Ponukan brojnim osvrtima i stavovima vezanim za stadion Poljud, prof. emeritus Jure Radnić napravio je preliminarno mišljenje samo o postojećem stanju i sigurnosti njegove nosive konstrukcije:
'Možda nekome bude korisno. Unaprijed se ispričavam prosječnom čitatelju jer je u dijelu teksta trebalo koristiti stručna obrazloženja, koja nekima možda mogu biti zanimljiva.
Prije svega, treba uvažiti činjenicu da je predmetni objekt star gotovo 50 godina i da njegova nosiva konstrukcija, prema dostupnim informacijama, do sada nije bila održavana. Prema mojem projektu, prije 30-ak godina racionalno je sanirana/ojačana rasponska konstrukcija samo nekoliko prilaznih mostova koji su imali prekomjerne progibe. Prema sadašnjim uzancama pri projektiranju važnih javnih objekata, osim procjene koštanja njihove izgradnje, potrebno je procijeniti i specificirati ukupne troškove njihova održavanja u periodu projektnog vijeka uporabe. Oni bi u pravilu trebali iznositi prosječno najmanje 40-50% cijene izgradnje objekta. Ako se procijeni realna vrijednost stadiona kao nove građevine, može se zaključiti da bi troškovi njegovog sveobuhvatnog održavanja do sada trebali iznositi vjerojatno preko 100 milijuna eura (preračunato na današnje cijene).
Stadion Poljud je jedinstvena inovativna i kreativna građevina, koja se skladno uklopila u svoj iznimni ambijent. Jedan je od simbola Splita i visoko cijenjen u svijetu. Njegova nosiva konstrukcija je također originalna, smiona i složena. Ona se globalno može podijeliti na: (i) armiranobetonsku (primarna konstrukcija su prostorni armiranobetonski okviri i obodni prednapeti 'prsten'/kabeli, a sekundarna nosači tribina i drugi elementi) i (ii) čeličnu (primarna konstrukcija je prostorna krovna rešetka, a sekundarna ostali elementi i pokrov), koja je povezana/spregnuta s armiranobetonskom konstrukcijom. Preliminarnim uvidom u dostupne dijelove konstrukcije objekta (kao gledatelj i prolaznik), ustanovljeno je niže navedeno. Nisam upoznat s rezultatima i pouzdanosti dosadašnjih istražnih radova.
Primarna nosiva betonska konstrukcija (prostorni okviri) je robusna, velikih dimenzija poprečnih presjeka i vizualno moćna. Ima na vanjskim čelima konzola okvira (lokacije oslonaca krovne rešetke) lokalna oštećenja u vidu korozije spona i lokalne armature te mjestimično odbijanje zaštitnog sloja betona, što za sada malo utječe na njenu izvornu mehaničku otpornost i sigurnost. Uzrok korozije su vrlo mali zaštitni slojevi betona do armature te mjestimično utjecaj procjeđivanja vode na tim mjestima. Nisu uočeni tragovi korozije glavne vlačne armature okvira, kao ni pojava pukotina u vlačnim zonama betona, te ljuštenje/drobljenje betona u tlačnim zonama. To je važan pokazatelj sadašnjeg stanja naprezanja i sigurnosti konstrukcije. Ovo također indirektno pokazuje da je sila u prednapetim kabelima ('prstenu'), koji su izuzetno važan konstrukcijski element, približno zadržala izvornu veličinu. U suprotnom, zbog prekomjernog pada sile u kabelima, vjerojatno bi se pojavile pukotine u vlačnim zonama betona uz oslonce vrlo dugih konzola okvira. Prethodno navedeno je pouzdani pokazatelj da je primarna nosiva betonska konstrukcija još uvijek pouzdana i da je približno zadržala svoju izvornu sigurnost i mehaničku otpornost. Tanki nosači po vanjskom obodu konzolnih nosača okvira imaju mjestimično izraženu koroziju spona zbog vrlo malog zaštitnog sloja betona (do svega 5 mm) i procjeđivanja vode. Glavna uzdužna armatura nosača vjerojatno nije korodirala.
