'Ciganluk', 'selendra', 'vašar', 'sramota', 'čerga' – samo su neki od epiteta kojima se posljednjih dana na društvenim mrežama opisuju štandovi i izlagači na splitskoj Rivi. U komentarima se riječi ne biraju, a kritika izgleda sajma na pojedinim mjestima prelazi i u otvoreno vrijeđanje ljudi koji ondje posljednja dva tjedna prodaju svoje rukotvorine.
Koliko su takve interpretacije utemeljene i kako na njih gledaju ljudi koji svakodnevno provode i do 14 sati iza tih štandova? Odgovore smo potražili na Rivi. Razgovarali smo s izlagačima o tome što prodaju, koliko plaćaju svoje mjesto, u kakvim uvjetima rade, ali i što sami misle o izgledu sajma zbog kojeg ih dio sugrađana proziva.
U tijeku je posljednji ovogodišnji ljetni sajam 'Vridne ruke', koji traje još danas i sutra, a upravo je tijekom njegova održavanja bilo najviše komentara javnosti na izgled Rive. Jedni traže da im se vrati nesmetan pogled sa štekata prema moru i kritiziraju cerade kojima se pokrivaju prodajni prostori, kao i sam izgled štandova. Drugi brane izlagače i upozoravaju da je riječ o prilici domaćim obrtnicima i malim proizvođačima da tijekom turističke sezone prodaju vlastite proizvode.
Povod za buru na društvenim mrežama bila je, među ostalim, objava u Facebook grupi 'Split i okolo Splita' u kojoj se gradonačelnika Tomislava Šutu proziva zbog izgleda Rive.
– Obećali ste red u staroj gradskoj jezgri. Zbog čega cilo lito, prvi put nakon šest godina, imamo vašar od štandova (koji su ustvari šatori) po cijeloj dužini Rive? – stoji, među ostalim, u objavi.
Autorica štandove opisuje kao 'nered od plastike, kabela i kanalica', navodeći da je građanima oduzet dio javnog prostora te da gosti umjesto u more gledaju u šatore.
U komentarima se ubrzo razvila rasprava, a dio građana bio je jednako kritičan.
– Je li ovo zaista naša splitska Riva? Godinama smo sjedili na Rivi i uživali u pogledu na more, luku i brodove. Nikada nam za to nisu trebali šatori. Danas, umjesto mora i pogleda koji je dio identiteta Splita, gledamo u plastiku – napisala je jedna komentatorica.
Druga je zaključila da je Riva 'totalno nagrđena', dok se u jednom od komentara pojavila samo jedna riječ – 'Ciganluk'.
No nisu svi komentari išli u istom smjeru. Dio građana stao je u obranu ljudi iza štandova.
– Na štandovima ima jako puno domaće, splitske, dalmatinske, hrvatske kreative, rukotvorina, radova naših cura i žena. Ovaj dio godine, kad krenu kruzeri, jedini je dio godine kad svi oni mogu ostvariti promet i zaradu da pokriju troškove rada, poreze i doprinose za svih 12 mjeseci u godini – napisao je jedan od komentatora.
Druga komentatorica podsjetila je da obrtnici, OPG-ovi i mikropoduzetnici na sajmu dobivaju priliku prodavati vlastite proizvode te da mnogi nemaju mogućnost plaćanja visokih najmova poslovnih prostora.
Što smo zatekli iza 'šatora'
Na štandovima smo zatekli rukotvorine – nakit, proizvode od lavande, domaća ulja, likere i med, keramiku, hrvatski vez, slike, modne dodatke, kožne proizvode, predmete od bračkog kamena, ali i kovačke proizvode.
Izlagači s kojima smo razgovarali slažu se da bi izgled sajma mogao biti bolji. Ono što ih, međutim, pogađa jest to što se kritika vizualnog uređenja Rive, na koje sami ne mogu bitno utjecati, pretvorila u prozivanje ljudi koji ondje rade.
– Imam dojam da naši ljudi gledaju na nas kao na neke šporkačune i toga mi je žao. Možda bi trebalo biti manje štandova, možda bi kućice trebale biti drugačije, ali o tome se treba raspravljati. Sada se negativnost usmjerava konkretno prema nama – govori nam jedna od izlagačica.
Obećali smo im anonimnost jer su posljednjih dana, kako kažu, izloženi velikom broju kritika i ružnih komentara na društvenim mrežama, ali i uživo.
Posebno joj je, kaže, zasmetalo uspoređivanje sajma s 'ciganskim naseljem'. I ne zato što ih nazvaju 'ciganima', već zato što znaju na što se misli kada se nekome uputi takav komentar.
– Većina ljudi ovdje je iz Dalmacije, ima ljudi i iz drugih krajeva Hrvatske, ali to su ljudi koji pošteno rade svoj posao i bore se od sajma do sajma da nešto zarade. Imate male OPG-ovce koji na nekoliko dana dolaze iz drugih krajeva Hrvatske da nešto zarade od sezone, imate nas lokalce koji prodajemo svoje rukotvorine. Umjesto da netko kaže: 'Ajde, bravo. Trudite se, cvrčite na suncu cijeli dan, pa zaradite nešto od svog rada', komentira nas se kao 'cigansko naselje'. Žao nam je da nas naši sugrađani tako interpretiraju – rezignirano govori.
