Žarko žute linije na podu zamislite kao zidove. Nakon što ‘izgradite’ zidove, u taj prostor pokušajte smjestiti još nekoliko komada namještaja. Upravo tako izgledaju uvjeti u kojima se svakodnevno obrazuju djeca u splitskom Centru za autizam.
U otvorenom prostoru teško je zamisliti zidove i osjećaj skučenosti. Teško je zamisliti da ovaj prozračni i vjetrovit komad javne površine, omeđen žutim linijama, zapravo predstavlja prostoriju u suterenu.
Performansom u kojem su sudjelovali glumci Hrvatskog narodnog kazališta Split i Umjetničke akademije zorno je prikazano ono na što roditelji godinama upozoravaju - rad s djecom odvija se u svega desetak kvadrata, u uvjetima koji su daleko ispod zakonskih i pedagoških standarda.
‘To jednostavno nije prihvatljivo. Mi godinama upozoravamo, tražimo i molimo uvjete dostojne čovjeka, ali nismo postigli ništa. Sada smo se odlučili na druge mjere - podižemo tužbe protiv osnivača Osnovne škole Centar za autizam, a to je Grad Split, i tražimo uvjete dostojne čovjeka. Naša djeca zaslužuju jednako obrazovanje i mi nećemo odustati’, kazala je Marina Vitali Grbeša, predsjednica udruge Autizam 365.
Tužbe su već pokrenute, a deset roditelja odlučilo se na taj korak uoči obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o autizmu. Iza te odluke stoje godine iscrpljenosti, praznih obećanja i izostanka konkretnih rješenja, dok njihova djeca odrastaju i školuju se u neadekvatnim uvjetima.
Roditelji ističu kako su tijekom godina više puta slušali najave o izgradnji nove škole, no rokovi su se stalno pomicali. Posljednji put, tijekom razgovora s gradskom vlašću, spominjala se realizacija u razdoblju od pet do sedam godina, ali bez konkretnih datuma, dokumentacije ili jamstva da će se projekt doista ostvariti. Nakon desetljeća obećanja, takav rok roditeljima je potpuno neprihvatljiv.
Članovi udruge upozoravaju da problem više nije samo pitanje prostora, nego ozbiljnih posljedica koje takvi uvjeti ostavljaju na djecu. Umjesto napretka, primjećuju stagnaciju i pogoršanje stanja, što dodatno opterećuje i djecu i njihove obitelji.
‘Problem je što djeca ne napreduju. Imamo sve nefunkcionalniju djecu. Neka od njih se više ne odazivaju na ime, javljaju se i epileptični napadaji zbog uvjeta. Djeci je ozbiljno narušeno zdravlje’, upozorava Vitali Grbeša.
Opisuju da se nastava odvija u skučenim, često vlažnim suterenima na više lokacija, bez osnovnih tehničkih i pedagoških standarda. Prostorije su premale i prenapučene, a zbog obveze upisa djece dodatno se pregrađuju, čime se uvjeti nastavljaju pogoršavati. Takva praksa traje godinama, bez sustavnog rješenja.
‘Pedagoški standard za osnovne škole je 20 kvadratnih metara po razredu za djecu s teškoćama u razvoju, uz samostojeću zgradu. Naša djeca već godinama uče u prostorima od 5 do maksimalno 20 kvadrata. U takvim učionicama borave tri učenika s dvije odrasle osobe koje pružaju podršku. To nije prihvatljivo. To nisu ni adekvatni školski prostori, a djeca nemaju ni minimalne tehničke uvjete, a kamoli pedagoške standarde koji bi im omogućili učenje’, navela je predsjednica udruge Autizam 365.
Dodatni problem predstavlja i loše održavanje prostora, kažu roditelji. Od loše ventilacije do neodržavanja klimatizacijskih sustava, što boravak u ionako neprimjerenim uvjetima čini još težim. Djeca sa senzornim poteškoćama posebno su pogođena jer im buka, gužva i zatvoren prostor izazivaju dodatni stres i otežavaju svakodnevno funkcioniranje.
Velik broj djece zahtijeva 24-satnu skrb, pa najveći teret u praksi nose obitelji. Roditelji, bake i djedovi svakodnevno brinu o djeci, dok izostaje sustavna podrška kroz obrazovanje.
‘To su djeca koja zahtijevaju 24-satnu skrb. Cijele obitelji su uključene, svi smo opterećeni time. Kroz školu se nadamo podršci kako bi djeca mogla napredovati i razvijati se, da sutra budu što samostalnija’, kazao je Frane Matulić, roditelj djeteta s poremećajem iz spektra autizma i član udruge Autizam 365.
Unatoč dugogodišnjim razgovorima s nadležnima, konkretnih pomaka nema, zbog čega su roditelji odlučili promijeniti pristup i posegnuti za pravnim putem. Smatraju da su iscrpili sve druge mogućnosti i da im je ovo jedini preostali način da ih se čuje.
‘Razgovori traju godinama, ali realizacije nema. Obećanja postoje, ali izostaju konkretni rezultati. Zato smo se odlučili na ovakve poteze, jer drugog načina više nema. Nadamo se da će se ovako nešto napokon pokrenuti’, poručuje Matulić.
Osim organizacijskih i prostornih problema, roditelji ističu i snažan emocionalni i fizički teret koji svakodnevno nose. Borba za osnovna prava njihove djece, kažu, dugoročno iscrpljuje i ostavlja posljedice na cijelu obitelji.
‘Borimo se za one koji se ne mogu sami boriti. Naša djeca su uglavnom neverbalna - mala djeca, ali veliki ljudi. Borimo se za njih jer oni to ne mogu. Psihički i fizički to je izuzetno teško, ali nemamo izbora’, jedva je suspregnula suze Marijana Vuković, majka djeteta iz spektra autizma.
Roditelji poručuju da više nema prostora za nova obećanja i odgode, nego očekuju hitne i konkretne poteze nadležnih kako bi se djeci konačno osigurali osnovni uvjeti za obrazovanje i dostojanstven razvoj.
Obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti o autizmu moglo je ostati na puštanju balona, simbolici, dijeljenju papirnatih cvjetova, senzibiliziranju javnosti i podršci roditeljima koji se prvi put susreću s dijagnozom. No, ovi roditelji danas su prisiljeni podizati tužbe protiv vlastitog grada, koji se prema njihovoj djeci ponaša maćehinski.