U nosačima nisu primijećene pukotine ni degradacija tlačnog betona. Montažni nosači tribina imaju na više lokacija izraženu koroziju poprečne armature i mjestimično koroziju uzdužne vlačne armature, s otpadanjem zaštitnog sloja betona. To je također posljedica tankog presjeka, vrlo malih zaštitnih slojeva betona i prodora vode. Korozija armature prethodno navedenih betonskih konstrukcija, koja je za sada lokalnog karaktera i malo utječe na smanjenje njihove izvorne sigurnosti, je očekivana zbog malog zaštitnog sloja betona, agresivnosti morskog okoliša i značajne starosti objekta.
Prostorna čelična krovna rešetka je sustava Mero. Tlocrtne je površine približno 20 000 m2 i mase približno 688 tona. Vrlo je lagana, približno 34 kg/m2 tlocrta. Formirana je od vruće pocinčanih cijevnih štapova, šupljih čvornih kugli i spojnog sustava s vijkom između njih. Rešetka ima potpuno dotrajalu antikorozivnu zaštitu. Intenzitet/dubina korozije nije poznata. Korozija je najviše zahvatila čelične kugle u spojevima štapova te rubne dijelove štapova s priključkom na kugle. Pukotine u cijevnim dijelovima dostupnih štapova rešetke nisu primijećene, kao ni izvijanje/deformiranje štapova. Postoji mogućnost pojave pukotina u vijcima, zbog utjecaja korozije te mogućeg lokalnog savijanja toga tankog dijela štapa. Naime, treba imati na umu da kuglasti spoj štapova ne osigurava idealan zglob bez pojave momenata savijanja u priključku, te da korozijom smanjeni poprečni presjek na tom dijelu može imati ekscentrično težište u odnosu na os štapa. Taj dio štapa je nepovoljan za zamor, te općenito za naprezanja zbog savijanja, jer je vanjska ploha vijka zarezana. Već pri navijanju štapa u kuglu kod izvedbe dolazi do oštećenja prethodne antikorozivne zaštite, što ubrzava daljnju koroziju.
Moguće netočnosti u izvedbi također mogu izazvati momente savijanja i dodatna naprezanja na tom dijelu štapa, odnosno njegovu manju nosivost. Unutar šupljih presjeka javlja se kondenzacija i može ući voda, što pojačava koroziju. Vijci moraju biti prednapeti/pritegnuti na potrebnu silu. Ako to nije tako, već su labavi, može lako doći do njihovog pucanja zbog savijanja, pojačane korozije i utjecaja zamora. Navodno je bilo prekinuto nekoliko vijaka, koji su zamijenjeni novim. Stanje na spoju štapova s kuglom smatra se najvećom nepoznanicom i mogućim uzrokom vjerojatnog smanjenja početne sigurnosti krovne rešetke. Sekundarna čelična konstrukcija iznad rešetke i na čitavom stadionu ima izražene tragove korozije, čija je dubina nepoznata.
Postojeće stanje čelične konstrukcije je očekivano s obzirom na to da nije održavana blizu 50 godina. Antikorozivna zaštita čelika trebala je biti adekvatno obnavljana barem svakih 20-ak godina. Kako je čelična konstrukcija izdržala sva dosadašnja opterećenja bez većih oštećenja i gubitka stabilnosti, uključujući nedavni olujni vjetar, može se zaključiti da ista još uvijek ima značajne rezerve nosivosti i sigurnosti, koje treba računski provjeriti nakon provedbe detaljnih istražnih radova. Opterećenje vjetra na krov rešetke bilo je u nedavnoj oluji vjerojatno značajno veće od projektnog opterećenja, s vjerojatno izraženijim sisanjem. Sekundarna pokrovna konstrukcija iz pleksiglasa ili lexana (meni nepoznato) ima vijek uporabe najviše 15-20 godina jer takvi materijala tijekom vremena gube elastičnost i čvrstoću zbog starenja. S toga je očekivano da je pri nedavnom olujnom vjetru došlo do djelomičnog urušavanja pokrova.
