'Od ove emisije Hrvatska je u demokraciji!' Rečenica je to kojom je Mate Mišo Kovač 2006. godine započeo gostovanje u jubilarnoj, 400. emisiji 'Nedjeljom u dva'. Bolje rečeno Mišo nije gostovao, on je vodio emisiju. Nakon emitiranja nastala je i fraza koja se i danas često izgovori u prigodnom trenutku: 'Nemaš emisiju, Stankoviću'.
Bio je to početak jednog od najupečatljivijih razgovora u povijesti HRT-ova talk-showa, koji se i danas pamti po Mišinim izjavama, humoru i načinu na koji je razgovarao s voditeljem Aleksandrom Stankovićem.
Dvadeset godina poslije ta je emisija gotovo postala dijelom opće kulture. Mišini obožavatelji gledali su je više puta, a neke njegove izjave odavno su prerasle televizijski trenutak, napustile studio i postale prepoznatljive fraze koje Dalmatinci i danas rado ponavljaju kad se ukaže prilika.
A govorio je o gotovo svemu. O smrti sina Edija, pokušaju samoubojstva, svojoj nevjerojatnoj glazbenoj karijeri, kolegama, politici i publici koja ga je desetljećima pratila. Nije birao riječi ni pokušavao ublažiti svoje stavove, a Stankoviću je odmah dao do znanja zašto je uopće pristao doći.
'U 16 godina slobodne Hrvatske Miši Kovaču nitko nije dao emisiju uživo. Od ovog trenutka u Hrvatskoj nastaje demokracija. Dosad je bilo samo ukidanje verbalnog delikta. Od ove emisije je Hrvatska u demokraciji', poručio je, objašnjavajući da je na gostovanje pristao upravo zato što se razgovor emitirao uživo, bez mogućnosti naknadnog izrezivanja njegovih odgovora.
U svom je stilu komentirao i promjene u društvu, pa je tako usput prokomentirao: 'Više nije nitko krojač, sad su svi stilisti.'
Nije imao ništa manje zanimljive stavove ni o domaćoj i svjetskoj glazbenoj sceni. Prisjećajući se koncerata na kojima je bio, spomenuo je nastup Elvisa Presleyja u Madison Square Gardenu.
'Treći je bio Elvis Presley na Madison Square Gardenu 1974. Kada je on otpjevao taj 'My Way', onda se pjesma, Stankoviću, spojila s nebom!'
Kada ga je Stanković upitao za mišljenje o Gibonniju, uslijedio je Mišin odgovor nakon kojeg je za Stankovića bilo izazovno ostati ozbiljan: 'Je li on pjeva 'Cesaricu'?'
Nije štedio ni druge kolege. Govoreći o 'pečenju' CD-ova, ustvrdio je da takva praksa odgovara 'samo urbanoj glazbi koju nitko ne sluša'.
'I stvaraju se Rundeci, Urbani, Lukiji...', nabrajao je Mišo, a Stanković ga je u jednom trenutku upitao postoji li uopće netko od glazbenika koga cijeni.
'Ima. Karan. Samo on. On je jedini pjevač. Nema dušu, nema karizmu, ne izgleda nešto specijalno, ali najbolje pjeva', odgovorio je.
Među brojnim izjavama koje su obilježile emisiju bila je i ona kojom je Mišo objasnio što za njega znači glazba.
'Glazba nije trčanje na sto metara. Je l' ti jasno? Glazba je emocija.'
A emocija nije nedostajalo u tom gostovanju. Od bolnih i potresnih prisjećanja do duhovitih opaski, prkosa i odgovora koje Stanković teško da je mogao očekivati. Iskusni voditelj godinama poslije govorio je koliko mu se taj razgovor urezao u pamćenje.
Zato se jubilarna 400. emisija 'Nedjeljom u dva' i danas gleda i prepričava. Mišo je u njoj bio upravo onakav kakvog ga publika pamti: karizmatičan, duhovit, brutalno iskren, samouvjeren i bez imalo lažne skromnosti. Nije imao problem za sebe reći da je jedan od najvećih.
Zato što je to istina.