850 eura za dva tjedna, 600 za sedam dana
Boravak na Rivi nije besplatan. Aktualni sajam traje od 29. srpnja do 12. kolovoza, a izlagači navode da su štand za to razdoblje platili 850 eura. Prethodni sedmodnevni sajam, kažu, stajao ih je 600 eura.
Radno vrijeme je svakoga dana od 9 do 23 sata. I u razdoblju moraju biti otvoreni.
– Ljudi koji šetaju misle da mi ovo dobijemo besplatno ili gotovo besplatno. Ne dobijemo. Najprije moraš zaraditi za najam štanda, a tek onda vidiš što će tebi ostati – govori nam izlagačica.
Na osnovnu cijenu dolaze i dodatni troškovi. Bijele nadstrešnice koje su postale jedan od glavnih predmeta kritika na društvenim mrežama izlagači, tvrde, kupuju sami.
– Ove bijele nadstrešnice sami kupujemo. Koštaju oko 400 eura. A zašto ih kupujemo? Jedna od uloga cerade je da možemo zatvoriti štand i ostaviti proizvode preko noći na Rivi. Inače bismo svaku večer iza 23 sata sve trebali nositi sa sobom i vraćati ujutro, kako bi do 9 sati štandovi ponovno bili otvoreni. Zamislite kako bi to ujutro izgledalo kad bi krenuli s dostavnim vozilima preko Rive – pitaju se.
Jedna od izlagačica objašnjava da cerada koju koristi ima oko 30 kilograma te da je sami postavljaju i skidaju. Šipke, cerade i ostalu dodatnu opremu također postavljaju sami.
Zaštita im je, tvrde, nužna i zbog višesatnog boravka na suncu, posebno tijekom velikih vrućina koje su obilježile dane sajma.
– Jedna izlagačica pod tendom je stavila termometar i izmjerila 48 stupnjeva. Kako se sunce pomiče, tako prebacujemo zaštitu s jedne strane na drugu da bismo imali barem malo hlada. Ustvari, to nije hlad, to vam je samo zaštita od direktnog udara sunca na kožu. Inače, sunce udara u plastičnu ceradu koja nas grije, ali nemamo drugog izbora – govori nam susjedna prodavačica.
'Kada dođemo kući, nastavljamo raditi'
Iza proizvoda na štandovima, naglašavaju naši sugovornici, ne stoji samo vrijeme provedeno na Rivi. Dio izlagača proizvode izrađuje upravo tijekom sajma, a onda nakon zatvaranja nastavljaju raditi kod kuće.
– Ovdje sam cijeli dan, a često kada dođem kući nastavljam izrađivati svoju robu. Svaku večer radim do tri ili četiri sata ujutro, a onda u devet otvaram štand. To je handmade i ljudi koji se time bave tako rade – govori jedna od izlagačica.
Upravo zato smatra da bi sajam trebalo jasnije označiti, predstaviti gostima i domaćima.
– Voljela bih da na početku i na kraju postoji tabla na kojoj piše da je ovo handmade sajam, da ljudi ne misle da smo nekakav produžetak pazara s uvoznim proizvodima. Ne idu svi za tim je li netko nešto sam napravio ili je negdje kupio proizvod i samo ga preprodaje. Ne vide koliko dana rada treba da nešto napraviš vlastitim rukama – kaže i pokazuje nam radne prostore kolega koji i na Rivi izrađuju proizvode jer ih ne stignu unaprijed pripremiti dovoljno za cijeli sajam.
Uz najam štanda, dodaje, obrtnici imaju i uobičajene troškove poslovanja – poreze, doprinose, zdravstveno i mirovinsko osiguranje te druge obveze.
– Nekome je ovo jedini posao. Cijele godine radiš za sezonu, a ono što zaradiš moraš rasporediti na svih 12 mjeseci. Imam nešto malo od online prodaje, ali ovo mi je najveća prilika za zaradu. Obrtnica sam, samozaposlena, nemam dovoljno prihoda da plaćam najam prostora u jezgri tijekom cijele godine. Zašto ne bismo imali priliku prezentirati svoje domaće proizvode i rukotvorine i prodati lijepu priču i uspomenu našim gostima? Jer kad netko sam radi i bori se, to ne može biti ništa drugo nego lijepa priča, a nas se vrijeđa zbog toga što radimo – govori nam druga izlagačica.
Ni izlagači nisu protiv drugačijeg izgleda Rive
Paradoks cijele rasprave jest u tome što se izlagači s dijelom svojih kritičara zapravo slažu. Ni oni nisu oduševljeni sadašnjim rješenjem. Ne protive se ideji drukčijih, vizualno primjerenijih štandova, boljoj zaštiti od sunca, pa ni manjem broju kvalitetnije uređenih izlagačkih mjesta.
