Mediji su u ponedjeljak prenijeli izjavu Sergeja Rjabkova, zamjenika ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, koji je u obraćanju sudionicima okruglog stola o militarizaciji Europe, održanog pod pokroviteljstvom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), još jednom poručio ono što se od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine puno puta čulo iz Moskve: Rusija ne prijeti Europi, ali će odgovoriti ako bude napadnuta.
Prozvavši Europsku uniju da se priprema za rat s Rusijom, Rjabkov je kazao kako 'Rusija nema namjeru, planove ni razloge za napad na zapadne zemlje'.
'No Moskva će biti spremna ako Europa započne rat, a on će biti vrlo kratak', poručio je, piše N1.
Jasno je što 'kratak rat' znači – upotrebu nuklearnog oružja.
'To je već jubilarna 60. takva ruska prijetnja', kaže politički analitičar i nuklearni fizičar Tonči Tadić.
Problem je, kaže, u tome što Rusija doživljava EU kao prijetnju jer onemogućava provedbu Putinova imperijalnog koncepta.
'Nejasno je kome EU prijeti. EU pomaže Ukrajini, a drugi je problem što Rusija doživljava Ukrajinu kao svoj teritorij pa samim time svakoga tko pomaže obranu Ukrajine smatra svojim neprijateljem. To je čisti imperijalni projekt kojemu se EU suprotstavlja. To njih u Moskvi muči i zato stižu sve te silne prijetnje. Nikome u EU nije na kraj pameti ići u invaziju na Rusiju. Neka žive svoj život', rekao je Tadić.
Podsjeća kako Rusija od 2022. poseže za nuklearnom retorikom.
'To već dobiva karikaturalne dimenzije i ne vodi ničemu. Kad netko u četiri i pol godine rata na desetke puta prijeti nuklearnim ratom čovjek se zapita: čemu to služi? Je li to možda priča za domaću upotrebu, da se rusku javnost uvjeri kako je Rusija velika, opasna i ozbiljna država, iako na bojištu gubi tolike ljude uzalud', ističe.
S jedne strane stižu informacije kako Rusija radi na razvoju satelita koji bi nosio nuklearno oružje u svemiru, dok je s druge upitno u kakvom je stanju njezin nuklearni arsenal na zemlji s otprilike šest i pol tisuća bojevih glava, od kojih oko 1600 aktivnih.
'Stanje ruskog nuklearnog arsenala jedan je od najvećih misterija. No logično je postaviti pitanje koja je svrha testiranja sve novijih i novijih ruskih nosača raketa, ako su im postojeće rakete u izvrsnom stanju. Osim toga, održavanje takvog arsenala izuzetno je skupo. Jedna Kina čiji je BDP tek nešto slabiji od BDP-a EU-a, održava šestotinjak nuklearnih bojevih glava. Rusija pak svojih 1600 održava s BDP-om (2,86 bilijuna dolara prema MMF-u, nap. a.) tek nešto većim od BDP-a Španjolske (2,09 bilijuna dolara, nap. a.). Svakome je jasno da Španjolska s takvim BDP-om ne može voditi interkontinentalni rat pa ne može ni Rusija', kaže Tadić.
On smatra kako se s ogromnim izdvajanjima za vojsku, a uz BDP 'tek nešto veći od španjolskog', Rusiji smiješi scenarij kakav je zadesio Sovjetski Savez kada je bankrotirao zbog utrke u naoružanju sa SAD-om.
'Kad Donald Trump najavljuje da će Amerika u idućih deset godina investirati 2000 milijardi dolara u modernizaciju svojih nuklearnih snaga, to zvuči uvjerljivo jer tamo si to mogu priuštiti. No pitanje je može li si Rusija priuštiti takvo što. To je ogroman novac. Čitav ruski BDP otišao bi na to', kaže Tadić.
Povrh toga, Tadić naglašava kako se nuklearne bojeve glave moraju redovito održavati i obnavljati pa spominje kako je triciju, koji se s deuterijem koristi kao nuklearno gorivo, vrijeme poluraspada 12 godina.
'Sve termonuklearne bojeve glave, a one su standardni nuklearni arsenal u svijetu, obično su oko 110 kilotona. Takva bojeva glava ima u sebi oko 15 grama tricija i 15 grama deuterija. Deuterij nije problem, ali tricij treba proizvesti. Ako je triciju vrijeme poluraspada 12 godina, na polovici tog razdoblja – svake šeste godine otprilike, takva bojeva glava mora biti obnavljana. Tricij treba izvaditi i zamijeniti ga novim, a to puno košta. Isto je i s električnim instalacijama unutar bombe, posebno onima koje osiguravaju savršenu kuglastu imploziju plutonijske primarne bombe. Te instalacije treba provjeravati barem jednom godišnje i zamijeniti svakih pet do šest godina. Pa na kući instalacije treba zamijeniti svakih 30 godina i nitko ne vozi automobil star 30 godina, a ovdje se očekuje da nuklearna bomba proizvedena prije 30 i više godina savršeno funkcionira. Nema šanse. Ona mora ići u remont', ističe.
Slijedom toga, Tadić drži kako je razumno zaključiti da je od čitavog ruskog nuklearnog arsenala u pogonu možda trećina bojevih glava, njih petstotinjak.
'To je još uvijek jako puno. Više nego što ih ima Francuska', napominje.
A na pitanje obnavljaju li se redovito europski nuklearni arsenali – francuski, britanski i američke nuklearne bojeve glave razmještene po Europi, Tadić kaže kako je 'više novca na raspolaganju pa vjerojatno da'. No upozorava na besmisao posjedovanja ogromnog broja nuklearnih bojevih glava.
'Koncept nuklearnog rata sastoji se u tome da se jednom ili više nuklearnih bojevih glava, ovisno o veličini cilja, pogode svi gradovi s više od 700 tisuća stanovnika. Neće njima gađati sela, nego velika urbana središta. Konkretno, Rusija ima 18 gradova s više od 700 tisuća stanovnika, a samo su Moskva i Sankt Peterburg višemilijunski gradovi. To praktički znači da se zemlja s takvom demografskom gustoćom ne bi trebala upuštati u nuklearni rat. Kada Britanci kažu da je za nuklearni rat s Rusijom dovoljno 20 minuta – to je to, jer za takav rat s Rusijom treba dvadesetak nuklearnih bojevih glava. No cijela ta priča je bizarna, besmislena i glupa. Da je Ukrajina zadržala 20 nuklearnih bojevih glava, ovog rata ne bi bilo', ustvrdio je Tadić.
