U površinskom sloju tla na mjernoj točki u Gospiću prošle je godine zabilježena gotovo 11 puta veća koncentracija radioaktivnog stroncija-90 po četvornom metru nego 2023. godine, pokazuju redoviti godišnji izvještaji zagrebačkog Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI), objavljeni na stranicama MUP-a.
Objavljena aktivnost po četvornom metru porasla je s 24,5 na 260 bekerela, odnosno za čak 961 posto. Drastično je porasla i koncentracija stroncija-90 (Sr-90) po kilogramu materijala na gospićkoj mjernoj točki: od 0,605 bekerela po kilogramu 2023. do 4,08 bekerela 2025. godine, ili gotovo sedam puta, piše Index.
Treba odmah naglasiti da ne postoje dokazi koji bi upućivali na vezu stroncija-90 s ilegalnim otpadom u bivšem PPK Velebit u Bilajskoj ulici u Gospiću, niti ova promjena sama po sebi znači da je nastalo radioaktivno onečišćenje ili da je ugroženo zdravlje stanovnika. Mjerna točka u Gospiću nalazi se oko 7,6 kilometara jugozapadno od PPK Velebit i dosad nema dokaza koji bi potvrdili vezu između te dvije lokacije.
Stroncij-90 je radioaktivni oblik istoimenog kemijskog elementa, srebrnastobijelog metala. To znači da se njegova atomska jezgra s vremenom raspada i pritom oslobađa zračenje koje može oštetiti žive stanice. Stroncij-90 ne postoji izvorno u prirodi, nego nastaje cijepanjem atomskih jezgri, primjerice u nuklearnim reaktorima i pri eksplozijama nuklearnog oružja.
'Sav Sr-90 u okolišu u RH posljedica je katastrofe u Černobilu 1986. Sr-90 ima vrijeme poluraspada od 28,8 godina. Istekom vremena poluraspada aktivnost i količina radionuklida padne na polovicu početne, pa ne iznenađuje da je Sr-90 i dalje prisutan u Hrvatskoj - ima ga još otprilike 38 % od količine koja je bila početno deponirana.
Taj radionuklid je antropogen, nastaje fisijom urana-235. Sr-90 je u okoliš dospio iz atmosfere, preko radioaktivnog oblaka, te se nakupio u površinskom sloju. Stoga ne iznenađuje da ga tamo i najviše ima, jer u dublje slojeve širi se sporim procesom difuzije', stoji u odgovoru IMI-jeva Zavoda za zaštitu od zračenja na Indexov upit.
Podrijetlo stroncija-90 je objašnjeno, ali nema odgovora zašto je njegova koncentracija na površini u posljednje tri godine enormno porasla samo u Gospiću. Među pet mjernih lokacija koje smo usporedili, Gospić je 2023. imao najmanju površinsku vrijednost stroncija-90, a dvije godine poslije najveću. Dok je između 2023. i 2025. ta vrijednost u Zadru, Osijeku, Buzetu/Puli i Opuzenu pala, u Zagrebu je porasla približno 92 posto, a u Gospiću 961 posto.
Bekerel po kilogramu (Bq/kg) govori koliko je radioaktivnosti koncentrirano u kilogramu tla, a bekerel po četvornom metru (Bq/m2) govori koliko ukupne radioaktivnosti Sr-90 postoji ispod jednog četvornog metra površine. Budući da Bq/kg može znatno oscilirati ako je uzorak jedne godine malo lakši, gušći ili bogatiji organskom tvari, Bq/m2 je donekle bolji pokazatelj.
Ako nema novog unosa ili erozije tla, ukupni Sr-90 izražen u Bq/m2 trebao bi se uglavnom postupno smanjivati zbog radioaktivnog raspada, a ne rasti kao u gospićkom slučaju. Treba dodati i da se u dubljim slojevima zemlje, ispod površinskih pet centimetara, dogodilo suprotno: koncentracija Sr-90 snažno opada.
Zavod za zaštitu od zračenja ponudio je ovaj odgovor na pitanje o stručnom tumačenju porasta koncentracije Sr-90: 'U gospićkom tlu kontinuirano se prati Sr-90, uz prekid u periodu 2014. - 2022. U program nadzora radioaktivnosti okoliša u RH ponovno je uveden 2023. i nastavlja se pratiti.
Izmjerene vrijednosti varirale su i nije primijećen trend porasta iz godine u godinu. Tako je, na primjer, 2003. izmjereno 440 Bq/m2, 2004. 280 Bq/m2, 2005. 180 Bq/m2, a 2007. 270 Bq/m2. Da bi se ustanovilo predstavlja li porast u periodu 2023. - 2025. početak uzlaznog trenda, treba proći više vremena'.