Ono što ne prihvaćaju jest da ih se zbog izgleda opreme koju nisu birali naziva 'ciganlukom', 'čergom' ili ljudima koji nagrđuju Rivu.
– Bila sam nedavno u Beču, oko katedrale su također bili štandovi. Prodaju nakit, med i slične stvari kao mi ovdje, ali možda sve vizualno ljepše izgleda jer imaju drvene kućice. Mi imamo štandove kakve imamo. Nismo ih mi projektirali. I mi bismo voljeli kućice – kaže nam sugovornica.
Smatra da bi se moglo razgovarati i o smanjenju broja štandova te kvalitetnijem uređenju cijelog prostora.
– Ako je nekome problem vizualni izgled, to nije problem samih izlagača. Mi unajmljujemo prostor i moramo paziti da naš dio bude uredan. O tome kako će cijeli sajam izgledati ne odlučujemo mi – dodaje.
Upravo ih zato, kažu, rastužuje što se kritika rješenja štandova nerijetko pretvara u kritiku ljudi koji iza njih rade.
Organizatorica: Sajmovi nisu na Rivi 'cilo lito'
O tvrdnjama da štandovi zauzimaju Rivu 'cilo lito' razgovarali smo i s Marijom Stančin Mijanić, voditeljicom organizacije sajmova za gradsku tvrtku Žnjan. Kaže da se termini odobravaju unaprijed te da se početkom svake godine izrađuje plan sajmova u suradnji s gradskim službama.
Na konkretne tvrdnje da štandovi Rivu zauzimaju tijekom cijelog ljeta odgovara brojkama. Prema njezinim riječima, kada se zbroje svi termini, riječ je o 70-ak sajamskih dana tijekom cijele godine, a ne o kontinuiranom zauzimanju Rive cijelo ljeto.
– Tijekom godine održavaju se dva sajma u predsezoni, prije i poslije Uskrsa, u trajanju između osam i deset dana, a jedan termin vezan je uz Svetog Duju. U lipnju se održava desetodnevni sajam suvenira, dok je u srpnju organiziran sedmodnevni sajam u vrijeme Ultre. Aktualni kolovoški sajam najduži je i traje dva tjedna, a prema godišnjem rasporedu održat će se još sajmovi u rujnu i listopadu – nabrojala je Stančin Mijanić.
Za izlagačka mjesta raspisuje se javni poziv. Kandidati moraju imati registriranu djelatnost, ne smiju imati dugovanja, a organizatorima šalju i fotografije proizvoda koje namjeravaju prodavati. Stančin Mijanić navodi da svakodnevno provodi kontrolu sajma te da se radi na podizanju kvalitete ponude.
Naglašava i drugu stranu sajmova ističući kako nisu svi mali obrtnici i proizvođači u mogućnosti unajmiti poslovni prostor u centru grada, dok se upravo u vrijeme turističke sezone otvara najveća mogućnost za prodaju njihovih proizvoda. Prema povratnim informacijama ugostitelja s Rive, kaže, promet im je veći kada traje sajam nego u razdobljima kada ga nema.
Osvrnula se i na fotografije koje se šire društvenim mrežama.
– Neke fotografije uopće nisu s našeg sajma, a dio onoga što se vidi na fotografijama odnosi se na noć ili rano jutro, kada su štandovi zatvoreni. Prošetajte po sajmu i pogledajte te proizvode – poziva sugrađane.
Novi štandovi već u planu
Postojeći štandovi nisu novo rješenje. Prema riječima Stančin Mijanić, projektirao ih je arhitekt još u vrijeme uređenja nove Rive. A premda je i dalje nazivamo 'novom Rivom', od njezina je uređenja prošlo toliko vremena da se štandovi odavno ne mogu nazvati novima.
Godinama se koriste, unificirani su i svake se godine obnavljaju, ali i organizatori sajma vide prostor za poboljšanje.
Izgled bi se zato u budućnosti trebao mijenjati. Agencija RAST i Grad Split, navodi Stančin Mijanić, pregovaraju s arhitektima o dizajnu novih, unificiranih štandova koji bi se mogli postavljati na više gradskih lokacija.
– I nakon ovog sajma imat ćemo sastanak da vidimo što možemo popraviti. Radimo na tome da svaki novi sajam bude kvalitetniji – poručuje voditeljica organizacije sajmova iz tvrtke Žnjan.
Posljednji ljetni sajam 'Vridne ruke' završava sutra no rasprava koju je otvorio pokazala je da se dvije naizgled 'suprotstavljene' strane slažu barem u jednome – Riva može izgledati bolje.
Razlika je ponajprije u tome gdje vide odgovornost za ono što je izazvalo nezadovoljstvo dijela javnosti. Dok dio građana kritike usmjerava i prema samim izlagačima, oni poručuju da na Rivu dolaze kako bi predstavili i prodali proizvode koje izrađuju te da ih pogađa kada se kritika izgleda sajma pretvori u omalovažavanje njihova rada i truda.
