Kruzeri su nekoliko posljednjih dana u centru pozornosti, a o svjetlima pozornice i životu na kruzerima, odlično zna 24-godišnja Dora Pletikosa. Ova talentirana djevojka već je odavno osvojila društvene mreže profilom doranakruzeru, neovisno je li riječ o videima zadivljujućih reinterpretacija poznatih pjesama ili videima nesvakidašnjeg života i posla na kruzeru gdje je radila nastupajući kao performerica.
Sve je počelo nakon završene srednje glazbene škole i gimnazije u Zagrebu nakon kojih se preselila u London. Ondje je upisala studij Professional Dance and Musical Theatre na poznatom Bird Collegeu, a jednom kad je uspješno završila studij i počela dobivati prve velike uloge, odlučila je 'zaploviti nekim drugim vodama', i to u prenesenom, ali i doslovnom značenju. Tako se preselila na kruzer Symphony of the Seas gdje je dobila naslovnu ulogu u prestižnem brodvejskom mjuziklu 'Hairspray'. Od tada je živjela i radila na više kruzera, no jedno je ostalo - neosporivi talent, pa i sada kad je odlučila 'uploviti u neku mirniju luku' vrativši se u Zagreb gdje se sprema za nove pothvate.
Zato smo je odlučili pitati više o životu ispod palube, iskustvu nastupanja usred oceana na nemirom moru, zdravstvenim i sigurnosnim protokolima, neraskidivim prijateljstvima, najdražim lukama i državama. Saznali smo i što se dogodi kada s izleta zakaniš na brod koji isplovljava.
Vratimo se na početak priče. Zašto baš rad na kruzeru?
- Rad na kruzeru spojio je dvije stvari koje sam oduvijek voljela: scenu i putovanja. Tijekom studija mjuzikla u Londonu kruzeri su se stalno spominjali kao jedan od najboljih prvih koraka za performere nakon fakulteta jer nude ozbiljne produkcije, profesionalne uvjete i priliku da nastupaš skoro svaki dan. Meni je to zvučalo kao ostvarenje sna. Željela sam iskustvo koje će me istovremeno profesionalno gurati naprijed i izbaciti iz zone komfora. Nisam htjela ‘sigurnu’ verziju života.
Sjećate li se reakcije Vaših kad ste im otkrili svoje planove?
- Moji su roditelji glazbenici pa su razumjeli koliko mi to znači. Naravno da je postojao strah jer ipak odlaziš na drugi kraj svijeta na skoro godinu dana, ali najviše od svega bili su ponosni. Mislim da su znali da bih uvijek žalila da nisam probala.
Što Vas je najviše iznenadilo prvih tjedan dana rada na brodu? Jeste li znali što očekivati ili ste se prepustili trenutku?
- Najviše me iznenadilo koliko je sve intenzivno. Brod je doslovno mali grad koji nikad ne spava. U jednom trenutku si na probi, sat kasnije jedeš s ljudima iz deset različitih država, a navečer nastupaš pred tisućama ljudi usred oceana. Znala sam okvirno što očekivati, ali dok to ne doživiš, teško je razumjeti taj ritam života.
U kratkom roku zainteresirali ste pratitelje na mrežama snimanjem svojeg načina života. Je li to bila spontana odluka ili nešto što se dugo kuhalo?
- Iskreno, spontano. Počela sam snimati jer sam shvatila koliko ljudi ne zna i koliko ih zanima kako izgleda život posade na kruzeru. Ni ja sama prije toga nisam znala što se događa 'iza kulisa', a onda su ljudi počeli reagirati na tu iskrenost i perspektivu života iza pozornice. Mislim da publiku najviše privuče to što ne pokazujem samo glamur pozornice nego i stvaran život iza nje!
Kako izgleda jedan tipičan dan performerice na kruzeru?
- Nema baš 'tipičnog' dana - i to je možda najluđi dio. Ako smo u luci, jutro često provedem istražujući grad. Ako smo na moru, onda su tu probe, teretana, snimanje sadržaja ili pripreme za show. Navečer nastupamo u kazalištu. Nekad imamo jednu predstavu, nekad dvije. I onda nakon svega doslovno završiš na palubi usred oceana u ponoć i pitaš se kako je ovo postao tvoj život!