Za donošenje pouzdanih zaključaka o sadašnjoj nosivosti, pouzdanosti i sigurnosti konstrukcije stadiona, potrebno je najprije izvršiti detaljan pregled svih njegovih konstruktivnih elemenata, te potom kvalitetno obaviti potrebne istražne radove. Nakon dobivenih rezultata i njihove analize, po potrebi izraditi pouzdan proračun konstrukcija. Ako se on vrši s opterećenjima prema važećim propisima to nema svrhu, jer je konstrukcija računata s manjim opterećenjima prema tada važećim propisima. Proračun treba provesti prema tadašnjim propisima, s možebitno novim parametrima materijala i drugim promjenama na konstrukciji.
Detaljan pregled objekta trebaju obaviti samo renomirani stručnjaci s velikim iskustvom u projektiranju, proračunu i izvedbi takvih ili sličnih građevina, te po mogućnosti s relevantnim znanstvenim referencama iz područja ponašanja i modeliranja materijala i konstrukcija. Oni trebaju izraditi plan i opseg potrebnih istražnih radova (ne oni koji slabo poznaju složenu problematiku konstrukcija), koji moraju biti usmjereni na primarne konstrukcije i područja s najvećim oštećenjima i naprezanjima. Nažalost, često se u ocjeni postojećeg stanja fokusiraju i dramatiziraju lokalna oštećenja manje važnih konstrukcijskih elemenata i ne sagledava bitnost konstrukcije.
Vezano za stvarni utjecaj zamora materijala uslijed cikličkog opterećenja na sigurnost stadiona, koji se često navodi u medijima, korisno je prvo navesti glavna relevantna opterećenja ovog objekta. Dominantno opterećenje glavne nosive betonske konstrukcije je ukupno stalno opterećenje, prednaprezanje obodnim kabelima i pokretno/korisno opterećenje na tribinama, te manjim dijelom opterećenje vjetra (uključujući vjetar s krovne konstrukcije), temperaturne promjene i reološke osobine betona (skupljanje i puzanje).
Dominantno opterećenje krovne konstrukcije je vjetar, te manjim dijelom stalno opterećenje i temperaturne promjene. Krovna rešetka ima manja dodatna naprezanja zbog sprege s betonskom konstrukcijom uslijed pomaka njenih oslonaca (konzola betonskog okvira). Najveći utjecaj zamora u realnim građevinama je primjerice kod koso ovješenih ili visećih mostova, gdje rasponska konstrukcija ima relativno malo stalno opterećenje u odnosu na moguće vrlo veliko učestalo cikličko prometno opterećenje. Drugi primjer su visoki stupovi vjetroelektrana, osobito s čeličnim stupom, gdje su naprezanja uslijed jakog cikličkog vjetra značajno veća nego naprezanja zbog stalnog opterećenja. Takvi se objekti danas nužno proračunavaju na utjecaj zamora.
Nije poznato da li je u izvornom projektu stadiona konstrukcija računata na zamor materijala (vjerojatno nije jer to tada nije bila praksa).
Značajno smanjenje čvrstoće betona i čelika zbog zamora javlja se pri velikom broju ciklusa/učestalosti promjenjivih opterećenja i rasterećenja konstrukcije (približno iznad 2 milijuna nepovoljnih ciklusa) i visokom razinom naprezanja. Pri tome mora biti velika razlika između najvećeg ukupnog naprezanja pri cikličkom opterećenju (gornja razina, blizu uporabne proračunske nosivosti za mirno opterećenje) i najmanjeg naprezanja (donja razina, blizu naprezanju zbog stalnog terete i drugih stalnih djelovanja) u promatranom elementu konstrukcije.