Posljednja izmjerena i objavljena vrijednost od 260 Bq/m2 sama po sebi nije povijesni maksimum u Gospiću, ali je šokantan tako nagli skok s 24,5 na 260 u samo dvije godine. Dodatni je problem što IMI nije provodio mjerenja u Gospiću od 2007. do 2023.
Iako IMI već u svom izvještaju za 2024. piše da je samo u Gospiću 'koncentracija aktivnosti Sr-90 nekoliko puta veća od prošlogodišnje', nema podataka da je zbog ove očigledne anomalije, koja se ponovila i 2025. godine, predloženo ili zatraženo novo kontrolno mjerenje.
'Uzorkovanje u sklopu nadzora radioaktivnosti okoliša provodi se u dogovoru s naručiteljem posla, u ovom slučaju s MUP-om. IMI ne može sam definirati gdje će se i koliko često uzorkovati. Mi od naručitelja nismo zaprimili zahtjev za dodatno ili izvanredno uzorkovanje u Gospiću.
S MUP-om se svake godine dogovara uzorkovanje za sljedeću godinu. Mi ćemo spomenuto možda predložiti, ali MUP će odlučiti. To je zasad otvoreno. Valja naglasiti da je moguće provesti detaljno istraživanje i mimo redovitog monitoringa, to smo do sada često i radili. Netko to treba naručiti i platiti', odgovorio je Zavod za zaštitu od zračenja na upit bi li preporučio MUP-u više točaka uzorkovanja, češće uzorkovanje, analizu vode, vegetacije, hrane ili sedimenta.
Index je tumačenje ovog osjetljivog pitanja potražio u jednoj renomiranoj domaćoj znanstvenoj ustanovi, ali ne otkrivajući o čemu je riječ. Stručnjak za radioaktivnost, koji je zatražio da ne bude imenovan, ovako je odgovorio na pitanje je li moguć višestruki porast koncentracije stroncija-90 na tlu bez novog izvora kontaminacije: 'Ne. To bi bio perpetuum mobile'.
Kad smo mu objasnili o čemu je zapravo riječ, rekao je da jedino razumno objašnjenje može biti manjkavo uzorkovanje, odnosno neadekvatna laboratorijska analiza: 'Mjerenje niskih aktivnosti vrlo je delikatno i može se dogoditi da laboratoriji imaju različitu instrumentaciju pa mjerenja blizu granica detekcije znaju značajno odstupati. Pogotovo je to slučaj s mjerenjem Sr-90, koje je poprilično komplicirano. Analiza traje oko tri tjedna'.
Iz postojećih podataka ne može se izvući konkretan i pouzdan zaključak o utjecaju koncentracije stroncija-90 na ljude u Gospiću. Površinski rast odnosi se na aktivnost po četvornom metru tla, a ne na dozu zračenja koju su primili građani.
Za procjenu zdravstvenog rizika potrebno je utvrditi koliku dozu stanovnici primaju zbog zračenja iz okoliša te mogućeg unosa radioaktivnih tvari hranom, vodom i udisanjem čestica. Sam nalaz tla nije dovoljan ni za tvrdnju da postoji opasnost za zdravlje ni za tvrdnju da je ona potpuno isključena.
Zanimljivo je da se Zavod za zaštitu od zračenja nije želio izjasniti o eventualnoj opasnosti po zdravlje ljudi: 'Procjena ugroženosti od pojedinog radionuklida, što uključuje i načine propagacije istog kroz okoliš i hranidbeni lanac, nije dio našeg ugovora u praćenju radioaktivnosti okoliša. Ta je tema prilično složena i zahtijeva interdisciplinarni pristup koji bi sagledao sve relevantne aspekte'.
Na Indexov upit nije bilo konkretnog odgovora od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Neslužbeno smo dobili poruku: 'Mi se time ne bavimo'. A MUP-ovo Ravnateljstvo civilne zaštite potpuno se oglušilo na Indexove upite o ovoj temi, odnosno ni nakon dva tjedna nije stigao nikakav odgovor.
Ključno pitanje u ovoj priči nije sama koncentracija stroncija-90 i njegov eventualni utjecaj na zdravlje ljudi, nego inertnost i nezainteresiranost nadležnih institucija da reagiraju i dodatno provjere nalaze koji očigledno odstupaju od trendova i očekivanja. Baš kao i u slučaju ilegalnog otpada u Bilajskoj 50.