Razlikuje li se priprema za nastup kada si usred oceana od one u klasičnom kazalištu?
- Definitivno. Na brodu moraš biti puno fleksibilniji. More nije uvijek mirno, tijelo je umornije zbog konstantnog kretanja, a raspored zna biti kaotičan. Međutim publika to nikad ne smije osjetiti. Bez obzira na valove ili umor, zastor se digne i ti moraš biti 100% prisutna.
Koja Vam je uloga ili predstava bila omiljena?
- Penny Pingleton u mjuziklu 'Hairspray' zauvijek će mi biti posebna jer mi je to bila jedna od prvih velikih profesionalnih uloga nakon fakulteta. Taj show ima nevjerojatnu energiju i humor, a publika ga obožava. Druga najdraža bila mi je uloga Annette u ikoničnom mjuziklu po filmu iz 70-ih 'Saturday Night Fever' s poznatim plesanjem Johna Travolte i pjesmom 'Stayin alive'. Zaista je poseban osjećaj igrati Broadway produkciju usred oceana.
Nevere na otvorenom moru su česte. Jeste li ikad nešto slično doživjeli za vrijeme nastupa?
- Jesam. Na manjem brodu znalo se dogoditi da se predstava mora otkazati zbog jakih valova jer sigurnost uvijek dolazi prva. Ponekad tijekom nastupa doslovno osjetiš kako ti se pozornica lagano miče pod nogama, što je iskustvo koje kazalište na kopnu sigurno nema!
Pamtite li neku anegdotu ili najkaotičniji trenutak iza kulisa prije nastupa?
- Jednom smo kasnili s izleta na Jamajci i doslovno nas je policija eskortirala kroz promet da stignemo na brod prije isplovljavanja! Mislim da nikad u životu nisam brže trčala prema luci.
Što je bilo teže: fizički tempo, emocionalna izolacija ili stalna putovanja?
- Emocionalni dio. Fizički se tijelo navikne, ali činjenica da si daleko od obitelji i da nemaš pravi osjećaj 'doma' zna biti teška. Pogotovo ti bude teško kad propustiš rođendane, blagdane ili jednostavne male trenutke s ljudima koje voliš.
Postoje li neki protokoli kojih se zaposlenici moraju strogo držati?
- Da, pravila su vrlo stroga i sigurnost je prioritet. Redoviti drillovi, inspekcije kabina, dress code, pravila ponašanja u prostorima za goste… Brod funkcionira gotovo kao mali sustav za sebe i svi moraju poštovati pravila kako bi sve funkcioniralo sigurno i organizirano.
Je li Vas ikad bilo strah nečega, tipa pirata ploveći u nekim zemljama ili vremenskih nepogoda?
- Iskreno, vremenske nepogode više nego pirati. Kad si usred oceana i osjetiš koliko je priroda zapravo moćna, dobiješ totalno novo poštovanje prema moru. Zato kruzerske kompanije imaju ozbiljne sigurnosne protokole i kapetani uvijek pokušavaju izbjeći opasne rute i nevremena. Pirati su mi uživo nasreću zasad bili samo legenda!
Kako su izgledali Vaši slobodni dani u nekoj zemlji? Koliko država ste posjetili živeći i radeći na kruzeru?
- Slobodni dani bili su najbolji dio cijelog iskustva. Znalo se dogoditi da u jednom tjednu budem u tri različite države. Posjetila sam UAE, Oman, Indiju, Australiju, Brazil, Karibe… Ne mogu ih ni izbrojati. Kad god mogu, trudila sam se izaći iz luke i barem malo osjetiti grad!
Jeste li imali omiljenu luku u koju ste se uvijek veselili vratiti?
- Singapur me potpuno očarao. Ima nešto futurističko u tom gradu, ali istovremeno djeluje mirno i organizirano. I San Juan u Portoriku mi je uvijek imao posebnu energiju kojoj sam se veselila vratiti.
Kako ste doživljavali te kratke boravke u različitim državama?
- Ponekad kao brzi prolazak, ali upravo zbog toga naučiš maksimalno iskoristiti nekoliko sati koje imaš. Mislim da me taj način života naučio da budem prisutna i da stvarno upijam trenutke.