Ovo vrijedi za sva gradiva, kao i za naše živo tkivo. Naime, za utjecaj razlike između maksimalnog i minimalnog naprezanja pri ponavljanom opterećenju na naš zamor, ilustrativan primjer je način izvođenja sklekova. Da bi došlo do značajnog utjecaja zamora na čvrstoću betona i čelika, gornja granica ukupnih naprezanja pri učestalom cikličkom opterećenju treba biti približno iznad 40% njihove čvrstoće. Najveća proračunska naprezanja betona i čelika u uporabi (za relevantne kombinacije svih vjerojatnih opterećenja), koja se javljaju samo u malom dijelu nosive konstrukcije i samo rijetko, ne prelaze polovinu njihove čvrstoće.
Kod konstrukcije stadiona izložene cikličkom opterećenju postoji značajno naprezanje od stalnih opterećenja i djelovanja, što smanjuje zamor, pri čemu je ono veće kod betonskog okvira nego kod čelične rešetke. Učestalost i intenzitet naprezanja zbog cikličkog opterećenja kod betonske konstrukcije (gledatelji na tribinama) su manji nego kod čelične krovne rešetke (vjetar).
Učestalost maksimalnog cikličkog opterećenja od gledatelja može se pouzdanije procijeniti (vjerojatno ne prelazi 2 milijuna ciklusa), nego učestalost maksimalnog cikličnog naprezanja vjetra na krovnu rešetku. Eventualni utjecaj zamora javlja se samo u malom dijelu konstrukcije s visokim ukupnim naprezanjima i visokim naprezanjima zbog samo cikličkog opterećenja.
Nije poznato s kolikim je opterećenjem i kakvom distribucijom vjetra računata konstrukcija krovne rešetke. Ona je vjerojatno izložena s prosječno umjerenim silama vjetra na predmetnoj lokaciji (u stvarnosti, velike su razlike u silama vjetra na pojedine dijelove krovne rešetke). Naime, rešetka je 'utopljena' unutar betonske konstrukcije i relativno je nisko iznad terena. Dobro je zaštićena s vanjske strane betonskom konstrukcijom i bočnom pregradom. Tanka je i deformabilna/elastična, što smanjuje sile vjetra. Utjecaj sisanja vjetra je vjerojatno veći nego njegovo tlačno djelovanje. Najjači vjetar je u smjeru sjever-jug, gdje je stadion otvoreniji, ali vjerojatno manje utjecajan nego vjetrovi koji pušu pod većim ili manji kutom u odnosu na taj smjer. Utjecaj zamora na rešetku pri usisu vjetra je smanjen zbog povoljnih gravitacijskih sila uslijed stalnog opterećenja krova. Sile vjetra bi se dodatno smanjile kada bi pokrov bio manje naboran (s plićim lukovima pokrovnih elemenata ili najbolje ravan, bez povećanja postojeće težine).
Postojeća eksperimentalna znanstvena istraživanjima utjecaja zamora na čvrstoću materijala provode se samo na jednostavnim malim uzorcima s pravilnim harmonijskim cikličkim opterećenjem i rasterećenjem konstantnog intenziteta, gdje se prati jednoosno stanje naprezanja i deformacija pri tlaku, vlaku ili savijanju. U realnoj konstrukciji/objektu stanje je drugačije (promjena cikličkog opterećenja nije vremenski pravilna i različitog je intenziteta), te vjerojatno povoljnije. Za precizniju procjenu/proračun utjecaja zamora u svakoj točki konstrukcije trebalo bi u njoj poznavati povijest naprezanja kroz sve proteklo vrijeme nakon njene izgradnje, što nije moguće. Utjecaj zamora danas pokušavaju obuhvatiti suvremeni propisi, što je još uvijek simplifikacija stvarnosti i vjerojatno na strani veće sigurnosti. Vrlo su nepouzdani i često pogrešni rezultati za utjecaj zamora na beton i čelik koje daje umjetna inteligencija, jer se temelje i na bazama brojnih neadekvatnih/netočnih rezultata istraživanja.
