'Dobro je pohoditi grobove, ali još je važnije posjetiti svoje starije i nemoćne, pronaći one koji su usamljeni, nazvati nekoga koga smo zaboravili ili s kim smo prekinuli odnose. Jer sutra za to možda može biti kasno', poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić na svetkovinu Svih svetih, pozivajući vjernike da svetost ne traže u velikim riječima i izvanrednim djelima, nego u svakodnevnoj dobroti, ljubavi i blizini prema čovjeku.
Svetkovina Svih svetih na riječkoj Kozali ove je godine imala posebno svečano značenje jer je Župa sv. Romualda i Svih Svetih toga dana slavila i svoj župni blagdan. Brojni vjernici ispunili su župnu crkvu kako bi sudjelovali u misnom slavlju koje je u nedjelju, 1. studenoga, predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić, piše Fiuman.
U propovijedi je vjernike podsjetio da svetost nije rezervirana za neke posebne ljude, vremena ili sredine, nego je poziv upućen svakome od nas. Ona se ne ostvaruje negdje daleko, nego upravo ondje gdje živimo, u našim obiteljima, na radnim mjestima, u susjedstvu i svakodnevnim susretima s ljudima.
Govoreći o mnoštvu svetih, nadbiskup je istaknuo kako svetkovina Svih svetih nije samo spomen na one koje je Crkva službeno proglasila svetima i blaženima. To je i blagdan svih onih koji su, živeći jednostavnim i često neprimjetnim životima, ljubili Boga i bližnje, vjerno ispunjavali svoje svakodnevne obveze i nastojali živjeti prema Evanđelju. Među njima su i nama bliski ljudi, članovi naših obitelji i susjedi, osobe koje su nas svojim životom učile što znači biti dobar čovjek i kršćanin.
Podsjetio je i na osobe koje su obilježile mjesnu Crkvu, među kojima je službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić, sluga Božji fra Ante Josip Tomičić te Riječki mučenici, za koje je pokrenut postupak za proglašenje blaženima i svetima. Njihovi životi svjedoče da je svetost moguća i u našem vremenu i našim okolnostima. Pritom je naglasio da sveci nisu savršeni ljudi. I oni su bili slabi poput svih nas, ali su dopustili da Božja milost bude jača od njihovih slabosti.
'Svetost se ne mjeri savršenošću, nego ljubavlju'
'Što, znači biti svet?', zapitao je nadbiskup i odgovor pronašao u Isusovu programu blaženstava, koji nije samo lijepo izrečena poruka, nego konkretan put kršćanskoga života. Isus nije samo govorio o ljubavi, milosrđu, praštanju i pravednosti, nego je sve to sam živio. Zato je i nas pozvao da ne budemo zarobljeni vlastitim interesima i željom za posjedovanjem, da ne zatvaramo oči pred potrebama drugih te da ne uzvraćamo zlo za zlo.
Biti svet znači biti milosrdan, graditi mir ondje gdje postoje podjele, zauzimati se za one kojima je uskraćena pravednost, biti iskren i čista srca. Znači ne glumiti dobrotu, nego je svakodnevno živjeti. 'Jedna od najtežih karakteristika religioznoga čovjeka, osobito kršćanina, jest licemjerje – glumiti da smo ono što nismo', upozorio je nadbiskup.
Posebno snažan dio propovijedi bio je posvećen odnosu prema pokojnicima i onima koji su još uvijek s nama. Dok uređujemo grobove, palimo svijeće i molimo za svoje pokojne, važno je ne zaboraviti da ljubav ne prestaje smrću. Nadbiskup je potaknuo vjernike da u molitvu uključe i oproštenje – da zatraže oprost ako su pokojne povrijedili, ali i da oproste onima koji su povrijedili njih. Iako se s pokojnicima više ne možemo pomiriti pružanjem ruke, to možemo učiniti na duhovan način.
No, jednako je važno, možda i važnije, ne odgađati pomirenje s ljudima koji su još uvijek pokraj nas. Posjetiti starije i nemoćne, pronaći usamljene, nazvati osobu koju smo zaboravili, obnoviti prekinute odnose – sve su to konkretni koraci na putu svetosti. Nadbiskup je pritom izrekao i snažnu opomenu: dobro je pohoditi grobove, ali još je važnije pohoditi žive dok za to imamo priliku.
Ljubav, naglasio je nadbiskup, ne smije ostati zatvorena u krugu obitelji i najbližih. Kršćanin ne može biti ravnodušan prema siromasima, beskućnicima, stranim radnicima, migrantima i svima koji su odbačeni ili isključeni iz društva. Posebno je upozorio na širenje mržnje, osuda i predrasuda, bilo na društvenim mrežama bilo kroz pripadnost različitim skupinama.
Govoreći o prosvjedima i društvenim podjelama, istaknuo je da pravo na prosvjed i protivljenje nepravdi nije upitno, ali da nasilje, divljaštvo i mržnja nikada ne mogu donijeti dobro. Kršćani su pozvani zauzimati se za pravednost, ali pritom ostati mirotvorci. 'Ne smijemo dopustiti da nas se olako svrstava protiv drugih i iskorištava za obračune. Lako je proglasiti bilo što interesom naše strane, ali ako to nije u interesu svih i ako je usmjereno protiv nekoga, onda to ne može biti interes jednoga kršćanina', rekao je nadbiskup.
'Mir, kao uostalom i nemir, uvijek počinje u našem srcu', poručio je u nastavku podsjećajući da se svetost ostvaruje upravo u konkretnim okolnostima našega života i u odnosima s ljudima koje svakodnevno susrećemo.
'Nek te pamte po dobroti'
Na kraju propovijedi nadbiskup Uzinić prisjetio se Mate Miše Kovača, koji je preminuo prethodnoga dana. Tijekom vožnje iz Dalmacije prema Rijeci slušao je njegove pjesme, a posebno ga je dirnula pjesma 'Budi čovjek dobre volje', iz 1999. godine, čiji su tekst napisali Željko Pavičić i Ivo Lesić.
U njezinim je stihovima prepoznao sažetak poruke koju je želio ostaviti vjernicima: živjeti svetost danas, a ne sutra, jer sutra može biti kasno.
'Nekako mi se čini da ta pjesma u sebi sažima put svetosti koji se živi danas, a ne sutra. Jer sutra može biti kasno. A sažima ga u jednoj riječi – dobrota', rekao je nadbiskup i kao svojevrsnu završnu poruku propovijedi pročitao pjesmu Mate Miše Kovača 'Budi čovjek dobre volje'.
'Neka Gospodin pokojnom Mati Miši Kovaču podari ono najbolje – zajedništvo svetih. Ali neka i nama podari život koji će nas voditi prema tom cilju. Jer taj je cilj i za sve nas ono najbolje', zaključio je nadbiskup.
Nakon misnoga slavlja nadbiskup je kod središnjeg križa na groblju predvodio molitvu odrješenja za pokojne.
