Projekt 'Dodir prošlosti: inkluzija u muzeju' polazi od ideje da kulturna baština treba biti dostupna različitim skupinama korisnika te da je muzej prostor učenja, stvaranja, komunikacije i aktivnog sudjelovanja. Arheološki muzej u Splitu tijekom dvije godine provest će 34 radionice i druge aktivnosti u Splitu, Solinu i Muću, a projekt vrijedan 145.746,95 eura u cijelosti se financira bespovratnim sredstvima Europskog socijalnog fonda plus.
Programi su namijenjeni djeci, mladima, osobama starijima od 55 godina i osobama s invaliditetom, s posebnim naglaskom na osobe s oštećenjem vida i sluha. Muzej pritom surađuje sa Županijskom udrugom slijepih Split, Udrugom Jedna mladost i udrugom Pokret Zagore, dok je Udruga gluhih i nagluhih osoba Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije suradnik na projektu.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek kazala je da je riječ o jednom od više od 30 projekata koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda, a potiču inkluziju u kulturnim ustanovama.
– To je nadogradnja našeg nacionalnog projekta koji smo pokrenuli prije nekoliko godina, kada smo potaknuli naše ustanove i sve koji se bave kulturom i umjetnošću na prilagodbu sadržaja osobama s invaliditetom. Takve projekte financiramo kroz poseban natječaj Ministarstva kulture i medija, a kroz Europski socijalni fond možemo uključiti puno veći broj institucija i udruga. Veseli nas jer Arheološki muzej u Splitu jako puno radi na razvoju nove publike, ali i prilagodbi muzeja različitim društvenim skupinama. Muzeji su mjesta znanja i učenja vrijednosti o našem identitetu i zato je važno da budu dostupni svima – rekla je ministrica.
Ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu Ante Jurčević kaže da je projekt nastao nakon ranijih iskustava Muzeja u prilagodbi sadržaja te suradnje s udrugama. Muzejski pedagog Luka Donadini, dodaje, već radi s različitim dobnim i ¸ugroženim skupinama.
– Projekt nam je došao u idealno vrijeme. Prijavili smo se na natječaj Ministarstva kulture i dobili oko 146 tisuća eura. Traje 24 mjeseca i kroz njega ćemo realizirati različite programe koje ćemo kasnije ugraditi u nove stalne postave koje izrađujemo u muzeju u Splitu i u Saloni. Kroz edukaciju naših djelatnika i suradnju s udrugama napravit ćemo važan iskorak u inkluziji naše ustanove – kazao je Jurčević.
Dio aktivnosti već je održan. Na radionici 'Zašto postoje muzeji?' djeca su upoznavala različite poslove i zbirke muzeja, istraživala predmete i okušala se u obnovi razlomljenih keramičkih uljanica. Na 'Maloj školi govorništva' vježbala su izražavanje i javni govor, dok su na petodnevnoj radionici 'STEM u muzeju' učila osnove stop-motion animacije i izrađivala filmove nadahnute arheološkom baštinom. Održane su i edukacije zaposlenika o univerzalnom dizajnu, komunikaciji s gluhim i nagluhim osobama te prilagodbi muzejskih sadržaja različitim korisnicima.
Za predsjednika Županijske udruge slijepih Split Ivana Tokića prilagodba kulturnih sadržaja znači mogućnost sudjelovanja u dijelu života koji je slijepim i slabovidnim osobama često nedostupan.
– To je jedini pravi smjer prema pravoj inkluziji: da možemo sudjelovati u bilo kojem aspektu života, bilo da je riječ o sportskom, kulturnom ili društvenom. Na tome smo zahvalni ovom muzeju, ali i svim ostalim muzejima koji će u budućnosti s nama surađivati – rekao je Tokić.
Upozorio je da je, koliko je njemu poznato, u Splitu tek nekoliko muzeja barem djelomično prilagođeno slijepim i slabovidnim osobama.
– Rijetko koji muzej u potpunosti je prilagođen nama. U Splitu, koliko je meni poznato, samo ovaj muzej i Galerija Meštrović imaju donekle prilagodbe za slijepe i slabovidne osobe. Na tome moramo još podosta raditi – kazao je.
Predsjednik Udruge gluhih i nagluhih osoba Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije Ivan Pervan opisao je što za njega znači posjet muzeju čiji program nije prilagođen gluhim osobama.
– Mogu ići u muzeje, ali obavezno moram povesti prevoditelja zato što programi nisu prilagođeni. Kada bi, primjerice, postojao QR kod preko kojeg bi bila dostupna videosnimka s objašnjenjem spomenika na znakovnom jeziku, mogao bih ići sam. Samo gledati spomenik meni ne znači puno. Tako mogu dobiti jako malo informacija o njemu – objasnio je Pervan.
Projekt zato predviđa razvoj prilagođenih, interaktivnih načina predstavljanja sadržaja slijepim i slabovidnim osobama te aktivnosti za gluhe i nagluhe osobe. Značajan dio programa održavat će se u Muću, kako bi kulturni i edukativni sadržaji bili dostupniji i stanovnicima izvan gradskih središta.
Ravnatelj Jurčević kaže da se Muzej prijavio i na natječaj za energetsku obnovu, nakon koje planira sanaciju zgrade Lapidarija i izradu novog stalnog postava. Prema njegovim riječima, izvedbeno rješenje stalnog postava koji će biti prilagođen svim korisnicima trebalo bi biti gotovo za dvije godine. Najavio je i daljnju prilagodbu lokaliteta Manastirine u Saloni.
Prilagodbu muzejskih prostora, međutim, otežava činjenica da se mnogi nalaze u zaštićenim povijesnim zgradama. Naime, tek 25 posto muzejskih i galerijskih prostora u Hrvatskoj su prilagođeni osobama s invaliditetom.
– U mom mandatu obvezali smo sve koji ulaze u procese investicijskog održavanja da prilagode svoje prostore, u prvom redu kada govorimo o fizičkoj dostupnosti osobama s invaliditetom. Muzeji se najčešće nalaze u povijesnim zgradama i to nije samo hrvatska tema, nego tema u cijelom svijetu – kazala je Obuljen Koržinek.
Jurčević ističe da se pristupačnost ne zaustavlja na ulazu u muzej.
– Kada pogledate naše prometnice i nogostupe, vidite koliko je otežano kretanje kroz stari dio grada i Dioklecijanovu palaču, među ostalim i zbog parkiranih vozila. Problem je puno veći nego što mislimo, ali treba ga osvijestiti i pokušati rješavati korak po korak – zaključio je, no istaknuo je da je sve navedeno ogroman prostor za za napredak.