Prema sadašnjim spoznajama, procjenjuje se da je stvarni utjecaj zamora na betonsku konstrukciju stadiona malen, a na čeličnu krovnu konstrukciju nešto veći. Detaljan pregled konstrukcije, provedba adekvatnih/vjerodostojnih istražnih radova i pouzdanije analize mogu korigirati prethodno navedenu procjenu. Utjecaj zamora na vlačnu armaturu u betonu je manji nego na beton jer su proračunska vlačna naprezanja u njoj u stvarnosti značajno manja zbog utjecaja skupljanja betona, što se redovito ne uzima u proračunima. Stvarni utjecaj zamora, koji je različit u svakom dijelu konstrukcije, nije moguće točno utvrditi/proračunati.
Ponovno se navodi važna činjenica da je konstrukcija stadiona u kontinuiranoj uporabi skoro 50 godina, bez ikakvog održavanja, izdržala sva opterećenja bez kolapsa ili najave otkazivanja nosivosti (prekomjerni progibi, široke vlačne pukotine i drobljenje betona u tlaku, otkazivanje štapova rešetke i sl.). Sadašnja preliminarna procjena je da postojeća primarna armiranobetonska konstrukcija još uvijek ima mehaničku otpornost i sigurnost koja je bliska izvornoj, dok je za čeličnu krovnu konstrukciju ona nešto manja. Preciznija i pouzdanija ocjena bila bi moguća nakon detaljnog pregleda konstrukcije te provedbe i analize rezultata adekvatnih istražnih radova.
Problematiku konačne procjene i ocjene postojećeg stanja i stvarne sigurnosti konstrukcije stadiona treba analizirati i sveukupno valorizirati više s aspekta globalne inženjerske prosudbe i iskustva, a manje s teorijsko proračunskog aspekta (osobito ako se proračun temelji na nevjerodostojnim parametrima materijala, te veličinama i kombinacijama opterećenja). Svaki proračun, uključujući najsloženiji s nelinearnim modelima materijala i geometrije, još uvijek je samo aproksimacija stvarnog ponašanja konstrukcije, a pogotovo ako je ona složena. Stoga se rezultati proračuna ne smiju bezuvjetno prihvaćati bez kritične inženjerske prosudbe. Rezultatima proračuna najviše i često bezrezervno vjeruju oni koji ne poznaju dovoljno cjelokupnu problematiku konstrukcija i nisu svjesni svih nemogućnosti numeričke simulacije koji njenog stvarnog ponašanja, a manje oni koji vladaju predmetnom problematikom i koji su svjesni svih proračunskih pretpostavki i mogućnosti korištenog računalnog programa.
Postojeća čvrstoća i veza naprezanje-deformacija za beton i konstrukcijski čelik može se utvrditi na manjem broju izvađenih uzoraka iz konstrukcije, na mjerodavnim mjestima, pazeći da se ne ugrozi/smanji njena postojeća sigurnost. Oni će u sebi očuvati utjecaj eventualne promjene parametara čvrstoće i deformacija nastalih tijekom proteklog vremena nakon izgradnje objekta. Usporedbom s poznatom vezom naprezanje-deformacija i čvrstoćom gradiva u izvedbi, mogu se izvući važni zaključci o eventualnoj degradaciji kvalitete materijala tijekom vremena zbog raznih utjecaja (uključujući i zamor). Prethodno je korisno na uzorke čelika ugraditi elektrootporne trake za mjerenje deformacija, pomoću kojih se može utvrditi veličina postojećeg naprezanja u dijelu elementa iz kojeg je uzorak izvađen. Međutim, pitanje je koliko takvi rezultati reprezentiraju čitavu konstrukciju. Korisno je znati da beton u stvarnoj konstrukciji, ako je ispravno ugrađen, ima veću jednoosnu čvrstoću nego dobivenu na probnom uzorku zbog djelomično spriječene bočne deformacije (bočnog tlaka) kojeg izaziva poprečna armatura (spone/vilice u gredama i osobito u stupovima). Ključno je da beton ima potrebnu tlačnu čvrstoću tamo gdje su najveća tlačna naprezanja u elementu, dok na mjestima manjih naprezanja može proporcionalno imati i manju čvrstoću. Ovo je važno kod provedbe istražnih radova, gdje se rezultati ispitivanja elemenata trebaju razdvajati (ne uprosječivati). Za prosječnog čitatelja može biti korisno navesti da se u proračunima ne računa s vlačnom čvrstoćom betona, koja je približno 10 puta manja od tlačne, već se vlačna naprezanja preuzimaju armaturom.
