam prešao u Kranjčevićevu, tako da sam sve kategorije na velikom terenu odradio u omladinskom pogonu Zagreba - priča Bašić.
Bila je to sjajna Zagrebova generacija, koja je igrala finale prvenstva Hrvatske za pionire protiv Hajduka. Uz Bašića su bili Brodić, Šunjić, Aralica, Krešić... Igralo se na stadionu Dragovoljca, trebala im je pobjeda za prvo mjesto, ali ostalo je 1:1 i Hajduk je postao prvak.
Tadašnji šef škole Zagreba Dražen Madunović opisao ga je u tri riječi: 'Miran, uredan i nasmijan'.Trener Ivo Milić će kasnije napraviti ključan potez za njegovu karijeru i s krilne pozicije ga prebaciti u sredinu.
- Njegov brat blizanac Jakov je u istoj momčadi igrao stopera. Šalili smo se da ćemo, kad jedan bude imao tri žuta, stavljati onoga drugoga na njegovo mjesto. Toma je mogao igrati sve pozicije u veznom redu. Karakteran je momak, za njega imam samo riječi hvale - kazao nam je Milić.
I Madunović i Milić hvale i njegova tatu Jelenka, jer danas kada roditelji znaju biti izuzetno dosadni i naporni, svakako pažnju zaslužuje netko tko im je ostao u sjećanju po kulturnim manirima i načinu kako je odgajao djecu.
Upitali smo Tomu gdje mu je danas brat blizanac...
- Jakov je u Americi, studira i igra nogomet. Bio je u UFC-u na Floridi, a sada je preselio u Boston.
Toma je, pak, kao junior dobio poziv s Poljuda i odmah ga prihvatio...
- Od rođenja navijam za Hajduk, ali nije to sad neka priča koju svi pričaju kad dođu na Poljud. Meni je tata iz Pirovca, rođen je u Šibeniku i Hajduk je uvijek bio klub broj jedan u našoj obitelji. Ni trenutka se nismo dvoumili...
Pamtimo Bašića s priprema kod Tudora, no nije odmah preselio u Split, već je jednu sezonu odradio u na posudbi u drugoligašu Rudešu.
- Odlučili smo da je tako bolje, a paralelno sam završio i srednju školu, smjer kemijski tehničar.
Zapravo je tek prošlog ljeta kod trenera Damira Burića počela njegova prava hajdučka karijera. Krenulo je obećavajuće...
- Na pripremama sam uistinu davao sve od sebe. Nakon toga sam u prvoj utakmici protiv Sillamae Kaleva bio na klupi za rezerve, što sam doživio kao veliko priznanje. Naravno da sam tada očekivao da ću uskoro dobiti i minutažu...
No, nije to išlo tek tako. Toma nije bio u prvom planu, a debitirao je 10. kolovoza 2015., kada je odigrao šest minuta protiv Lokomotive. Sljedeći prvenstveni nastup će upisati tek u zadnjem kolu jeseni, u prosincu, a u međuvremenu je zaigrao protiv Lekenika u Kupu. Njegova realnost je bila Hajduk II...
-Ta Treća liga je bila šansa za dokazivanjem. Ja sam stalno trenirao s prvom momčadi, ali sam igrao utakmice za drugu, te jedva čekao pripreme u Turskoj, kako bih se pokušao nametnuti za ozbiljniju minutažu.
Svo to vrijeme Toma je bio ljubimac sportskog direktora Gorana Vučevića, koji bi u gotovo svakom javnom istupu spomenuo da je on potencijal.
- Ha, ha, rekao je jednom prilikom da mogu biti bolji od Pašalića. Izuzetno me cijeni - otkrio nam je Toma.
A da je uistinu potencijal vidjelo se već u Antalyji, no opet nije uhvatio kontinuitet...
- Zaigrao sam protiv Ferencvarosa, kada sam dobio udarac u koljeno, što me na dva-tri tjedna udaljilo od terena. Izgubio sam priključak, a onda prvu priliku od prve minute dobio u Rijeci...
Pamtimo tu utakmicu s Rujevice, gdje je domaćin u prvom dijelu stvorio niz prilika. Na odmor se, doduše, otišlo sa 0:0, ali dojam nikako nije bio dobar za Hajduk. Burić je na poluvremenu mijenjao upravo Tomu Bašića...
- Ne znam, ispalo je možda kao da sam ja kriv za taj podbačaj. Kako sam tada zamijenjen, tako sam opet dugo čekao novu šansu i dočekao je u zadnjem kolu protiv Zagreba.
U međuvremenu je opet formu održavao nastupima za drugu momčad. Upitali smo ga što misli da su mu jače, a što lošije strane...
- Duga lopta, pas-igra i glava su mi forte, a želim još očvrsnuti u duelu.
Polako smo došli i na ovo zadnje kolo, gdje je nikad mlađi Hajduk ostvario pobjedu po teškom terenu, a on postigao prvijenac...
- Pejić je centrirao, a ja sam osjetio prostor i bacio se onako centarforski. Udario sam loptu pola glavom, pola ramenom, ali ispalo je sjajno. Bio je to za mene veliki trenutak.
O incidentu nakon susreta je već sve rečeno, zanimalo nas je koliko mu je to pokvarilo slavlje...
- Prvih dan, dva, sigurno dosta. Ali, kako vrijeme dalje odmiče, tako se to zaboravlja, a pamti da sam se upisao u strijelce u bijelom dresu.
Evo i jednog podatka, koji nas je iznenadio:
- Još nemam profesionalni ugovor s Hajdukom. Onaj stipendijski mi istječe za godinu dana, mislim da bismo ovih dana trebali sjesti i dogovoriti nastavak suradnje.
Upitali smo ga kako gleda na sljedeću sezonu...
- Znam da ova zadnja prvenstvena utakmica nije mjerilo, ali krajnji rezultat je odraz toga što smo po jako lošem terenu radili jedan za drugog. Bilo bi važno pogoditi s pojačanjima, a onda u Europi možemo nešto napraviti.
Konstatirali smo da je ova momčad ipak lošija od one iz prošlog ljeta...
- Ja najbolje znam kako sam se osjećao u Dugopolju kad je povela Sillamae Kalev. Nitko tada nije mogao očekivati da će se proći tri pretkola, a onda i u prvenstvu u jednom periodu doći do prvog mjesta. Ne zaboravimo i da na proljeće nikad nismo igrali s najjačim sastavom, uvijek je bilo dosta izostanaka. Ja sam optimističan za budućnost, smatram da dosta toga možemo napraviti, a naravno da vidim i sebe u puno jačoj ulozi u momčadi nego je to bilo prije godinu dana - zaključio je Bašić.