Pukovnik Mate Buljubašić: 'Naša Hrvatska danas ne vidi klepetanje crnih gavrana nad svojim braniteljima'

Pukovnik u miru Mate Buljubašić, dozapovjednik prve samostalne satnije 4. brigade, ujedno hrvatski narodni pjesnik i guslar, uputio je birane riječi poginulim suborcima.'Dragi blagopokojni subranitelji, pripadnici 4. gardijske brigade, naše bojne blaženika na nebesima!Već trinaestu godinu ruke hrvatskih pjesnika pletu za vas poetske vijence tuge, ponosa i slave, od cvjetova ubranih po livadama bojišnica.Vama koji ste isprepleteni na nebu zvijezdama u zajedništvu, koji lebdite na krilima srebrenoga mjeseca, rane koje blistaju trajno želimo stihovima cjelivati.Hvala vam, besmrtni ratnici duha, što šaljete ljubavi u pohode blagoslovljene kiše rosulje protiv zaborava i hrvatske šutnje.Hvala pjesnicima iz plemena Croatana koji su posvetili vama lijepe stihove, prinoseći ih kolopletom u nebeski cvijetnjak naše bojne blaženika.Hvala pjesnicima koji opjevaše ratnika naših pobjedu slavnu, kojom domovinu okruniše i okitiše zastavama srca.Dadoše se junaci na žrtvenik, na oltar domovine, ruku blaženih, prekriženih, kao kraljevi i knezovi hrvatski, ugasiše svijeće, upališe zvijezde da u strahu zašute oblaci.Trideset i pet minulo je ljeta od prisege naše, dok svi bijasmo na broju, a onda smo poletjeli kao sokolovi po raznim bojišnicama, a 195 naših suboraca i prijatelja položiše život na oltar domovine.Sjećam se kada smo u zvijezde odjeveni zajedno čekali nova svitanja, nosili misao slobode, misao vjekovječnu, kojoj ni vaš san nikada neće zaklopiti oči.Naši prijatelji bijahu uspravni, jaki i stameni kao stoljetni hrastovi, i onda im korak zastade na stazi slobode, na stazi života.Bilo je to vrijeme kada su samo hrabri koračali bojnim poljima smrti, vrijeme tajnovitoga branja prvih pupoljaka, vrijeme uzleta hrvatske mladosti u nadmetanju sa sokolom, vrijeme kada su zagrlili nebo i vrijeme leta naših prijatelja našoj bojni blaženika na nebesima.Naša Hrvatska danas ne vidi klepetanje crnih gavrana nad svojim braniteljima, a neki prisilno zatvaraju umorne oči, vidjevši da im jeftino prodaju njihove snove.Mi, vaši suborci koji smo za ruku držali iste munje i gromove, prinosimo vam bijeli cvijetak na kamen nadgrobni, neka na njemu sa suncem dozrijeva, kada ga majka zagrli, neka probuđen vjetrom o vašem junaštvu pjeva.Počivajte u grudima domovine kojoj ste na svojim plećima donijeli slobodna obzorja, mi moramo bdjeti da vam snove ne pokradu.Dragi pripadnici zbora nebeske – narodne garde, moram vam javiti da vas mnogi, pa i neki naši suborci i udruge branitelja, kuju u zaborav, zaboravili su pjev slobode, vjernost riječi i našu prisegu. Previše je tuge u govorima njihove šutnje, koja odjekuje sramnim lelekom zaborava.Dragi pjesnici, ne možemo pokupiti suze razasute po grobljima, ali zato zagrlimo pjesmom toplinu njihova srca, pjesmom svih tišina i rukoveti osmijeha u životu poslije smrti.Razaspite vaše domoljubne stihove diljem svijeta i apostolske pjesme koraljnice, neka mrtve probude iz sna, da više ne rađaju plodovi zaborava.Pjesnici, bdijte nad svojim mrtvim ratnicima da vam se u očima ne ugase zvijezde, domoljubne krijesnice i plamen.A sada dozovimo pjesme i utonimo u njihovo blaženstvo, koje neka nas spoji u zajedništvo s blaženicima na nebesima i ovjenča nezaboravom.Neka vam mir i radost u srcima pjeva!' poručio je.