Ako se stadion planira i dalje koristiti, potrebna je hitna kvalitetna sanacija njegove cjelokupne nosive konstrukcije prema pravilima struke. Sanacija betonske konstrukcije je uobičajena, dok je sanacija krovne rešetke zahtjevnija. U nužnom radikalnom pristupu, ako se to pokaže isplativim, rešetka se može demontirati, adekvatno sanirati i ponovno montirati. Radove treba povjeriti specijaliziranoj tvrtki koja ima veliko iskustvo na sanaciji takvih ili sličnih objekata. Nakon uspješno provedene sanacije, cjelokupna nosiva konstrukcija imala bi mehaničku otpornost i sigurnost vrlo blisku onoj s kojom je projektirana i izvedena. Ojačanje postojeće konstrukcije ovog objekta, uključujući i protupotresno, prema važećim propisima nije potrebno. Postoji ogroman broj davno izvedenih objekata koji nisu računati prema postojećim propisima (vjerojatno ih ima puno više nego onih koji su računati po trenutačno važećim propisima), a još uvijek zadovoljavaju sve uporabne zahtjeve uz dostatnu/prihvatljivu sigurnost. Svi propisi za građenje su uvijek privremeni. S razvojem bogatijeg društva, logična je potreba za sigurnijom gradnjom. Stoga se vrlo brzo mogu očekivati novi rigorozniji propisi koji zahtijevaju još veću sigurnost građevina.
Konstrukcija stadiona ne zadovoljava kriterije potresne otpornosti i sigurnosti prema važećim propisima, što nije zapreka za zakonitu uporabu objekta. Ako se želi povećati njegova protupotresna otpornost, to se može lako postići u sklopu sanacije ili rekonstrukcije. Smatram da stadion u postojećem stanju ima visoku protupotresnu otpornost. Objekt je prilično nizak, ima deformabilnu nosivu konstrukciju i relativno malu masu, što rezultira generiranjem manjih inercijalnih sila pri potresu. Za krovnu rešetku mjerodavnije opterećenje je vjetar, a ne potres, jer ima malu težinu i veliku deformabilnost.
Ne uzimajući u obzir arhitektonsku i ostalu ukupnu vrijednost i važnost stadiona, njegovo uklanjanje/rušenje ne bi bilo ekonomski opravdano jer bi koštalo desetke milijuna eura. Uz ta i manja dodatna ulaganja, objekt se može kvalitetno sanirati i produžiti njegov vijek uporabe za idućih 50 godina, uz nužno ispravno daljnje održavanje. Ako se planira rekonstrukcija objekta u cilju njegove prilagodbe novim zahtjevima i potrebama, što se podržava, opseg potrebne sanacije postojeće konstrukcije ostao bi isti. Pri sanaciji ili rekonstrukciji objekta, potrebno je uključiti prilazne mostove i potporne zidove.
Na čitavom objektu treba adekvatno riješiti problematiku hidroizolacije i odvodnje, koje su sada neadekvatne i uzročnik mnogih oštećenja i nedostataka konstrukcija', stoji u preliminatnom mišljenju Jure Radnića, prof. emeritus.