Postoji li jedan trenutak s nekog putovanja koji Vam je i danas najživlji u sjećanju?
- Jedan od najposebnijih trenutaka bio je završni aplauz nakon posljednje predstave na kraju dugog ugovora. Taj osjećaj zajedništva, umora i ponosa teško je opisati. Tada stvarno shvatiš koliko si toga prošla i koliko si narasla kao osoba.
Je li Vas ikada neka destinacija izrazito pozitivno ili negativno iznenadila?
- Indija me možda najviše šokirala, ali u pozitivnom smislu. Toliko drugačija kultura, energija i kaos, ali istovremeno nevjerojatno iskustvo koje ti proširi perspektivu.
Zaželite li se ikada nekog specijaliteta iz neke zemlje ili svoje rutine koju ste imali u već posjećenim lukama?
- Volim otići potražiti matcha latte iako je to u puno luka bio izazov! Isto tako želim u svakoj pojedinoj luci probati neki lokalni specijalitet. Obožavam sushi tako da mi je Singapur opet ostao u sjećanju. Puno puta sam se vraćala otoku Cococay na Bahamima te volim svoj dio plaže koji tamo uvijek zauzmem!
U kontekstu aktualne situacije s virusima i zdravstvenim mjerama na kruzerima, kako izgleda svakodnevica posade?
- Higijena i zdravstvene procedure na kruzerima su jako stroge. Redovite dezinfekcije, kontrole, pravila pranja ruku i izolacije, ako je potrebno, dio su svakodnevice. Nakon pandemije sve se još dodatno pooštrilo, no općenito, kruzeri su jako čisto okruženje.
Kako izgleda prijateljstvo kad 6 mjeseci živiš s istim ljudima 24/7?
- Vrlo intenzivno. Ljudi na brodu postanu ti druga obitelj jer zajedno prolazite sve; stres, umor, sreću, nastupe, putovanja. Neka od tih prijateljstava ostala su mi i danas među najvažnijima u životu!
Jeste li ikad poželjeli odustati usred ugovora?
- Naravno. Mislim da svatko u nekom trenutku dođe do granice, ali upravo tada shvatiš koliko si mentalno jak. Mene je držao osjećaj da živim ono za što sam godinama radila. Na kraju ugovora ti bude takav osjećaj ispunjenosti do kojeg sam znala da ću doći i rado se sjećati na dobre trenutke.
Mijenja li se osjećaj slobode kad si stalno na moru, ali zapravo 'zatvoren' na brodu?
- Da, i to je zanimljiv paradoks kruzera. Putuješ svijetom, ali istovremeno živiš unutar vrlo zatvorenog sustava s puno pravila. Najviše mi je nedostajala spontanost običnog života na kopnu. Međutim sviđa mi se jednostavnost i osjećaj da ti je sve blizu i brzo dostupno, kao hotel koji je mali gradić.
Kad biste se mogli vratiti na početak, koju poruku biste poslali sebi prije prvog ukrcaja?
- Rekla bih si da se manje bojim i više vjerujem sebi. I da će upravo oni trenuci kad mi se čini da ne mogu nastaviti postati trenutci u kojima najviše narastem!
Što Vam je ovo iskustvo dalo, a što oduzelo?
- Dalo mi je nevjerojatnu otpornost, samostalnost i iskustva koja ne bih mogla dobiti nigdje drugdje. S druge strane, oduzelo mi je neke važne trenutke s ljudima doma i osjećaj stabilnosti. Ipak, sve navedeno me jako oblikovalo i zahvalna sam na svakom trenu!
Kako danas gledate na 'normalan život' nakon takvog ritma?
- Puno više cijenim male stvari. Vrijeme s obitelji, mir, rutinu, čak i običnu šetnju Zagrebom. Kad živiš tako intenzivno, shvatiš koliko su male stvari zapravo luksuz.
Koji su planovi za dalje? Možemo li očekivati singl ili duet?
- Trenutno želim graditi vlastite kreativne projekte, nastaviti s glazbom i sadržajem koji stvaram online. Definitivno me privlači i autorski rad, tako da - nikad ne reci nikad kad su singlovi i dueti u pitanju! Veselim se graditi nešto novo u Zagrebu od jeseni, no više o tome uskoro.
